U crnogorskim porodilištima postepeno se poboljšavaju usluge za majke i bebe, ali mnogi osnovni protokoli i sistemi koji se zahtijevaju međunarodnim standardima njege ne postoje, ili se ne praktikuju, ocijenio je šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori, Bendžamin Perks.
On smatra da prioritet treba da bude dobro rukovođenje sistemom.
„Potrebno je oslanjanje na naučno potvrđene dokaze i podatke za planiranje servisa, zahtijevanje optimalnog rada svih zaposlenih – od onih na prijemnom odjeljenju do šefa bolnice, praćenje rezultata rada zaposlenih putem dogovorenih indikatora i praćenje i evaluacija bolnica tokom vremena“, rekao je Perks u intervjuu agenciji MINA.
On je dodao da je potrebno prestati sa praksom razdvajanja majki i beba po rođenju i stvoriti uslove za njihov zajednički smještaj.
Na pitanje da li ima u Crnoj Gori dovoljno debate na temu siromašne djece i brige za njih, Perks je ocijenio da nema dobro obaviještene debate.
On smatra da je to problem, i dodaje da se položaj siromašne djece često svodi samo na glad, pakete hrane i takozvanu „humanitarnu pomoć“.
„Međutim, tom „somalizacijom“ Crne Gore ne rješava se stvarna šteta koju siromaštvo čini djeci u jednoj srednje-razvijenoj zemlji kao što je to Crna Gora u 21. vijeku“, rekao je Perks.
On je objasnio da je tema siromaštva djece jedinstvena po tome što nemaština tokom razvoja djeteta (posebno od rođenja do uzrasta od šest godina) ostavlja trajan uticaj na fizički i psihički razvoj.
Perks je naveo da u Crnoj Gori ogromna većina siromašne djece nije neuhranjena, već trpe ogromne posljedice od pojava kao što su neupućenost roditelja i neznanje o tome kako da pravilno brinu o djetetu, nemanje pristupa internetu (što je presudno za učenje u današnje doba) i nedostatak pristupa predškolskom obazovanju i zdravstvenoj zaštiti.
„A kod siromašne djece u urbanim sredinama prisutna je i deficijencija mikro-nutrijenata“, dodao je Perks.
Kako je kazao, takva lišavanja znače da je vjerovatno da će djeca koja su podignuta u siromaštvu, biti siromašna i kad odrastu, kao i da će to prenijeti na svoju djecu.
Perks je rekao da je drugi mit da se siromaštvo može suzbiti socijalnim davanjima.
„Međutim, da bi suzbijali siromaštvo, potreban je ekonomski razvoj i podrška lokalnim zajednicama da napreduju kroz veće zaposlenje i preduzetništvo. Socijalne naknade su tu samo da ublaže najgore aspekte siromaštva“, pojasnio je Perks.
On je poručio da u 21. vijeku svaka vrsta pomoći mora da mijenja živote ljudi na bolje, i da bude pravilno usmjerena kako bi se osiguralo prekidanje međugeneracijskog ciklusa siromaštva smanjenjem obrazovnog i zdravstvenog jaza koji stvara nejednakosti.
Perks je, govoreći o prosjačenju romske djece u Crnoj Gori, naveo da UNICEF sprovodi najveće međunarodno prihvaćeno istraživanje o domaćinstvima u Crnoj Gori poslije popisa.
„Ono nam govori da u smislu zdravstvenog i obrazovnog položaja i opšteg blagostanja, romska domaćinstva žive u suštinski drugačijoj realnosti u odnosu na ostatak stanovništva“, saopštio je Perks.
U okviru toga, prema njegovim riječima, dešavaju se dva najozbiljnija kršenja prava djeteta – rani brakovi i prosjačenje.
Perks je pojasnio da rani brakovi predstavljaju vid seksualnog zlostavljanja djece, a dječje prosjačenje predstavlja iskorišćavanje djece od organizovanog kriminala.
Kako je kazao, mnogi ljudi u romskim zajednicama se i sami bore protiv toga, a prioritet UNICEF-a bio je da njima pruže podršku.
Sa jedne strane, smatra Perks, potrebno je mijenjati kulturne i tradicionalne prakse koje podržavaju ove problematične pojave unutar te zajednice.
„Međutim, potrebno je i snažnije djelovanje policije da se zakoni primijene u punoj mjeri u odnosu na one koji eksploatišu djecu i moguće uspostavljanje kontakt jedinica između policije i romske zajednice kako bi se unaprijedili njihovi međusobni odnosi“, poručio je Perks.
Na pitanje da li je Crna Gora tradicionalno društvo u kome ljudi još uvijek misle da je „batina iz raja izašla“, Perks je naveo da Crna Gora u tome nije usamljena.
Prema njegovim riječima, taj problem svuda postoji, ali je dramatično smanjen u zemljama koje su obrazovale roditelje u pogledu štete koju nasilje nad djecom nanosi i u pogledu alternativnih načina disciplinovanja djece, a koji su daleko djelotvorniji za poboljšanje ponašanja djece.
Perks je objasnio da sva nauka sada vrlo jasno govori da nasilje nad djecom, uključujući zanemarivanje i emocionalno zlostavljanje, ostavlja tri krupne posljedice – značajno usporava kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj djeteta, podriva vezivanje i uspostavljanje kvalitetnog odnosaljubavi između djeteta i roditelja i ne dovodi do boljeg ponašanja ni na kraći, ni na duži rok.
Perks je saopštio da se tekuća kampanja UNICEF-a o nasilju u prvoj fazi fokusirala na nasilje na internetu.
On je najavio da će se u drugoj fazi, koja kreće od kraja februara, usredsrediti na nasilje u porodici.
Kako je kazao, dio aktivnosti biće usmjeren na pružanje pomoći roditeljima da razumiju štetu koju nasilje nanosi, kao i napružanje prilika da nauče da praktikuju bolje alternative.
„Važno je dodati da se ovdje ne radi o osuđivanju tradicionalnih metoda odgajanja djece, već naprosto o prihvatanju činjenice da su skorašnja istraživanja pokazala da nasilno disiplinovanje djece ne daje dobre rezultate, i da, kao i na svakom drugom polju, nova saznanja treba uzeti u obzir, jer ona pomažu društvu da ide naprijed“, zaključio je Perks.
Bonus video:
