Održivost javnih finansija, rastuća nelikvidnost privrede i visoka uvozna zavisnost najveći su rizici po crnogorsku ekonomiju u ovoj godini, za šta opcija izlaska nije samo ekonomski, već rast u službi razvoja, ocijenio je ekonomski analitičar, Vasilije Kostić.
On je kazao da će problemi rasta javnog duga, deficita u eksternom sektoru, slabe konkurentnosti, pojačane nelikvidnosti privrede biti više ili manje izraženi dokle god se ne podigne nivo opšte produktivnosti, ne restrukturira privredu u izvoznom pravcu i ne unaprijedi obrazovni i zdravstveni sistem.
"Naša opcija izlaska iz perioda stagnacije nije samo ekonomski rast, već taj rast mora biti u službi razvoja. Prosti rast sam za sebe nije dobitna opcija jer takozvana 'ekonomija kapanja', odnosno od rasta će nužno biti svima bolje, ne funkcioniše dobro", rekao je Kostić u intervjuu agenciji Mina-business.
On je, komentarišući ekonomski ambijent u Crnoj Gori u prošloj godini, kazao da je rast crnogorske ekonomije iznad četiri odsto izuzetno ostvarenje koje još više dobija na značaju, ako se ima u vidu slaba dinamika ekonomskog oporavka zemalja u užem i širem okruženju.
"Struktura ostvarenog rasta, ipak, ne uliva istu dozu optimizma kao što to sugerira ostvarena stopa sama po sebi, jer se radi o rastu koji se prvenstveno oslanja na rast turističke privrede, a koji je po svojoj prirodi nestabilan i podložan širokom spektru izazova, naročito onih koji dolaze iz sfere bezbjednosti (terorizam) a koji polako postaje obilježje savremenog doba", rekao je Kostić.
Prema njegovim riječima, ohrabrujući je rast zabilježen u drugim sektorima što može da čini dobru osnovu u narednim godinama.
"Kratkoročno, zbog finansiranja deficita, a i dugoročno, naravno, od izuzetnog je značaja pojačan priliv stranih investicija, što upućuje da se investiciono interesovanje za Crnu Goru obnavlja. No, ključni problemi crnogorske privrede su naravno i dalje prisutni kao izraz stanja u kome se ona nalazi", naveo je Kostić.
On je, govoreći o visini javnog duga i budžetskog deficita koji će probiti kriterijume Mastrihta zbog izgradnje prioritetne dionice autoputa, rekao da je njegov utisak da se to isuviše dramatično doživljava.
"Izlazak iz okvira Mastrihtskih kriterija doživljava se kao svojevrsni ekonomsko-finansijski Rubikon odnosno ono sudbonosno što će taj prelaz pratiti - Alea iacta est /Kocka je bačena/, a stvari ni približno ne moraju biti tako dramatične i neizvjesne", ocijenio je Kostić.
Kriteriji iz Mastrihta su, kako je kazao, jedna normativna kategorija, pri čemu je naravno bolje biti u okviru nego iznad njih, ali ništa se dramatično neće promijeniti ako država nije dramatično iznad njih.
"Daleko su važnije performanse ekonomije, odnosno sposobnost rasta, izvozna sposobnost, opšta produktivnost, stvaranja novih radnih mjesta, kao i da li su vaše finansije održive na dugi rok ili ne. Uostalom, to dokazuju razvijene ekonomije koje su bez izuzetka visoko zadužene zemlje", smatra Kostić.
On je dodao da to ne znači da Crna Gora to sebi može da dopusti, ali mora se znati da rasta i razvoja nema bez zaduživanja jer domaća ekumulacija nije dovoljna.
"Mene mnogo manje brine dug sam po sebi od onoga što taj dug generira, odnosno spore strukturne reforme, neefikasnu administraciju, prezaposlenost u administraciji, slabo stvaranje novih radnih mjesta i relativno visok nivo javne potrošnje", dodao je Kostić.
On je, komentarišući ocjene Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Svjetske banke (SB) o privrednom rastu za ovu godinu i rizicima koji na finansije može imati projekat gradnje autoputa, rekao da te insitucije svaki put s visokom preciznošću analiziraju stanje i moguće izazove s fokusom na loše scenarije u budućnosti odnosno negativne implikacije preuzetih projekata na javne finansije i njihovu održivost.
"Takav pristup je očekivan imajući u vidu misiju ovih organizacija, ali treba reći da se u mnogo manjoj mjeri ili skoro samo površno bave pitanjima razvoja Cne Gore, a trebalo bi, jer u međuvremenu generacije stare, vrijeme za napredak se gubi, a ostaju rigidni koncepti štednje po svaku cijenu", smatra Kostić.
Očigledno je da će se, kako je dodao, i u tome nešto morati mijenjati, jer sve se drugo u globalizovanoj ekonomiji mijenja, naročito što ta matrica ima obilježje konstante. To, naravno, ne znači poziv za neracionalno i neodgovorno trošenje, već ukazivanje na nužnost da zemlje u razvoju, u želji za bržim razvojem i boljim životom, imaju disbalans u makroekonomskoj jednačini.
"Finansijske institucije očekuju da imate dobre pokazatelje odnosno da ustabilite svoje finansije da bi bili poželjan klijent. To je i suština paradoksa u poslovanju sa njima - rado će vam odobriti kredit ako imate dobre pokazatelje, a kada su vam pokazatelji dobri – uravnoteženi – krediti vam ne trebaju. Bez te neravnoteže ne bi bilo ni posla za kreditore, a zemljama bi za sustizanje u razvoju trebali vjekovi usled nedostatka akumulacije. Istorija svjetskog ekonomskog rasta na to upućuje", zaključio je Kostić.
Bonus video:
