Radoje Žugić, ministar finansija: Prioritetni cilj Vlade je dostizanje boljeg životnog standarda za sve građane i svi napori usmjereni su ka tome. U tom pravcu smo, u prethodnom periodu, ostvarili značajan napredak na planu poboljšanja fiskalnih pozicija i jačanju stabilnosti javnih finansija, što je preduslov ekonomskog rasta i razvoja. Paralelno sa tim aktivnostima, Vlada ulaže napore za snaženja ekonomije, uz posebnu pažnju prema stavljanju u funkciju energetskih, turističkih i resursa za proizvodnju hrane. Počeli smo krupne projekte, prvenstveno u oblasti infrastrukture, koji su praćeni implementacijom strukturnih reformi i kontinuiranim unapređenjem poslovnog ambijenta, što će imati brojne pozitivne efekte po nacionalnu ekonomiju u predstojećem periodu.
Ovo će, svakako, značiti i poboljšanje životnog standarda građana, s obzirom da zavisi od nivoa razvijenosti i dinamike rasta ekonomije, produktivnosti i konkurentnosti privrede, investicione klime, inovativnosti u kreiranju nove vrijednosti... Integracija sa EU je, takođe, velika razvojna šansa jer se pokazalo da su sve države koje su prišle EU iskusile brzu konvergenciju per capita nacionalnog dohotka. Vjerujemo da je ovo istorijski važna faza razvoja Crne Gore gdje pokušavamo da napravimo iskorak u rastu i na dugoročne staze obezbijedimo prosperitet.
Ljubiša Krgović, bivši guverner CBCG: Sigurno nećemo dostići, u narednom srednjoročnom periodu životni standard i kvalitet života koji smo imali kada je, prije četvrt vijeka, ova politička struktura preuzela vlast. Naročito ako posmatramo kvalitete i dostupnost zdravstvenog, obrazovnog, penzionog i socijalnog sistema primjereno onom vremenu. U velikoj mjeri je izarčeno ono štu su stvarale generacije prije nas, kao i naš prostor i prirodno bogatstvo.
Ubrzano se neproduktivnim zaduživanjem troši budućnost naše djece i unuka. Čak i kad bi se, odmah njihovom smjenom, pokrenuli procesi ozdravljenja crnogorskog društva i ekonomije potrebno je dosta vremena da se okrenemo proizvodnji i stvaranju nove vrijednosti kao osnovnom izvoru za rast životnog standarda.
Miroslav Prokopijević, ekonomski stručnjak: To zavisi od reformi i poslovnog okruženja da bi se privukla ulaganja i povećali nacionalni dohoci u zemljama regiona. Bez toga, sve je iluzija... Crna Gora se "vadi" na proizvodnji dvije-tri grane, čiji efekti za privredu nijesu baš tako sjajni.
Hrvatska bilježi pad nacionalnog dohotka za 14 procentnih poena, a Srbija oko tri. Ove zemlje upravo pokazuju ono što sam rekao da bez reformi nema ništa. A ko će ih i kad izvesti, ja to ne znam.
Sandra Obradović, sindikat KAP-a: Građani mogu očekivati bolji život kada dođe do otvaranja radnih mjesta, a ne gašenja fabrika kao što je to sada slučaj. Kada dođe do razvoja poljoprivrede i seoskog turizma, kada na tri radnika bude jedan penzioner umjesto obratno.
Kada zarade budu veće od mjesečne potrošačke korpe, kada eliminišemo sivu ekonomiju i ne bude rada „na crno“...
Tatjana Kuher, magistar ekonomije: Rizici vezani za euro i smanjena mogućnost vođenja monetarne politike (naročito nemogućnost devalvacije) će i dalje predstavljati problem za ekonomiju Crne Gore. Problemi nastali sa ekonomskom krizom - kao što su veliki iznos nekvalitetnih kredita i nedovoljna kreditna aktivnost - i dalje se odlažu i ne rješavaju. Pored toga, Crna Gora pati i od nedostatka koncepta za dalji razvoj - stari model rasta je iscrpljen, a novi zahtijeva radikalne reforme za koje nema spremnosti. Nagli rast javnog duga u prethodnom periodu i planovi za nova zaduženja, samo pogoršavaju izglede za održivi rast.
Podaci o rastu BDP-a, koji ponekad ohrabruju, ne govore puno o standardu građana, budući da par većih građevinskih investicija ili povećana proizvodnja električne energije mogu izazvati rast BDP-a, bez uticaja na nivo (ne)zaposlenosti i plata. U Crnoj Gori su velike i regionalne razlike, pa je rast po pravilu vrlo neravnomjeran. Značajnije poboljšanje, koje bi osjetila većina građana, m ože se očekivati tek na rok od 5 ili više godina, pod uslovom da se Evropa politički i ekonomski stabilizuje i da se u Crnoj Gori krene u reforme.
Mila Kasalica, ekonomska analitičarka: Imajući u vidu da su globalno samoporaženi neoliberalci nedavno priznali da su kreirali ekonomiju koja poslovno zavisi od “ponavljača“ i akademski od “javnog podzemlja“, jer su ih takve tražili, stvorili i ojačali, a trebalo bi im se vjerovati da nisu znali, onda su građani obična politička floskula predizbornih kampanja. Što jeste sistemski neodrživo; potrošnja građana, privrede i države, zbog izabranog modela iskazivanja nove vrijednosti, osnovni je makroekonomski indikator, koji upućuje na eventualno pojačanje životnog standarda u državi. A, održiva potrošnja se finansira iz ličnog dostignuća u odrađenom i zarađenom.
Amnestirati većinu naših građana-ki od dijela odgovornosti koji se odnosi na neemancipatorsko čekanje da se dodijeli, kao i nerazvojno poslušništvo, što je daleko od konstruktivnog timskog slijeđenja uz aktivni, rezultatom obilježeni rad, uokviruje jednu primjetno daleku budućnost mogućeg očekivanja da se poboljša životni standard. Do tada, ostaje da je svaki radni dan neprestana borba koja nas sve zajedno uči da je neizvjesnost jedina izvjesnost življenja i privređivanja, a pristojni životni standard, odnosno rutina planiranja srednje klase, ostaje kao povijesno istraživanje. Naravno, promijeniti ovo u Crnoj Gori ne bi bilo sistemski složeno, da se realno ekonomski i strateški poštuju resursi i javno-administrativno obezbjeđuje odgovoran odnos prema kvalitetu rada i življenja svakog građanina-nke u Crnoj Gori.
Dragiša Pešić, član Senata DRI: Bojim se da će to potrajati j oš neko vrijeme. Teška finansijska i ekonomska kriza u svijetu ostavila je snažne i dugoročne posljedice i na našu ekonomiju. Globalni ekonomski oporavak je dosta usporen, a naročito u zemljama koje nas okružuju i sa kojima imamo najznačajnije ekonomske odnose. To se negativno reflektuje i na našu ekonomiju i usporava ekonomski rast.
Crna Gora da bi ostvarila bolji životni standard građana, mora u narednom periodu imati mnogo brži i dinamičniji rast ekonomije. Stopa rasta BDP koja bi omogućavala realno očekivanje građana da će im životni standard početi da raste mora biti mnogo veća nego što je to ostvareno u 2014, a nažalost i što su projekcije i za 2015. Samo intenzivnim ulaganjima, za koja nemamo sredstava, i koja treba privući iz inostranih izvora u pažljivo odabrane projekte, možemo doći do bržeg ekonomskog rasta. Ne smijemo propuštati nijednu šansu koja nam se ukaže, ali ne smijemo dozvoliti sebi ni promašaje kada su u pitanju strana ulaganja i privatizacije.
Ne bih da budem skeptik, međutim građani, a naročito ekonomski najranjivije socijalne grupe, kao što su penzioneri, socijalno ugrožena lica, pa i značajan broj zaposlenih koji se finansiraju iz državnog budžeta, teško u kratkom periodu mogu očekivati poboljšanje životnog standarda. No, ljudski se nadati i očekivati da se pažljivijim upravljanjem državnim resursima ostvari brži rast naše ekonomije, što je realna osnova za povećanje životnog standarda, što ja od srca želim.
Bonus video:
