Bivši sam zavisnik od heroina i zbog te činjenice sam često, nesvjesno, samog sebe sputavao u životu nakon izlaska iz pakla droge.
Plašio sam se da će me ljudi doživljavati kao kriminalca, lopova, nasilnika... a ne kao nekog ko je bio bolestan od zavisnosti.
Zbog toga sam ih nerijetko i izbjegavao. Poslije psihoterapija shvatio sam da okolina, barem ne svi, nije bila ta koja me gledala kako ne treba, već sam to radio ja, počinje priču tridesetpetogodišnji Podgoričanin.
Mislio je da su, kako kaže, svi njegovi problemi bili riješeni kada je prestao da uzima drogu.
“To je bio samo jedan, početni korak u teškoj bici sa posljedicama drogiranja. A, jedna od njih je upravo strah da li ću umjeti da živim kao normalna osoba, da li ću znati normalno da se ponašam, bez zebnje šta će drugi pomisliti ako ili kada saznaju da sam bio zavisnik. Jednostavno, da li ću biti zadovoljan ovim novim životom”, priča sagovornik „Vijesti”, ujedno i jedan od klijenata NVO „Korak”, koja mu, kako kaže, „predstavlja vjetar u leđa u jačanju samopouzdanja”.
Rehabilitacija i resocijalizacija su, kako je kazao Milan Milanović, direktor NVO „Korak”, jedne od rijetkih u CG koja se bavi tim procesima, dva neraskidiva dijela u oporavku od bolesti zavisnosti.
“Uspostavljanje i održavanje apstinencije je prvi korak, a samo to ne treba da bude cilj nijednom zavisniku. Svi treba da teže da izgrade što bolju i kvalitetniji život”, smatra Milanović, čija NVO, uz pomoć stručnog kadra na čelu sa psihologom Jelenom Raičević, pomaže bivšim zavisnicima da se, pored ostalog, edukuju i radno angažuju.
U Crnoj Gori, dodaje, ne postoje socijalni servisi za pružanje besplatne cjelodnevne podrške kroz program (re)socijalizacije.
“Prema zavisnicima od droga vlada stigma i diskriminacija, pa je zbog toga osobama koje su se izliječile od toga veoma teško pronaći posao, a od toga da li su radno angažovani ili ne zavisi egzistencija, njih i njihovih porodica. Usljed nemogućnosti da porodici obezbijede potrebno za život javlja se osjećaj bespomoćnosti, nezadovoljstva, griže savjesti, depresije i drugih osjećanja, što kod bivših zavisnika može prouzrokovati ponovno uzimanje droga, a time mogu ugroziti, ne samo svoj, već i živote svoje porodice”, upozorio je Milanović.
Uključivanjem bivših zavisnika u program resocijalizacije, dodaje, u velikoj mjeri se smanjuje rizik ponovnog ulaska u problem zavisnosti, a samim tim i rizik povećanja kriminaliteta u vezi sa zloupotrebom droga i širenja bolesti HIV, hepatitis B i C.
“Proces rehabilitacije zavisnika zahtijeva sinhronizovano djelovanje niza činilaca, a društvo ima veoma značajnu ulogu. Problem je slaba informisanost javnosti o mogućnostima uspješnog izlječenja, kao i niska svijest o bivšim zavisnicima kao produktivnim i korisnim članovima društva. Za neke zavisnike problem neprihvatanja društva predstavlja jedan od najvećih rizika za recidiv. Sprečavanje toga je jedan od ciljeva naše NVO”, poručio je Milanović.
Cilj i otvaranje dnevnih centara, podrška i porodicama zavisnika
Osim prevencije i borbe protiv zloupotreba droga, cilj NVO „Korak” je i borba protiv stigme i diskriminacije zavisnika, aktivan doprinos i saradnja na unapređenju sistema socijalne i zdravstvene zaštite zavisnika.
“ Cilj nam je i unapređenje ljudskih prava i humanitarnog rada u oblasti rehabilitacije i resocijalizacije korisnika psihoaktivnih supstanci, zalaganje za izgradnju stava javnosti o rehabilitovanim zavisnicima kao produktivnim članovima društva”, kazao je Milanović. On je rekao da se zalažu za unapređenje znanja i razvijanje vještina i stvaranje navika koje će omogućiti zdrav način života bez droge. Cilj je i osnivanje dnevnih centara i drugih alternativnih oblika podrške zavisnicima i njihovim porodicama u svim opštinama, a Milanović je kazao da je nekoliko klijenata radno angažovano preko NVO.
Bonus video:
