Najveća fabrika bioenergetskog ogreva, Biotelov pogon peleta u Andrijevici, proizvodnju je započela u novembru i decembru prošle godine, a sada u njoj radi trideset radnika u tri smjene.
Fabriku peleta otvorila je kompanija Televeks iz Podgorice, a u Andrijevici je registrovala pod nazivom Biotel. Nalazi se u prostorijama nekadašnjeg giganta Termoventa, koji je zatvoren još prije dvadeset godina.
Suvlasnik fabrike i vođa projekta u Andrijevici Veselinko Mijajlović kaže da su ovaj grad došli upravo tražeći stare hale koje odgovaraju za proizvodnju peleta.
„Dnevno se radi šezdeset tona, to je na mjesečnom nivou 1,5 do 1,6 hiljada tona. Još imamo zastoje u proizvodnji zbog nove tehnologije. Potrebno je najmanje pola godine da se ljudi istreniraju da brzo rade intervencije. Tada ćemo doći do kapaciteta od 1.800 tona za mjesec“, kaže Mijajlović.
Izvršni direktor i suvlasnik Biotela dodaje da se devedeset odsto proizvodnje plasira u inostranstvu. Ciljno tržište je Italija, s tim što u kompaniji od iduće godine planiraju da rade takozvano otkoravanje, i onda će ciljno tršište biti Austrija i Njemačka.
„U Crnoj Gori grijanje na pelet još nije zaživjelo. S druge strane mi smo počeli u nevembru, a veliki dio dobavljača je već bio nabavio pelet, tako da je ove godine u našoj državi potrošeno najmanje dvije hiljade tona. Pretpostavljam da ćemo mi iduće godine pokriti domaće tržište i da će to biti do dvije i po hiljade tona“, kaže Mijajlović.
Prema njegovim riječima u Crnoj Gori nema mnogo prostora za veliki broj ovakvih, velikih fabrika jer fali sirovine.
„Fabrika peleta u Pljevljima je trebalo da bude kapaciteta između 40 i 60 hiljada tona. Da bi mogla da radi, sve šume koje joj gravitiraju biće u njenoj funkciji. Sirovinom se snabdijevamo sa područja Andrijevice, Kolašina i Berana. Imamo dovoljno sirovine i za veći kapacitet. Imamo planove za proširenje, na izgradnju energane na biomasu. Naš ciljni kapacitet je između 30 i 40 hiljada tona godišnje. Da bismo to postigli moramo dobro da proučimo pitanje sirovine i da se organizuje tržište. Robu izvozimo preko luke Drač“, kaže Mijajlović.
On se nada izgradnji puta od Gusinja do Podgorice, čime bi put transporta znatno bio kraći.
„Sada najviše proučavamo pitanje transporta. Hiljadu tona je velika količina, to je pedeset šlepera, to je praktično svaki dan dva šlepera, i zato je ta logistika vrlo važna“, priča Mijajlović.
Suvlasnik najveće fabrike peleta u Crnoj Gori kaže da svaki biznis i prozivodnja imaju dobre i teške strane.
„Mi računamo da će ova fabrika dugo raditi, i da će svi radnici koji ovdje rade dočekati penziju,” zaključuje Mijajlović.
Pripremaju se da dobiju sertifikat EU za kvalitet
Fabrike velikih kapaciteta moraju, za razliku od malih, u cjelosti poštovati tehnologiju proizvodnje peleta.
„Mi se sad pripremamo da dobijemo sertifikat N plus, to je sertifikat EU za kvalitet peleta. To nam radi jedna firma iz Austrije. Naša dužnost je da uspostavimo sve linije proizvodnje tako kako su oni nama naložili. To znači da se evidentira svaka količina drveta koje dolazi, odakle i iz kojih šuma, da se mljevenje drveta radi tako da ne može da se kupi drvo sa zemlje, nego mora biti čisto. Onda ide u prostor gdje se vrši njegovo dodatno, vlažno mljevenje. Poslije toga ide u sušaru. Iz sušare se izlazi sa vlažnošu od deset odsto.
Poslije toga ide u silos suvog ivera. Nakon toga još jednom se melje na suvom mlinu. Poslije toga postoje kondicioneri gdje se mjeri vlaga, gdje se vlaga podiže na 13 do 14 odsto. Kada se podigne na taj stepen vlage, onda ide u presu gdje se presuje pod temperaturom od sto dvadeset do sto četrdeset stepeni, tu isparava vlaga i pelet koji izlazi je sedam do osam odsto“, kaže Mijajlović.
U Andrijevicu došli jer su tražili adekvatnu halu za proizvodnju
Veselinko Mijajlović kaže da su u ovaj grad došli zbog stare hale koja odgovara za proizvodnju peleta.
„Hala mora da bude velika i prostrana, i da prostor oko nje bude veliki da bi se skladištila drva. Ono što nam je bilo ciljno u tom momentu, mi smo gledali sjever Crne Gore – Bijelo Polje, Berane i Andrijevicu . Predsjednik Opštine Andrijevica nam je predložio da postignemo dogovor sa bivšim vlasnikom Termoventa. Mi smo prije toga obišli dosta fabrika u Evropi i čim smo vidjeli ovu halu, shvatili smo da je to pravo mjesto“, priča Mijajlović. On dodaje da je projektni cilj da fabrika radi punim kapacitetom dvanaest mjeseci, dvadeset četiri sata dnevno, da bi postigli kapacitet od dvadeset hiljada tona godišnje.
„Razlog je što u periodu tražnje ne može da se proizvede velika količina, već mora postojati količina koja se po kapacitetu određuje, a to je 20 hiljada tona godišnje. Druga stvar, ova fabrika da bi profitabilno radila proizvodnja mora biti 12 hiljada tona godišnje, i zato ona mora da radi dvanaest mjeseci i to u tri smjene“, kaže Mijajlović.
Bonus video:
