Restitucija u Crnoj Gori je propala, a najveći i najvredniji dio neizgrađenog zemljišta nije vraćen u naturi iako je to bila Zakonom ustanovljena obaveza, ocijenio je u razgovoru za „Vijesti“ Vladimir Bošković, zastupnik jednog broja vlasnika oduzete imovine i bivši član podgoričke Komisije za povraćaj imovine i obeštećenje.
”Podsjetiću da je 2002. na predlog preko 7.000 građana, glasovima koalicije Zajedno za Jugoslaviju, tadašnjeg LSCG i Demokratskog saveza Albanaca usvojen Zakon o pravednoj restituciji, koji je propisao vraćanje neizgrađenog zemljišta i obeštećenje iz dijela sredstava od privatizacije preduzeća. Pošto Zakon nije odgovarao pojedincima iz vlasti ili njoj bliskim, koji su nezakonito stekli prava na nacionalizovanoj imovini, Vlada je praktično odbila da primjenjuje Zakon”, naveo je Bošković.
On je dodao da je nakon toga 2004, na predlog Vlade usvojen Zakon o povraćaju oduzetih imovinskih prava i obeštećenju, koji je takođe propisivao vraćanje svog neizgrađenog zemljišta, ali je obeštećenje postalo značajno manje u odnosu na raniji zakon.
“Desilo se da je godinu dana nakon usvajanja tog zakona, uslijedio veliki rast cijena građevinskog zemljišta, pa je vlast počela sa opstrukcijom restitucije, kako bi ovo zemljište predala investitorima sa kojima je dijelila dobit. Pošto im sve to nije bilo dovoljno, Skupština je u avgustu 2007. usvojila Vladin predlog izmjene Zakona. Tom su izmjenom, bez pravnog argumenata i legitimnog cilja, iz započetih postupaka restitucije izbačeni svi aplikanti kojima je imovina oduzeta nakon 1968. ili im je nakon te godine bila utvrđena naknada za oduzetu imovinu - bez obzira kolika i bez obzira da li je uopšte isplaćena“, dodao je Bošković.
Zahvaljujući tome, bivše opštinske komisije su počele masovno da donose odbijajuća rješenja u postupcima u kojima su i nalazi vještaka potvrđivali simboličnu naknadu.
“Ta izmjena Zakona je usvojena nedovoljnom, odnosno neustavnom većinom jer se radilo o izmjeni koja ograničava važećim zakonom ustanovljena prava, a istovremeno je proizvela neustavnu retroaktivnost jer u postupku donošenja nije utvrđen javni interes zbog kojeg se iz započetih postupaka isključuju oni koji su, u trenutku kada su pokretali postupke ili plaćali nalaze vještaka, imali pravo na restituciju”, kazao je Bošković.
Cijela predstava, kako je istakao Bošković, je finalizovana 2008. odbijanjem Ustavnog suda da odluči o ustavnosti ove izmjene i dopune Zakona.
“Tada se Ustavni sud oglasio nenadležnim, uz obrazloženje da je prije neki mjesec usvojen novi Ustav a on navodno ne odlučuje o ustavnosti zakona u odnosu na ustav koji je u međuvremenu prestao da važi”, naveo je Bošković.
Za predložene izmjene Zakona o eksproprijaciji, Bošković je kazao da su ekstremnije od zakona iz 1947. jer je taj zakon jasno definisao opšti interes kao "podizanje drušveno-ekonomskog i kulturnog razvoja naroda", i u 14 tačaka ga precizirao.
„Pretpostavljam da će DPS naći dovoljnu većinu za usvajanje ovog predloga zakona, koji je očito suprotan Ustavu i nizu međunarodnih dokumenata i garancija koje je Crna Gora prihvatila“, smatra Bošković.
Bonus video:
