Uloga države u finansiranju medija je po svemu sudeći najproblematičniji faktor u Crnoj Gori, jer je državno oglašavanje apsolutno neregulisano i netransparentno i kao takvo predstavlja prijetnju, navodi se u izvještaju „Medijsko vlasništvo i finansiranje medija u Crnoj Gori“.
“A obrasci političkog klijentelizma su itekako prisutni u medijima. Dovoljno je pogledati podatke Republičke izborne komisije o troškovima političkih stranaka za medijske kampanje, gdje je novac jasno podijeljen na nazovi 'režimske', odnosno 'opozicione' medije“, navela je Daniela Brkić, autorka izvještaja „Medijsko vlasništvo i finansiranje medija u Crnoj Gori“
Problem je i nedovoljna transparentnost medijskog vlasništva i njegova koncentracija.
Danas u Crnoj Gori dvije od četiri nacionalne televizije su u 100 odsto vlasništvu stranih kompanija, a samo jedan od četiri dnevna lista ima većinske lokalne vlasnike.
„2013. smo usvojili zakon o sprječavanju nelegalnog poslovanja koji obavezuje medije da vode evidenciju o prodatim reklamama i da o tome dostavljaju tromjesečno izvještaje Poreskoj upravi. Od svih vodećih medija, uključujući i nacionalne TV kanale i dnevne novine, samo su Dan i Vijesti dostavili izvještaje“, navela je Brkić
“Kada imamo medije čiji su vlasnici, prema dostupnim podacima u javnim registrima, finansijski holding sa sjedištem u Amsterdamu ili preduzeće s grčkim kapitalom registrovano za trgovinu voćem i povrćem, onda teško možemo biti sigurni u integritet onih koji su tu da građanima pruže pouzdanu informaciju“, kazala je Daniela Brkić.
Izvještaj dovodi u pitanje i efikasnost zakona u sprječavanju nedozvoljene medijske koncentracije, jer se u praksi pokazuje da vlasnici i nakon što prepuste svoje vlasničke udjele, kako bi zadovoljile zakonske propise, zadržavaju upravljačke pozicije ili pravna ovlašćenja.
„Mnogo veći problem od ovoga je to što – iako je svojevremeno predlagano - odredba koja bi ograničila uporedno vlasništvo nad dva ili više štampanih medija nikada nije uvedena u zakonodavstvo. Takav slučaj, desio se krajem prošle godine, kada je ista kompanija postala vlasnik dvije dnevne novine. I ne samo to, akvizicija grčkih investitora obuhvatila je još i dva uticajna online medija. O kakvom pluralizmu onda možemo da govorimo kada na tržištu imamo 4 medija sa istim vlasnikom?“, kazala je Brkić.
Kad je riječ o poslovanju medija, prema podacima Poreske uprave, pokazuje se da je na sadašnjem tržištu tek nekolicina medija u stanju da posluje profitabilno – tek jedna od pet televizija sa nacionalnom pokrivenošći i jedna dnevna novina od četiri.
Poslovanje je posebno problematično na televizijskom tržištu gdje je zdrava konkurencija upitna, s obzirom da TV stanice u lokalnom vlasništvu ulažu znatna sredstva za proizvodnju sadržaja koji su relevantniji za domaću publiku, a televizije u stranom vlasništvu uzimaju značajan udio u gledanosti i, shodno tome, značajan dio marketinškog tržišta zahvaljujući rijaliti programima i sapunicama, uz malo ili nimalo troška lokalne produkcije, rezultati su izvještaja.
Dodaje se da odsustvo kontrole regulatora u tom segmentu izaziva sumnju u klijentelistički tretman medija.
Pored toga, na oglašivačkom tržištu apsolutno dominiraju strane kompanije, mahom ogranci srpskih agenciija i preko njih se ostvaruje većina prometa na tržištu reklama.
Oko 8 miliona eura je promet 4 najveće oglašivačke agencije. Kako se distribuira novac oglašivača manje je poznato.
„2013. smo usvojili zakon o sprječavanju nelegalnog poslovanja koji obavezuje medije da vode evidenciju o prodatim reklamama i da o tome dostavljaju tromjesečno izvještaje Poreskoj upravi. Na naš zahtjev za pristup tim podacima, upućen 27. maja 2015, odgovoreno je dva mjeseca kasnije, a rezultati su bili razočaravajući. Od svih vodećih medija, uključujući i nacionalne TV kanale i dnevne novine, samo su Dan i Vijesti dostavili izvještaje“, navela je Brkić.
Isti zakon (član 16) propisuje kazne u iznosu do 20.000 eura za medije koji ne dostave izvještaje o oglašivačima, ali nadležni nikada nisu odgovorili da li je ova odredba ikada ispoštovana, pa se u izvještaju postavlja pitanje koja je svrha ovog zakona.
U izvještaju se kao dodatni problemi navode nepoštovanje obaveza objavljivanja podataka o novinskom tiražu, nepostojanje pouzdanih podataka o gledanosti i slušanosti, kao osnovnih preduslova za konkurentsko funkcionisanje medijskog tržišta.
„Ako ne budemo imali odnos u kojem se medijski prostor plaća iz ekonomskog interesa oglašivača imaćemo trgovinu u kojoj se plaća poželjan programski sadržaj nekim drugim poslovnim ili političkim interesom, a integritet medija će biti žrtvovan. Mediji će biti arena za navijačko novinarstvo, u kojoj čak i oni tradicionalni neminovno postaju žrtve rastućeg trenda tabloidizacije“, zaključila je Brkić.
U izvještaju se, između ostalog, preporučuje da se u Zakon o medijima iz 2002. uvedu odredbe o nelegalnoj koncentraciji vlasništva u štampanim medijima, te da se reguliše rad online medija, uključujući pravila o njihovom osnivanju, transparentnosti vlasništva i slučajevima nedozvoljene medijske koncentracije. Preporučuje se i usvajanje pravilnika o državnom oglašavanju, uvođenje redovnog i pouzdanog mjerenja gledanosti/slušanosti od strane Agencije za elektronske medije, ali i jačanje kapaciteta nadležnih organa za zaštitu konkurencije za bavljenej medijskim tržištem.
Bonus video:
