Opozicija je bila jednoglasna u zahjevu da se u ugovoru jasno precizira da jedino država može kupiti akcije A2A u slučaju njenog izlaska iz EPCG, odnosno, dati saglasnost toj kompaniji da svoje akcije proda trećem licu. I to je na sastanku u utorak prihvaćeno, potvrđuje za Monitor Dejan Mijović, koordinator URA za ekonomsku politiku i, odnedavno, opozicioni predstavnik u bordu direktora EPCG, “Ne isključujem, međutim, ni mogućnost da se taj dogovor dezavuiše pošto je premijer rekao da za ovaj slučaj ne važi Sporazum o fer izborima prema kojem se za sve odluke od posebnog značaja i ugovore o privatizaciji mora postići consensus”.
MONITOR: Šta su moguća problematična mjesta novog aranžmana Vlade i A2A?
MIJOVIĆ: Prema postojećem tekstu ugovora italijanski partner mogao bi prodati svoje akcije bilo kome a ne samo – kako su nas uvjeravali - državi za 250 miliona eura u sedam godišnjih rata. Međutim, čak i da preuzme tih 41,7 odsto akcija za 250 miliona eura, državu će čitav posao koštati mnogo više, na što sam skrenuo pažnju na sastanku. Za tih sedam godina A2A će ostati u EPCG i učestvovati u profitu srazmjerno svom udjelu u vlasništvu. Na bazi prosječnog profita od 35 miliona eura koji EPCG već sada ostvaruje, A2A bi za tih sedam godina prihodovala dodatnih 60 miliona eura. Ako država pusti menadžment da radi svoj posao profiti će i dalje rasti, pa bi A2A pripalo možda i svih 90 - 100 miliona eura.
Ni to nije sve, izvjesno je da će nakon odluke o gradnji II bloka TE, država preko EPCG morati da otkupi akcije koje A2A (39,49 odsto) i drugi manjinski akcionari (29,4 odsto) imaju u Rudniku uglja. Naime, Rudnik ne može dobiti kredit od najmanje 50 miliona koji mu je potreban za sopstveno prestrukturiranje i razvoj da bi mogao snabijevati novu TE. Država ne smije direktno dati toliku državnu pomoć, A2A neće imati interes da ulaže sopstvena sredstva, pa je jedino realno rješenje da država u svojstvu budućeg vlasnika skoro 99 odsto akcija EPCG preuzme Rudnik. Te dodatne milione eura koje će se platiti za akcije Rudnika takođe treba ukalkulisati u troškove razlaza sa A2A, a troškove prestrukturiranja i razvoja Rudnika u cijenu gradnje II faze TE koji su samo djelimično obuhvaćeni u studiji Deloitte Touche.
MONITOR: Zašto se troškovi Rudnika koji su vezani za gradnju II bloka TE ne pominju u procjeni da će njena gradnja koštati 321- 325 miliona?
MIJOVIĆ: Pored kupovine nove opreme, troškova ekproprijacije i otvaranja novih kopova, potrebno je isplatiti i otpremnine za 450 prekobrojnih radnika da bi Rudnik mogao spustiti cijenu sa sadašnjih 26 eura na 17 eura kako bi nova termoelektrana mogla rentabilno poslovati. Dosad smo slušali od predstavnika vlasti da će gradnja II faze kreirati novu zaposlenost u Pljevljima, ali radi se o velikoj manipulaciji jer ni Termoelektrana neće kreirati značajnu novu zaposlenost. O tome nam premijer ne reče ni riječ tokom nedavne predizborne posjete Pljevljima.
MONITOR: Jeste li naveli sve troškove mogućeg izlaska A2A iz Crne Gore?
MIJOVIĆ: Nisam još pomenuo onaj najveći. Radi se o stotinama miliona eura koje bi mogle - a neće - ući u našu zemlju narednih desetak godina. Naime, posle odlaska iz Crne Gore jedne evropske firme koja se kotira na berzi, nema tog ozbiljnog investitora koji će nam povjerovati da mi nismo za to krivi i započeti ovdje neki posao, već će nas u dalekom luku zaobilaziti najmanje desetak godina. A šanse da A2A proda svoje akcije nekom uglednom evropskom proizvođaču električne energije još su manje.
Kad se sabere sve što sam naveo, jasno je da će i u najboljem scenariju da država otkupi akcije A2A za 250 miliona eura, ukupni društveni trošak te transakcije daleko prevazići iznos od 434 miliona eura koje je A2A unijela u Crnu Goru. Zato sam apelovao na sve učesnike sastanka da prije donošenja odluka svi zajedno dobro izvagamo sve konsekvence nepotrebne predizborne žurbe da se hitno zaključi ugovor o gradnji II faze TE koji je sigurni okidač za skupi izlazak A2A iz EPCG.
MONITOR: Potpredsjednik Vlade Vujica Lazović juče vas je optužio da zastupate interese A2A. Navodno ste im ponudili i neke svoje kontakte sa Italijanima?
MIJOVIĆ: Da nijesu maliciozne, te bi optužbe bile smiješne. Do sada sam sa predstavnicima A2A kontaktirao samo preko video linka na sastancima Borda EPCG. Imao sam i jedan susret, od oko sat vremena, sa Oreste Bramantijeem, članom Borda EPCG u Podgorici, tako da gospodinu Lazoviću nisu potrebne moje usluge jer ih mnogo bolje poznaje od mene. Tačno je, međutim, da sam iznio stav da ih je svojim pregovaračkim umjećem praktično istjerao odavde, i to na štetu Crne Gore. Ne zbog rezultata poslovanja već zato što evropske kompanije pa i A2A ne dijele Lazovićevu i razvojnu filozofiju Vlade, koja nas je dovela tu đe smo - da se skoro pola prihodne strane budžeta mora popunjavati sve skupljim kreditima srazmjerno padu našeg kreditnog rejtinga.
MONITOR: Zašto je gradnja TE II bila toliko problem Italijanima?
MIJOVIĆ: Italijanima su mnoge stvari problem, među njima i to što im uprkos dobrom poslovanju ovdašnja vlast raznim zavrzlamama već nekoliko godina ne dozvoljava da dobiju svoj dio profita na koji imaju pravo kao vlasnici 41,7 odsto akcija. Kada ih, povrh toga, država kao većinski partner u EPCG još tjera da uđu u ogromnu investiciju u čiju komercijalnu isplativost nisu uvjereni, ne čudi da im je svega dosta i da žele što prije otići odavde.
MONITOR: Zašto mislite da oni neće povjerovati novim studijama koje,navodno, nepobitno dokazuju da je nova TE ekonomski isplativa?
MIJOVIĆ: Zato što oni kao velika evropska firma i suvlasnici EPCG i Rudnika bolje znaju kakva je ovdje realna situacija nego sve studije koje su naručile zainteresovane strane sa ciljem da se dokaže opravdanost ove investicije. Oni znaju kakvo je sadašnje i kako će izgledati buduće evropsko i regionalno tržište električne energije. Ne može njih koji godinama trguju na tom tržištu ubijediti hipoteza iz Poyry-eve studija da bi cijene električne energije u regionu mogle imati stalni visoki rast, niti da penali za emisiju štetnih gasova neće drastično rasti jer će se Poljska i neke druge članice EU sa evropskog istoka uspješno oduprijeti namjeri najjačih evropskih zemalja da se oni nametnu.
MONITOR: Vlada nije predočila javnosti efekte dosadašnjeg partnerstva sa A2A. Kakvo je vaše mišljenje o njima i njihovom dosadašnjem upravljanju EPCG?
MIJOVIĆ: Veoma je indikativno da to Vlada nije uradila, a pošto mi nije dostupna takva analiza ne mogu da ocjenjujem njihove rezultate. Potpredsjednik Lazović kaže da su realizovali preko 60 odsto ambiciozno postavljenih ciljeva iz ugovora o privatizaciji. Ipak, vidljivo je da se današnji EPCG razlikuje kao nebo od zemlje od onog od prije sedam godina. Svi menadžeri i članovi Borda sa kojima sam razgovarao smatraju da A2A ima velike zasluge za to, što zna i potpredsjednik Lazović jer je čuo takve ocjene na prethodnoj sjednici KEP-a.
Uostalom, ne može se sakriti da EPCG trenutno ima preko 220 miliona eura oročenih u bankama, a nove desetine miliona eura keša i dalje pristižu i traže plasman. Taj ogromni novac je možda razlog što je sročen ugovor koji omogućava brzopotezni transfer vlasništva u potpuno nepoznate ruke, nekog ko se ne plaši da bi ovdje imao bilo kakav rizik u poslovanju.
Predlažem da postavite nagradno pitanje čitaocima ko bi to mogao biti i vidjećete da će skoro svi izgovoriti isto ime. S obzirom da nam je dobro poznato poslovno umijeće tog kupca, prihvatanje te ponude značio bi naš kraj, jer bismo ostali bez jedinog preostalog resursa koji je u stanju da generiše značajnu novu vrijednost.
Bonus video:
