Nekoliko noći nakon što ga je policija zaustavila dok je migrante vozio ka graničnom prelazu, taksista iz Pljevalja Radisav Šepić tvrdi da mu je granični policajac ponudio da drugu grupu skupa povezu.
“Sjedio sam na štandu i pojavilo se sedam migranata. Odmah je prišao jedan momak i rekao mi: ‘Hajde, ti uzmi petoricu, ja ću dvojicu i idem autom ispred tebe, dijelimo novac’. Odgovorio sam mu da neću, jer sam par noći ranije imao problem sa policijom, a onda me on pitao znam li gdje radi. Nisam znao ko je, jer dugo nisam živio u Pljevljima”, priča za “Vijesti” Šepić.
Tvrdi da mu je taj momak rekao da radi u graničnoj policiji i obećao da neće biti problema sa kolegama:
“Pristao sam, ali u tom momentu mu je došao kolega i prebacili su ih njih dvojica, svojim automobilima”.
Povezani članci
Iz Uprave policije (UP) nijesu odgovorili “Vijestima” kako komentarišu optužbe da njihovi graničari krijumčare migrante.
Objasnili su da je od 1. januara 2017. do 31. oktobra ove godine u Crnu Goru ušlo 12.105 migranata.
Zbog nezakonitog prelaska granice u Albaniju je vraćeno 117, Bosna i Hercegovina iz istog razloga u Crnu Goru je vratila 2.562 osobe, Hrvatska 209, dok je iz Srbije prihvaćeno njih 62, piše u odgovorima.
Reporteri “Vijesti” tri dana su u Pljevljima proveli sa migrantima iz Maroka, Irana, Avganistana, Pakistana, Sirije...i svjedočili njihovim pokušajima da se, na putu ka državama Evropske unije, prvo ilegalno domognu bosanskog tla.
Svi znaju čiji je posao
Tokom istraživanja o krijumčarskim rutama, ali i onima koji za novac migrante prebacuju u susjednu državu, brojni sagovornici iz grada pod Golubinjom ispričali su da se u tom gradu sve zna, pa i “čiji je to posao”.
“Migranti svake večeri dolaze autobusima iz Podgorice. Nekada su to manje grupe, a nekada veće. Dovoljno je sjesti na klupu nadomak glavne autobuske stanice i vidjeti ko ih čeka i kombijima ili džipovima odvozi prema granici pod okriljem noći. Policija, ako hoće, može kontrolisati te ljude kada ih prevoze kroz Nange, Šulu, Karovića poljanu, Kovače.., ali neće. To je velika organizacija i zna se ko ih smije, a ko ne smije voziti”, kazao je sagovornik Vijesti.
Isti izvor rekao je da granična policija 2017. godine nije pretjerano obraćala pažnju na to kuda iz Pljevalja odlaze migranti:
“Kada je njihov broj rapidno porastao, i oni su počeli da zaustavljaju taksiste kojih ih prevoze. Dakle, jasno je da je interes u pitanju. U BiH je prije nekoliko mjeseci, zbog krijumčarenja migranata, uhapšen Pljevljak - brat od strica jednog našeg ministra. Ovdje se o tome ćutalo. Taj čovjek radio je sa šumarem iz bosanskog pograničnog sela, vrlo važnom osobom u lancu krijumčara”.
Stazama Karadžića i Mladića
Šumar iz tog pograničnog sela, čiji identitet je poznat redakciji “Vijesti”, prema tvrdnjama sagovornika, preuzima migrante koji u BiH krenu preko pljevaljskih Šula.
“Teške su šume Ljubišnje za nekoga ko sam odluči prvi put da ih pređe. Oni imaju logistiku, znaju kome, kada i gdje treba da se jave. U telefonima su im rute kojima idu, dodatne markacije ako izda baterija na mobilnom, a uz to dobijaju jasne instrukcije. Zar mislite da bi čovjek iz Sirije, Avganistana, Pakistana... mogao sam da se probije kroz šume koje su takve da su dugo skrivale Radovana Karadžića i Ratka Mladića”, priča sagovornik iz Pljevalja.
Samo minulog vikenda u taj grad došlo je oko stotinu ljudi iz Maroka, Iraka, Pakistana, Avganistana, Sirije... Reporteri “Vijesti” razgovarali su sa njih tridesetak. U ponedjeljak oko 10 sati ujutro nijedan nije ostao u gradu uglja.
Šefica kancelarije Internacionalne organizacije za migrante (IOM) za Crnu Goru Dušica Živković prije nekoliko dana kazala je da migranti najčešće odlaze u BiH i to koristeći putni pravac ka Nikšiću i Pljevljima.
Migranti sa kojima su reporteri “Vijesti” razgovarali kazali su da već kad stignu u Podgoricu znaju da je sigurniji put kroz šume iznad Pljevalja i da zbog toga dolaze u taj grad na sjeveru Crne Gore.
Svi znaju kome da se jave za siguran prelazak ako imaju dovoljno novca, ili gdje da čekaju taksiste koji ih za stotinu eura voze do pograničnog pojasa. Nijesu rijetki ni oni koji na put odlaze pješačeći i zaobilazeći zvanične granične prelaze kako bi se na pola puta sreli sa bosanskim krijumčarima.
Migrante fotografišu i uzimaju im otiske
Iz Uprave policije nijesu odgovorili koliko je osoba procesuirano od početka 2017. godine zbog krijumčarenja migranata. Objasnili su, međutim, kako registruju strance koji kroz Crnu Goru prolaze kako bi se domogli boljeg života u evropskim državama - prikupljaju podatke o identitetu stranaca, uzimaju otiske prstiju i fotografiše ih.
“Osim toga, prikupljaju se i podaci o pravcu putovanja od zemlje porijekla do Crne Gore o čemu se takođe vodi evidencija. Migratorna kretanja u Crnoj Gori su do sada imale tranzitni karakter preko teritorije Crne Gore prema zemljama EU, a uglavnom se radi o ekonomskim migrantima”, odgovorili su iz UP.
Tvrde da dosadašnji priliv migranata, praćen iz dana u dan, nije predstavljao i sada ne predstavlja problem sa aspekta unutrašnje bezbjednosti.
“I pored priliva ovih lica, kapaciteti granične policije su za sada dovoljni da se shodno Zakonu o strancima i Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti stranaca izvrši registracija i identifikacija tih lica”, kazali su iz UP.
Nezvanični izvori iz te institucije, međutim, tvrde da je ta praksa nedavno uvedena, nakon što je utvrđeno da su iste osobe više puta davale različite podatke policiji.
Iz Pakistana do Podgorice bez ogrebotine, a onda lom ruke i batine
Među migrantima sa kojima su reporteri “Vijesti” razgovarali u Pljevljima bio je i dvadesetčetvorogodišnji Mehdi iz Pakistana.
Priča da je početkom novembra došao u Podgoricu i bio smješten u kampu na Koniku. Istog dana slomljena mu je ruka nakon što su ga, tvrdi, pretukla četvorica momaka.
“Iz Pakistana sam došao u Maroko, odatle u Tursku, pa Grčku. Dvadeset dana i noći sa grupom izbjeglica hodao sam preko Grčke, još sedam preko Albanije i narednog dana došao u Podgoricu. Smjestili su me na Konik. Odmorio sam i krenuo da šetam, četvorica momaka su me zvala: ‘Hej, brate, kako si? Dođi do nas’. Krenuo sam ka njima, ustali su i počeli da me udaraju šakama i šutiraju nogama kad su me obalili na tlo. Slomili su mi ruku”, kaže Mehdi dok pokazuje ukrivo sraslu ruku...
Kaže da mu se sviđa Crna Gora, ali da zbog lošeg iskustva ne bi živio u Podgorici.
“U Pljevljima su dobri ljudi. Šetao sam jutros, sjedio u kafiću, niko nas ne dira. U Podgorici je baš bilo problema, ljudi su loši, ali tako je u svim većim gradovima, ne samo u Crnoj Gori, već i u Italiji, Francuskoj, Njemačkoj... Loše je bilo i u kampu na Koniku, okreneš se da pričaš sa nekim i već ti je nešto ukradeno. Dva telefona su mi ukrali tamo, garderobu, sve... Toalet je užasan, higijena nikakva... Kada su me ovi momci iz Maroka pitali hoću li da krenem sa njima ka Bosni odmah sam pristao, ovo su dobri ljudi, sestro”, priča Mehdi dok u gradskom parku u Pljevljima čeka da padne mrak i za njih dođe prevoz.
Traže azil, pa produže dalje
Iz Uprave policije istakli su da se migranti ne zadržavaju u Crnoj Gori i da je mali broj onih koji traže azil, a za one koji su u tranzitu se po utvrđenoj proceduri pruža adekvatna podrška.
“Većina migranata koji izraze namjeru za međunarodnu zaštitu (azil) u postupku odlučivanja po tom zahtjevu ne sačeka ishod, nego ilegalno pokušava dalje da pređe granice a krajnji cilj su zemlje Evropske unije, pa samim tim može se reći da na taj način dolazi do zloupotrebe te namjere”, kazali su iz UP.
Policija je tokom 2017. u Crnoj Gori registrovala 849 migranata, godinu kasnije 4.753, dok je u 2019. godini do 31. oktobra registrovano 6.503 migranta.
“U Crnu Goru je, od 1. januara 2017. godine, shodno Sporazumima o vraćanju i prihvatanju lica čiji je ulazak ili boravak u Crnoj Gori nezakonit, iz Bosne i Hercegovine prihvaćeno 2.565 lica, iz Hrvatske 209, dok su iz Srbije prihvaćena 62 lica.
Crnogorska policija je Albaniji, u skladu sa pomenutim sporazumom, vratila 117 lica, kazali su iz UP.
Iako iz UP tvrde da je mali broj tražilaca azila, podaci Direkcije za azil pokazuju da je svih 849 migranata, koliko ih je u Crnoj Gori registrovano 2017. godine, tražilo taj status.
Naredne godine to je učinilo 65,3 odsto registrovanih, odnosno 3.104. Ove godine procenat onih koji su tražili azil u Crnoj Gori drastično je opao. Međunarodnu zaštitu tražilo je svega 26,4 odsto registrovanih migranata, odnosno njih 1.722.
Nisu migranti, nego fudbaleri Rudara
Granična policija ranije je zaustavila taksistu koji je ka prelazu Metaljka vozio četvoricu migranata.
“Znaš li koga voziš?”, pitao je jedan od policajaca.
“Znam, fudbalere Rudara. Oni imaju crnce”, odgovori je taksista.
Taj događaj i dalje se prepričava u Pljevljima, iako je od njega prošlo duže od godinu.
Bonus video:
