Vlada koja je uz pomoć stranih i domaćih eksperata usvojila dobar strateški master plan razvoja turizma, uporno godinama radi suprotno. Umjesto realizacije opredjeljenja za izgradnju hotelskih kapaciteta posebno sa četiri i pet zvjezdica najatraktivnije lokacije se uništavaju izgradnjom apartmana i stanova za tržište, kazao je u intervjuu "Vijestima" Žarko Rakčević, suvlasnik Šajo grupe, koja se dominantno bavi turizmom, na pitanje kakva je politika razvoja turizma potrebna Crnoj Gori. U okviru te grupe posluju hoteli Vile Oliva u Petrovcu, Novi Apartments u Igalu i Crnogorska kuća u Podgorici
“U čitavoj državi ima svega skoro 14 hiljada kreveta u hotelima sa četiri i pet zvjezdica i to učešće u ukupnim smještajnim kapacitetima je daleko niže nego u konkurentskim destinacijama. Stvoren je sistemski ambijent koji je urbanističkim planovima a onda i visinom komunalija, poreza, cijenom vode i električne energije godinama stimulisao izgradnju stanova i apartmana a ne prijeko potrebnih hotela koji na duži rok donose više novca u Crnu Goru.
Šta realno znači propaganda i marketing o održivom razvoju da se neće graditi stanovi ni hiljadu metara od mora, što znači potpis na Barselonskoj deklaraciji da nema izgradnje u zoni 100 metara od mora kada se u realnosti radi suprotno i nastaju betonska čudovišta na pjeni od mora. Crna Gora je dobila na dar malo i lijepo parče Mediterana i zločin je prirodne resurse uništavati na aktuelni način”, kazao je Rakčević, koji je predsjednik Građanskog pokreta URA.
Vlada sada razvoj turizma podstiče i oslobađanjem od dažbina za kondo hotele, koji su više stambeni nego hotelski objekti, kao i za naselja apartmana i vila namijenjenih prodaji na tržištu i to predstavlja kao javni interes. Da li je to dobar i održiv način za razvoj turizma i ekonomski rast?
Uvjeren sam da nije javni interes izgradnja zabranjenih gradova, stanova i apartmana na najljepšim lokacijama. Kada, nazovi strateški investitori, preko of šor kompanija preprodaju stanove, apartmane i vile koje im se ucrtavaju uz zabranjene najljepše plaže tu nema javnog interesa, a ima privatnog interesa za njih iza sakrivenih i dalekih of šor destinacija ali i njihovih ortaka iz vlasti. Isti scenario se ponavlja uz medijsku pompu propagandista. Nagovještava se izgradnja hotela sa pet ili čak sedam zvjezdica, a suštinski se stimuliše preopterećenje infrastrukture i plaža kao i preprodaja stotina apartmana. Formiraju se zabranjene zone, morsko dobro i plaže više nisu naše i naše dobro, a od hotela niša. Daruju se biseri zarad privatnih interesa, a novac od preprodaje dominantno ide ka of šor destinacijama i ne reinvestira se u Crnoj Gori. Crnoj Gori treba aktiva koja stalno stvara dohodak, a ne mrtvi kapital i gradovi spuštenih škura.
Kako vi smatrate da bi državna i opštinske vlasti trebalo da podstiču razvoj turizma?
I u sferi turizma i održivog razvoja Crna Gora treba potpuno drugačiju politiku, a prije svega praksu. Sada isti ljudi nagovještavaju stumilisanje izgradnje hotela i vidjećemo šta će na kraju biti u tom paketu stimulativnih mjera. Bez megalomanije i tako prepoznatljivog gađanja milijardama eura, novim investicijama treba stvoriti uslove i sigurnost uz angažovanje ozbiljnih domaćih i stranih partnera. Crna Gora na različitim lokacijama može pokrenuti izgradnju stotinu hotela ali na bitno različitim osnovama i to jeste jedan od prioriteta ekonomske politike po mom viđenju.
Da li državne institucije i turistička zajednica mogu privući u Crnu Goru turiste koji zbog krize u Grčkoj odustaji ili se dvoume u vezi sa ljetovanjem u toj državi?
Globalna kretanja i povećana nestabilnost i nesigurnost na nekim djelovima Mediterana preusmjeravaju turističke tokove. Nažalost što se to dešava na Mediteranu, ali ta događanja realno otvaraju neke nove mogućnosti za Crnu Goru. Konkretno, situacija i kriza u Grčkoj možda u manjoj mjeri može uticati na one goste koji se opredjeljuju u posljednjoj minuti, ali mislim da je predimenzionirano očekivanje da će Crnu Goru zapljusnuti talas turista zbog onog što se dešava u Grčkoj.
Šta bi trebalo uraditi da se poboljša turistička ponuda i promocija naručito u pred i postsezoni?
Samo dvije stvari, još stotinu hotela sa 3, 4, 5 zvjezdica i ambijent za jeftine avio karte i dobre konekcije sa najznačajnijim emitivnim područjima.
Da li ima dovoljno ozbiljnih tur-operatora za saradnju i dovođenje turista u Crnu Goru?
Ozbiljnih tur-operatora i tražnje ima ali nema dovoljno, po meni, ozbiljnih i jakih partnera na našem tržištu, a i nedovoljni su nam kapaciteti. Konkretno Vile Oliva su na inostranom tržištu i 99 odsto naših prihoda je iz inostranstva sa tržišta iz Rusije, Francuske, Srbije... I zadovoljni smo što imamo vrlo ozbiljne partnere. Potpisali smo ugovor na tri godine sa jednim od najvećih svjetskih tur-operatora Thomas Cookom i krećemo sa Jumbo klubom. Prema ugovoru od aprila do oktobra 2016. imaćemo goste iz sistema Thomas Cooka. Takođe ovih dana očekujemo zaključenje ugovora na tri godine i sa najvećim svjetskim tur-operatorom TUI. Vrlo sam zadovoljan što će uz tako dva velika i snažna partnera teći naš dalji poslovni razvoj. To u svakom slučaju otvara mnoga vrata i vjerujem da će biti novih strateških partnerstava i novih projekata u Crnoj Gori.
Potrebno je vratiti se na stara tržišta
Najavljuje se pad broja gostiju iz Rusije. Na kojim tržištima i kako bi Vlada i turistička zajednica trebalo dapojača kampanju?
Crnoj Gori treba definitivno repozicioniranje. Treba nam povratak tržištima kojima smo bili interesantni krajem osamdesetih godina. To je prvenstveno zapadno evropsko tržište sa dužom sezonom. To ne znači nikako da bi trebalo zatvoriti vrata za turiste iz Rusije i regiona. Naprotiv treba uvažavati i poštovati te goste koje poštuju i nama konkurentske destinacije ali definitivno Crna Gora bi trebalo da repozicionira svoje mjesto u skladu sa globalnim tokovima i svojim društveno-političkim stremljenjima.
Ekspropijacija je nova loša odluka Vlade
Da li se slažete sa namjerom Vlade da promijeni propise za postupke ekspropijacije i definisanje javnog interesa, kako bi omogućila svojim partnerima da izgrade turističko-stambena naselja na eskluzivnim lokacijama koje su sada u privatnom vlasništvu?
Privatna svojina je svetinja i budzašto otimanje, odnosno ekspropijacija privatne svojine da bi se preko noći to zemljište urbanizovalo i preprodalo drugom privatniku "strateškom investitoru", je u suprotnosti sa elementarnim civilizacijskim i pravnim načelima. Bježeći od odgovornosti za lošu ekonomsku politiku prave se nove nedopustive greške.
Bonus video:
