Nikšićanka Milica Mićović (89) koja je nepokretna od treće godine kaže da ne zna šta bi radila bez pomoći personalnog asistenta.
Tvrdi da je asitentkinja Nada Milović “drži u životu ” i da je kao član porodice, jer drugu nema.
“Prije osam godina sam legla na postelju i od tada ne mogu da ustanem. Ne znam šta bih radila da mi Udruženje paraplegičara nije obezbijedilo personalnog asistenta. Nada me okreće, da mi da pijem, jedem, sve radi oko mene”.
Starica priča da je Nada svako jutro poljubi kada dođe i kada ode i da joj to puno znači.
“Njena humanost i rad oko mene se ne mogu riječima opisati. Baš dobro radi oko mene i veliki mi je prijatelj”.
Nada kaže da joj je dan ispunjen kada dođe kod Milice.
“Prije četiri godine sam počela da radim kao personalni asistent. Zavoljela sam ovaj posao i zaista ga sa ljubavlju radim. Za osobu kao što je Milica - ništa nije teško. Ona mi je sada kao porodica. Zove me sine. Kada dođem i dočeka me sa osmijehom - uljepša mi dan”.
Kako bi unaprijedili kvalitet života osoba sa invaliditetom (OSI), Udruženje paraplegičara Nikšić realizuje projekat “Personalna asistencija - egzistencijalna potreba OSI“.
Zahvaljujući projektu, Milica i još 17 osoba dobilo je personalne asistente koji vode računa o njihovoj ličnoj i stambenoj higijeni, pripremanju hrane, nabavci namirnica, ljekova...
Osim Nade, sa evidencije Biroa rada angažovano je još šest personalnih asistenata i oni će do maja biti, kako Milica reče, njihova i “desna i lijeva ruka”.
“Imam dvoje djece koja su srednjoškolci i supruga penzionera tako da mi ovaj posao dosta znači. Kao personalni asistent radim četiri godine, a sa Milicom sam skoro tri godine. Uvještila sam sistem okretanja, sređivanja oko nje, hranjenja. Milica bez mene ne može, ali, iskreno, ni ja bez nje. Ne znam koja bi me obaveza spriječila da ne dođem”, kaže Nada.
Koliko su bliske govori i to što Nada dolazi i vikendom, kada je slobodna.
Predsjednica Udruženja paraplegičara Branka Škuletić kaže da projektom žele da poboljšaju kvalitet života OSI, ali i da podignu svijest predstavnicima lokalne samouprave i Biroa rada o nužnosti uvođenja servisa personalne asistencije.
Škuletić kaže da je osnivanje servisa bilo planirano Lokalnim planom akcije u oblasti invalidnosti za period od 2009. do 2014, ali to još nije realizovano.
“U Nikšiću su nedovoljno razvijene mješovite servisne usluge, prilično su marginalizovane u sistemu socijalne zaštite i još nijesu obezbijeđene službe podrške za OSI kako bi se povećao nivo njihove samostalnosti u svakodnevnom životu . Stoga je, uprkos dobroj volji svih relevantnih društvenih činilaca, angažovanje personalnih asistenata u okviru ovakvih projekata, za sada jedini način obezbjeđivanja ovog vida socijalne podrške za osobe sa invaliditetom u našem gradu”.
Škuletićeva je ocijenila da je neophodno da se predstavnici lokalne samouprave i Biroa rada više angažuju na planu uvođenja servisa personalne asistencije.
Projekat u sklopu koga su angažovani personalni asistenti finansijski je podržalo Ministarstva finansija sa 14.250 eura i traje od decembra prošle do maja ove godine.
Siromaštvo se uz asistenta lakše podnosi
Škuletićeva kaže da Udruženje paraplegičara ima oko 70 članova, a od toga 15 osoba sa dijagnozom paraplegije, dvoje sa kvadriplegijom, 21 sa amputacijom ekstremiteta, dok su ostali sa drugim ili višestrukim tjelesnim invaliditetima.
Samaca je šestoro, a petoro živi sa starim roditeljima, jedva sposobnim da brinu i o sebi, tvrdi ona.
“Veliko siromaštvo u kojem većina naših članova živi onemogućava ih da zadovolje svoje osnovne ljudske potrebe i kulturu življenja u sopstvenom domu. Personalni asistenti svojim aktivnostima nadoknađuju ono što korisnicima uskraćuje njihov invaliditet – kulturu i higijenu stanovanja, ishrane, zdravstvenih usluga, šetnje, razgovora, druženja, održavanja lične higijene”, kazala je Škuletićeva.
Bonus video:
