Crna Gora bi u 2015. trebalo da uradi novu strategiju privrednog razvoja, koja će se bazirati na korišćenju domaćih resursa, domaćeg i savremenog znanja, vraćanju realnoj ekonomiji u kombinaciji sa uslužnim sektorom, i na bazi geopolitičkog položaja. To je matrica sa četiri elementa kroz koju se mora provući strategija privrednog razvoja, kazao je dr Božo Mihailović, redovni profesor i rukovodilac doktorskih studija na Ekonomskom fakultetu Univerziteta Crna Gora.
On je upozorio da nema boljitka bez mnogo više rada.
"Sve dok je Njegoševa ulica u Podgorici puna u 12 sati, kad ogrije sunce, nećemo imati brz privredni razvoj", dočarao je prof. dr Mihailović.
- Kakva su Vaša očekivanja u smislu kretanja ekonomije u 2015. i da li smatrate da će očekivanje izvršne vlasti i projektovani rast od oko 3,5 odsto ostati samo novogodišnja želja?
I prošle godine sam izražavao sumnju da će biti ostvarena projektovana stopa rasta, a 2008. sam prvi izjavio za vaš list da kriza tek dolazi. Dok se ne vratimo realnoj ekonomiji zasnovanoj na prethodno navedenim parametrima, nema prosperiteta. Stanje u privredi u 2015. biće izraz kontinuiteta iz 2014. i prethodnih godina, što znači da se moramo vratiti starom teorijskom pristupu prema kojem brze i radikalne promjene u privredi, u roku od godinu dana, nijesu moguće. Prenosimo naslijeđene probleme koji su veliki... Bojim se da je prema onom što se sada dešava u Crnoj Gori teško ostvariva projektovana stopa rasta od 3,5 odsto. Ne vidim neke silne i značajne parametre koji bi do toga doveli. Vidim samo započete investicije, a problemi traju u kontinuitetu i nijesmo počeli da ih rješavamo“.
- Koje probleme sada prepoznajete i koji se mogu očekivati u 2015?
To je nelikvidnost reda veličina 350-400 miliona, visoka zaduženost i slaba konkurentnost privrede. Posljednjih nekoliko godina nijesmo uradili nijednu značajnu strukturnu promjenu u privredi. Crnoj Gori predstoji taj posao promjene privredne strukture sa stanovišta povećanja konkurentnosti. Privreda neće u 2015. biti konkurentna jer kako drugo objasniti pokazatelje da je za prvih 10 mjeseci prošle godine izvezla svega 275 miliona eura, a uvezla 1,25 milijardi eura... Problem su izuzetno visoke kamatne stope na kredite od 12 do 15 odsto, a privreda sa svojom strukturom može da izdrži kamatne stope od maksimalno 5-6 odsto. Banke nijesu svjesne da same kidaju granu na kojoj stoje. One imaju nekvalitetne kredite u iznosu od oko 400 miliona eura, i čine 20-25 odsto u ukupnim kreditima.
- I ugovorene investicije su za sada, uglavnom, samo video projekcije.
Poslije osamostaljenja 2006. bili smo zemlja investicionog buma. Investicije opadaju, a idu tamo gdje su ispunjena dva kriterijuma: stabilnost i profitabilnost. Kroz silne međupartijske prepiske i prepucavanja ugrožavaju se ti kriterijumi. Direktne strane investicije za devet mjeseci 2014. u neto iznosu bile su svega 256,4 miliona eura. To je malo i nedovoljno. Novi autoput ne može dati efekte u kratkom roku, pogotovo kad se uzmu u obzir elementi ugovora da strani partner neće plaćati poreze, doprinose... Ko god gradi infrastrukturu misli na svoju daleku budućnost. Svaki put je dobar, ali u našem slučaju postoje dva problema. Cijena gradnje jednog kilometra je veoma visoka, a nijesam bio u prilici da vidim studije iz koje bih mogao vidjeti da to nije moglo biti jeftinije…
Drugo, želio bih da vidim koji su efekti projekta od 40-ak kilometara. Nepoznato je šta će biti sa putem od Mateševa pa dalje, a četiri godine će brzo proći. Što se investicija na Primorju, naše raznorazne administrativne i političke zavrzlame onemogućavaju da se pokrenu te investicije koje bi dale brže efekte u odnosu na autoput. Dakle, Crna Gora bi trebalo da se okrene investicijama koje će BDP povećavati u kratkom roku. Navešću primjer plasteničke proizvodnje organske hrane koja bi za 90 dana davala efekte. Crna Gora ne može da proizvodi pšenicu za izvoz, ali se proizvodnja zdrave hrane u svijetu svugdje promoviše, a mi bismo je mogli povezati i sa turizmom. To je naša šansa.
- Svjedok ste tranzicije i vlasničke transformacije u Crnoj Gori. Da li smatrate da je većina preduzeća i njihova imovina, koja je bila u vlasništvu bivšeg Fonda za razvoj, uglavnom, došla u ruke (ne)vještih trgovaca nekretninama ili akcijama, a da su rijetki primjeri da je neko nakon privatizacije uspio da organizuje uspješnu proizvodnju i stvori dodatu vrijednost?
Dok sam kao prvi direktor bio na čelu Fonda za razvoj, od februara 1995. do aprila 1999, najveći broj preduzeća, malih i srednjih smo transformisali. Jedino veliko i uspješno preduzeće koje je transformisano tokom mandata bila je nikšićka Trebjesa zbog koje su me, moram reći, "čerečili" po Crnoj Gori posredstvom sredstava javnog informisanja, uključujući i neke sad aktuelne političare iz opozicije… Sa pokojnim Miškom Lalićem imao sam ideju da u velikim sistemima zasnivamo transformaciju na osnovu ugovora o menadžmentu, a da država u tim preduzećima ima "zlatnu akciju" koja će blokirati i onemogućiti mnogo stvari u preduzeću koje se tiču njegovog upropaštavanja. Ta ideja nikad nije zaživjela. U međuvremenu, došli su neki novi klinci. Oformljen je Savjet za privatizaciju koji je organizovao masovnu vaučersku privatizaciju (2001.). Poslije MVP ista ekipa ljudi radila je na razvoju tržišta kapitala u CG. Nažalost, Crna Gora je bila jedina zemlja na svijetu u kojoj je cijena akcija rasla, a preduzeća su propadala. Imali smo i preduzeća u stečaju, čija je vrijednost akcija rasla na berzi što je ekonomski nezamislivo. Loši ugovori su zaključivani sa lošim poslovnim partnerima bez iskustva. Crna Gora, inače, voli da potcjenjuje sopstvena znanja, a tada sam zbog nekih savjetnika u privatizaciji, izrekao sintagmu da Crna Gora voli više “Džona nego Boža”.
U EPCG upravljanje gore sa A2A, ako im se ne sviđa - srećan put
- Vladin partner u Elektroprivredi nije ispunio glavna investiciona očekivanja. Da li smatrate da bi trebalo raskinuti taj ugovor za EPCG, pošto A2A nije do sada dokazao da je kvalifikovan partner u ovoj poluprivatizaciji?
Niko od Ekonomskog fakulteta nije mogao biti bolji konsultant za EPCG budući da smo mi radili reprocjenu vrijednosti imovine te kompanije. Nekima ta reprocjena nije odgovarala, a mi nikada više posao nijesmo dobili nego drugi, sa strane... Očito da privatizacija EPCG nije dala očekivane rezultate. Donijela je gore upravljanje nego što je ono bilo prije ulaska italijanskog partnera. Taj ugovor je pri kraju. Gospodi iz A2A treba reći da je Elektroprivreda Crne Gore, i da ova država nema drugu.
Traba tražiti da kompanija funkcioniše na način kao što to rade sad druge kompanije u svijetu. Ako im se to ne sviđa, neka prodaju svoje akcije na berzi nekome i srećan im put i bio im dug kaput... Poenta je da država zaštiti interes. Sa njim se ne može igrati A2A, ni Dojče Telekom, niti bilo ko drugi.
Probleme nam neće drugi riješiti
- Kako gledate na politiku ka EU i NATO integraciji, megatrendovi vode na Istok i ka zemljama BRIK-a, za koje se tvrdi i da će narednih 40-ak godina voditi glavnu riječ u globalnoj ekonomiji?
Očito da je svijet u velikim promjenama i da su te promjene takve da Kina postaje sve više svjetska sila i zemlje BRIK-a, kao cjelina. Crna Gora mora da razmišlja o alternativnom putu koji će uzeti u obzir sve te promjene. Te zemlje postaju velika snaga, a za mnoge stvari u svjetskoj privredi i politici je srećna okolnost što se Kina tako pojavljuje. Kina preko zemalja Balkana želi u Evropu i rekao bih da za sada ona to uspješno čini. Crna Gora to sve treba da prati, i već to radi kroz izgradnju autoputa.
Naravno, Crna Gora je dio Evrope i bez nje ne može, ali mislim da se i o ovim promjenama mora voditi računa… Novu strategiju razvoja treba bazirati na resursama koje imamo. Prema nekim procjenama samo od Skadarskog jezera može da 50-60.000 ljudi da žive na visokom nivou. Naše interese i ciljeve treba istaći nezavisno od EU i NATO-a. Osim nas samih niko drugi naše probleme neće riješiti. Ni EU, ni NATO, ni Kina, ni Rusija… Nema boljitka bez mnogo više rada. Sve dok Njegoševa ulica u Podgorici bude puna u 12 sati, kad ogrije sunce, nećemo imati brz privredni razvoj.
Bonus video:
