Potrebna je sveobuhvatna reforma Poreske uprave, izmjena poreskih zakona i podzakonskih akata, ali i njihova kvalitetna primjena i valjana selekcija kadra, kazao je u intervjuu “Vijestima” doktor poreskog prava iz Instituta za pravne studije i donedavno savjetnik ministra finansija u prelaznoj izbornoj vladi Ilija Vukčević.
Državna revizorska institucije nedavno je u svom izvještaju navela da je potrebna reforma Poreske uprave i uvođenje kvalitetnijeg informacionog sistema. Šta bi trebalo uraditi da dobijemo poresku upravu koja može efikasno da naplaćuje državne dažbine od svih obveznika jednako?
Slažem se sa zaključkom DRI da je neophodna sveobuhvatna reforma Poreske uprave. Međutim, problem koji ste apostrofirali - „naplaćivati obaveze od svih obveznika jednako“, se ne otklanja nekim posebnim propisom već valjanom selekcijom kadra. Loše je što se u Crnoj Gori reforme najčešće svode isključivo na formu ali ne i suštinu. U javnosti se govori o tome da li je potrebna poreska policija, kao i da li je neophodno neko novo odjeljenje ili sektor u Poreskoj upravi. Smatram da možemo imati i poresku policiju i deset novih stručnih službi ali ako se one ne budu popunjavale na bazi kvaliteta i znanja od njih neće biti suštinske koristi. Ukoliko je svrha reformi da se dobije štrik u statistici neke međunarodne organizacije onda takve reforme predstavljaju samo bacanje para poreskih obveznika.
Sa druge strane, Poreska uprava već godinama vuče ogromne dubioze u pogledu poreskog duga i svog knjigovodstva. Bez rješenja ovih problema Poreska uprava neće moći da se posveti strukturnim reformama koje su neophodne u njenom pripremanju za izazove koje pred nju postavljaju EU integracije. Prvi korak u tom pravcu je donešenje zakona o mjerama porske podrške koji se nalazi u proceduri javne rasprave kojim bi se omogućio reprogram poreskog duga obveznicima koji su sposobni da nastave poslovanje i u određenom roku plate neizmireni dug. Drugi predstavlja donošenja posebnog propisa kojim bi Poreska uprava riješila nagomilane probleme u vođenju svoje evidencije koji je onemogućavaju da efikasno radi svoj posao. Ovaj zakon bi definisao pravni mehanizam otpisa nenaplativih poreskih potraživanja, pokretanje stečaja privrednih društava koja nisu predala finansijske iskaze a imaju poreska dugovanja, kao i otpisivanje najnižih poreskih potraživanja za pravna lica i fizička lica.
DRI je izrazila sumnje da postoje slučajevi namjernog uvođenja stečaja u firmama kako bi se vlasnici oslobodili dugova a zatim nesmetano formirali novu i preko nje nastavili posao. Šta je potrebno uraditi kako bi se smanjio prostor za ovakve zloupotrebe?
U našem pravnom sistemu postoje u Zakonu o sprečavanju nelegalnog poslovanja, kao i Zakonu o poreskoj administraciji norme čiji je načelan cilj davanje mogućnosti poreskom organu da odbije prijavu za registraciju privrednog društva čiji bi osnivači bila lica koja su već vlasnici društava koja imaju neizmirene poreske obaveze ili sami imaju poreske obaveze na osnovu obavljanja djelatnosti. Međutim, očigledno je da ove norme nisu dovoljne, pa je neophodna njihovo unapređenje. Moguće je ići u smjeru rješenja iz njemačkog poreskog sistema u kojem u slučaju utvrđenih zloupotreba novoosnovano privredno društvo mora izmiriti poresku obavezu društva koje je ugašeno.
Takođe, treba staviti u funkciju i norme o tzv. „sekundarnoj poreskoj obavezi“ iz Zakona o poreskoj administraciji koje daju mogućnost da određeno lice odgovora za dospjelu poresku obavezu drugog poreskog obveznika. Iako su predmetne norme usvojene u januaru 2015. godine još nije donesen pravilnik neophodan za njihovu primjenu pa su one samo mrtvo slovo na papiru. Ova vrsta mehanizma treba da bude dopunjena normama poput onih iz hrvatskog pravnog sistema o „zakonskom poreskom jemstvu“ koje predviđaju da ukoliko se u poreskom postupku utvrde zloupotrebe ovlašćenja koje su prouzrokovale nemogućnost naplate poreskog duga privrednog društva kao glavnog poreznog dužnika od strane vlasnika društva, članova uprave i izvršne direktore društva te s njima povezanim licima, isti će biti odgovorni za poresku obavezu društva. Dakle, riječ je o jednom specifičnom poreskom vidu instituta „proboja vela pravne ličnost“.
Ukazano je i da postoji i veliki prostor za poreske prevare u vezi povrata PDV-a kao i drugi vidovi izbjegavanja plaćanja poreza. Koja su rješenja za ovaj problem?
Kada je konkretno riječ o zloupotrebama kod PDV-a neophodno je inkriminisati nepravilno iskazivanje poreskog kredita u vezi sa refunadacijom poreza. Naime, krivično djelo “nepravilno iskazivanje poreskog kredita” uporedno posmatrano, prije svega na unutrašnjem tržištu EU, je povezano sa zloupotrebama pri povraćaju PDV-a. Riječ je o tzv. karusel prevarama kod kojih poreski obveznik prikazuje uvećan ili nepostojeći poreski kredit za koji traži povraćaj od poreskih vlasti. Ovo djelo bi trebalo da zamijeni sadašnju praksu Poreske uprave da u slučaju podnošenja zahtjeva za povraćaj PDV-a uvijek vrši poreske kontrole koje traju znatno duže od imperativnih zakonskih rokova za povraćaj PDV-a. Ovakva praksa Poreske uprave je suprotna standardima iz prakse Suda pravde EU. Smatram da bi stroža kaznena politika, u smislu češćih zatvorskih kazni za utvrđenu utaju poreza, imala dugoročno više efekta od sadašnjih dugotrajnih kontrola.
Mišljenja sam da je stepen poreske evazije koji je generalno prisutan u poreskom sistemu zabrinjavajući a osnovni razlog za to je nepostojanje valjanog zakonodavstva protiv izbjegavanja plaćanja poreza. Nažalost za ozbiljne kompanije jako je lako iznijeti neoporezovani kapital iz naše jurisdikcije. Kao primjer navodim zakonodavstvo o transfernim cijenama. Transfernom cijenom smatra se cijena nastala u vezi sa transakcijama između povezanih lica, a u poreske svrhe ista će se priznati samo onda kada su identične poslovnim odnosima koji nastaju na slobodnom tržištu. Iako norme ove vrste predstavljaju abecedu svakog modernog poreskog sistema one se ne primjenjuju u našem poreskom sistemu iako su sadržane u Zakonu o porezu na dobit pravnih lica još od 2001. godine. Međutim, nikada nije donesen podzakonski akt kojim bi se ova materija detaljnije regulisala. Smatram imperativnim da u narednoj 2017. godini kao prvi korak u izgradnji efikasnog antievazionog zakonodavstva budu donijeti svi neophodni propisi koji bi omogućili primjenu normi o transfernim cijenama.
Plaćanje duga imovinom bilo u korist dužnika na štetu države
Još i prije objavljivanja izvještaja DRI javno sam iznio stav da mogućnost plaćanja poreskog duga imovinom ide na štetu države, a u korist kompanija koje bi se na taj način oslobađale nekretnina koje ne mogu da valorizuju na tržištu, ili bi kupovale nekretnine po nižoj cijeni od one koja bi kasnije bila procijenjena u vezi sa plaćanjem poreskog duga. Očigledno da se moji stavovi načelno poklapaju sa nalazima DRI.
Osnovni problem loših efekata naplate poreskog duga imovinom leži u donošenja na neustavan način Uredbe o postupku naplate poreskih potraživanja imovinom. Naime, davanje poreskih pogodnosti poput odlaganja plaćanja poreza, ili plaćanja poreskog duga imovinom može biti regulisano isključivo zakonom, dok je podzakonskim aktom moguće regulisati samo određena procesna i tehnička pitanja. Zbog navedenog, koristeći pravnu gimnastiku u okviru jednogodišnjeg Zakona o budžetu za 2013. godinu, u opštim odredbama predviđena je mogućnost da Vlada donese sporni podzakonski akt. Jasno je da jedna ovakva vrsta zloupotrebe na kraju teško može da stvori zdrave i valjane uslove koji bi rezultirali pozitivnim efektima po državu. Dodatno, u situaciji porasta javnog duga i zaduživanja u cilju finansiranja budžetskog deficita državi su potrebnija likvidna sredstva od nepokretnosti.
Bonus video:
