Potpredsjednik Vlade Milorad Vujović smatra da treba izmijeniti važeći Zakon o povraćaju oduzetih imovinskih prava i obeštećenju i vratiti se na izvorni, osnovni zakonski tekst usvojen 2004. To je, kako je ocijenio, jedino rješenje za vlasnike oduzete imovine, posebno na Valdanosu.
On je juče, tokom posjete Ulcinju i Valdanosu, razgovarao sa predstavnicima Udruženja i Odbora za pravednu restituciju i kazao da Zakon treba izmijeniti tako što bi se uklonile sve „neustavne i diskriminatorske odredbe“, prema vlasnicima oduzete imovine. Vujović je poručio da je samo jedno rješenje ispravno, a to je da se svo zemljište vrati onima od kojih je oduzeto, a jedina namjena tog prostora da ostane sadašnja: rajska maslinada, uređena i obrađena, na ponos Crnoj Gori.
Predsjednik Opštine Nazif Cungu je kazao da činjenica da se 57 odsto teritorije Morskog dobra nalazi u Ulcinju, jasno govori da je ta južna crnogorska opština onemogućena da upravlja i raspolaže vlastitim resursima u cilju daljeg razvoja.
Predsjedavajući Odbora za pravednu restituciju Latif Gorana kazao je da se na rješenja o eksproprijaciji Valdanosa zbog povrede zakonom propisanog postupka niko od bivših vlasnika nije žalio, uglavnom zbog straha da se ne proglasi neprijateljem države jer je eksproprijacija izvršena za izgradnju vojne baze.
Kako je dodao, tri do pet odsto žalilo se na visinu ponuđenje cijene.
“Žalbe su usvojene i nadoknada povećana za četiri do pet puta odlukama suda, čime je država, preko svoje pravosudne funkcije, priznala podnosiocima žalbe da ponuđena cijena nije bila pravična”, kazao je Gorana.
Skupština je, kako je dodao, izmjenom Zakona retroaktivno isključila sve podnosice zahtjeva za povraćaj, čija je imovina oduzeta poslije izmjene Saveznog zakona o eksproprijaciji 1968, što zbog različitih okolnosti nije uvijek bio slučaj kao i kod eksproprijacije maslinade Valdanos.
Vujović smatra da je lokalitet Valdanos jedan od najgorih primjera restitucije oduzete imovine. Prije pola vijeka ta imovina je od bivših vlasnika oduzeta za gradnju strateškog vojnog kompleksa. Ta namjena je kasnije dovedena u pitanje jer je umjesto takvog kompleksa počelo da se razmišlja o prenamjeni prostora za komercijalne potrebe, odnosno za vojno odmaralište. Država se prvobitnim Zakonom iz 2004. obavezala da im ovo zemljište vrati u naturi. Kada je tri godine kasnije Vlada procijenila da joj se više isplati da ovo zemljište proda, predložila je izmjenu Zakona i ranije vlasnike oduzete imovine izbacila iz započetog procesa restitucije.
Bošković: Zakon izmijenili kako bi se pojedinci obogatili
Vladimir Bošković iz Odbora za pravednu restituciju, istakao je da su nepravda i poniženje koje su bivši vlasnici doživjeli prilikom oduzimanja zemljišta od kojeg su živjeli, dodatno produženi i produbljeni načinom na koji im današnja Crna Gora onemogućava vraćanje. „Svi su ti ljudi aplicirali i svoja prava zatražili prema garancijama iz zakona usvojenog 2004. plaćajući značajne troškove geodetskih, građevinskih finansijskih vještačenja. Motiv za ovu izmjenu prvobitnog Zakona nije bio nikakav javni interes... Isključivi motiv je bio da se ova imovina zadrži u državnom vlasništvu kako bi vrhovi vlasti sebi bliskim pojedincima omogućili enormne zarade preko ove imovine, gradnjom luksuznih objekata namijenjenih tržištu. Namjera je vlasti da se ovaj resurs ne vrati i da se trajno devastira, nasuprot restituciji koja ima za cilj vraćanje onome kome je oduzeto i korišćenje prostora prema njegovoj prirodnoj namjeni”, zaključio je Bošković .
Bonus video:
