Crna Gora je Strategijom razvoja poljoprivrede i ruralnih područja trebalo da se obaveže da neuporedivo više izdvaja za podršku poljoprivredi, da budžet za direktna plaćanja i ruralni razvoj bude barem tri puta veći od predloženog.
Tada bi Strategija mogla da bude garancija za razvoj poljoprivrede, podizanje njene konkurentnosti i uvođenje EU standarda, kaže prof. dr Milan Marković predsjednik Odbora za poljoprivredu Crnogorske akademije nauka i umjetnosti i član radne grupe za Poglavlje 11 - poljoprivreda i ruralni razvoj u procesu pregovaranja o pridruživanju Crne Gore Evropskoj uniji.
Marković je to rekao u intervjuu “Vijestima” na pitanje da li nacrt ove strategije, koji je donedavno bio na javnoj raspravi, po njegovom mišljenju omogućava razvoj ove djelatnosti, približavanje standardima koji važe u Evropskoj uniji i povećanju konkurentnosti crnogorskih proizvođa a, što bi trebalo da budu njeni ciljevi.
“Dokument ne sadrži ni akcioni plan, koji je i prema zahtjevu Evropske komisije (EK) trebalo da bude sastavni dio Strategije, niti indikatore praćenja realizacije. Plan budžeta ne sadrži razrađene mjere podrške, a Strategija nije usklađena sa Programom pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji iz 2013. Evropska komisija je i predložila izradu Strategije s ciljem da se jasno prikaže kako i kada ćemo uskladiti našu agrarnu politiku sa Zajedničkom poljoprivrednom politikom EU, ali to nacrt Strategije ne nudi".
- U pripremi ovog važnog dokumenta učestvovali su ljudi čija imena nisu poznata. Kada ste se vi i ostali članovi radne grupe za poljoprivredu upoznali sa njom?
Na sastanku radne grupe za Poglavlje 11 - poljoprivreda i ruralni razvoj, koji je, nakon pauze od punih 14 mjeseci, održan 25. aprila 2014, saopšteno je da je prvi nacrt Strategije već urađen i 4. aprila 2014. dostavljen Evropskoj komisiji. Dokument je, nakon slanja u Brisel dorađivan još punih 6 mjeseci, a nije se stiglo da se unese tim koji je učestvovao u izradi, niti da se otkloni ogroman broj grešaka koje prate ovaj dokument od prve do posljednje strane. Nacrt Strategije je članovima radne grupe prvi put dostavljen tek 20. oktobra - istog dana kada je Ministarstvo stavilo nacrt Strategije na javnu raspravu, a više od pola godine nakon dostavljanja EK. Suvišan je bilo kakav komentar, osim da je ovakvim odnosom obesmišljeno postojanje radne grupe za Poglavlje 11.
- Da li je po vašem mišljenju u dokumentu urađena kvalitetna analiza postojećeg stanja u poljoprivredi? Da li su podaci do kojih su došli tačni ili su autori pokušali da uljepšaju stvarnost?
Jedno od dužih poglavlja u ovom dokumentu je Uvod, budući da se tu, pored prikaza razloga za izradu, strateških opredjeljenja i metodologije, govori i o pravnom i institucionalnom okviru, budžetskoj podršci, a tek se kasnije prikazuje postojeće stanje. Čak se ovdje navode glavni ciljevi razvoja poljoprivrede koji se dalje nigdje ne razrađuju.
Poglavlje pod naslovom - Analiza trenutnog stanja u poljoprivredi i ruralnim područjima sadrži toliko nepreciznosti, nejasnoća i netačnih konstatacija, stoga bi bilo najbolje pročitati tekst i uvjeriti se u ovo što iznosim. Tako se npr. u tekstu o biodiverzitetu gotovo i ne pominju genetički resursi u poljoprivredi, u tekstu o govedarstvu piše se o industriji mesnih prerađevina i o tradicionalnoj proizvodnji pršute od svinjskog mesa. Podaci o proizvodnji mesa doslovno su preuzimani iz Sektorske analize iz 2010. i pored toga što je rađena nova. U prikazu trendova statistički podaci se odnose samo na posljednjih 5 ili 6 godina, mada bi bilo logično da se nastave na prethodnu Strategiju koja je obuhvatila period 1991-2003.
U prikazu postojećeg stanja nema poglavlja o agroindustriji kao zamajcu razvoja poljoprivrede, ništa nije kazano o konkurentnosti, projekcijama razvoja po sektorima, o stanju mehanizacije i opreme, nabavci inputa, a spoljna trgovina prikazana je veoma šturo. Nije data analiza ostvarenja finansijske podrške koja je bila detaljno razrađena u Nacionalnom programu proizvodnje hrane i razvoja ruralnih područja iz 2008. U koju su svrhu, onda, rađene nove sektorske analize?
- Da li su sadašnja direktna plaćanja i postojeći agrobudžet dovoljni da omoguće poljoprivrednicima da u skorije vrijeme njihovi proizvodi budu konkurentni na domaćem i inostranom tržištu?
Direktna plaćanja proizvođačima su daleko najvažniji vid podrške poljoprivredi (preko 70% ukupnih EU budžeta za poljoprivredu). Stoga je ovom poglavlju trebalo posvetiti posebnu pažnju, a po onom što je dato u ovom tekstu, to se ne može kazati. Pored nejasnog prikaza direktnih plaćanja u EU28, pa čak i nepreciznog navođenja mjera koje se primjenjuju u Crnoj Gori, planira se nastavak samo dvije mjere: direktna podrška stočarskoj proizvodnji i direktna podrška ratarskoj proizvodnji. Šta je sa ostalim mjerama?
O podršci proizvođačima mlijeka, mjeri koja nije u skladu sa Zajedničkom poljoprivrednom politikom EU, u ovom dokumentu se ništa ne kaže. Crna Gora u sistemu direktnih plaćanja ima samo oko 4.000 hektara ili 2 odsto od 221.000 hektara poljoprivredne površina koje se, prema popisu poljoprivrede iz 2010, redovno koriste. To čak nije ni jedan odsto ukupnih poljoprivrednih površina (515.717 hektara). Strategija uopšte ne razrađuje plan kako da se proširi obuhvat sa ovih simboličnih 4.000 barem na 221.000 hektara. I u stočarskoj proizvodnji obuhvat je nedovoljan, u govedarstvu na primjer, zbog minimuma od četiri grla na koja se ne dobija premija, pravo na premiju se ostvaruje za oko 20 odsto od ukupnog broja priplodnih grla, što govori da premija nije 70 eura po grlu nego neuporedivo manje.
- Kakva su uporedna iskustva po pitanju direktnih plaćanja i podrške u poljoprivredi u zemljama EU, a šta je od toga predviđeno novim nacrtom strategije?
Naša ukupna direktna podrška u 2012. iznosila je samo 27 eura po hektaru korišćenih poljoprivrednih površina (221.000 ha), što je tek 9,7 % od EU prosjeka, koji je u istoj godini iznosio 283 eura po hektaru. Pogledajmo samo neke članice EU. Malta, na primjer, za 11.000 hektara poljoprivrednih površina koje se koriste (20 puta manje nego u Crnoj Gori) ima 5 miliona eura direktnih plaćanja. Kipar za 116.000 hektara (gotovo dvostruko manje od Crne Gore) ima 50 miliona eura. Slovenija za 458.000 hektara ima 135 miliona eura, a Hrvatska za 1,3 miliona hektara čak 373 miliona eura za direktna plaćanja.
Iskustva novih članica EU ukazuju da bi polazište za određivanje nivoa direktne podrške za Crnu Goru iz EU budžeta moglo da bude 70% EU prosjeka (oko 195 eura po hektaru), što za 221.000 hektara iznosi 43 miliona eura, a nacrtom Strategije se u 2020. planira dostići samo 13,5 miliona eura direktne podrške, što iznosi 61 euro po hektaru poljoprivrednih površina koje se koriste, a to nije ni 30 eura po hektaru ukupnih poljoprivrednih površina (515 hiljada ha).
Na okruglom stolu o nacrtu strategije kojeg je organizovala Unija poslodavaca ukazano je na niz nedostataka ovog dokumenta, kao i da mnoge oblasti uopšte nisu pomenute?
U novoj politici EU28, predviđeno je više intervencija na tržištu (privatno i javno skladištenje, program mlijeko za škole, voće i povrće za škole i druge), dok se u Strategiji o tome ništa ne govori, ali se, bez ikakvog obrazloženja, najavljuje da će najkasnije do 2016. biti ukinuta podrška otkupu jagnjadi - jedine mjere kojom se podržava pristup tržištu za proizvodnju koja se odvija u najmanje povoljnim uslovima u Crnoj Gori.
Uopšte nisu razrađene mjere u tzv. trećem stubu agrarne politike, a to je podrška obavljanju poslova od javnog interesa u poljoprivredi (veterinarske i fitosanitarne mjere, stručni i savjetodavni poslovi, istraživanja, analitičko-razvojni poslovi, razni vidovi stručnog osposobljavanja i dr.), osim što se u planu budžeta predviđa da će u 2020. one dostići svega 2,1 milion eura. Među mjerama nema ni programa podrške pčelarstvu.
- Jedno od mišljenja sa okruglog stola bilo je da je ovakva strategija rađena čisto da bi se zadovoljili formalni uslovi. Da li zbog toga može biti problema sa korišćenjem novca iz evropskih fondova za razvoj poljoprivrede?
Strategija, po meni, treba da ispuni dva primarna cilja: da ponudi pozitivan strateški okvir za dalji razvoj poljoprivrede i seoskih područja Crne Gore i da bude platforma za usklađivanje crnogorske agrarne politike sa Zajedničkom poljoprivrednom politikom EU. Strategija treba, prije i iznad svega, da bude izraz domaćih prioriteta i da se ti prioriteti na pravi način predstave Evropskoj komisiji. I pored dobronamjernosti evropskih činovnika i njihove spremnosti da pomognu, u što sam se više puta i sam uvjerio, neće valjda oni umjesto nas da se zalažu za što bolju poziciju crnogorske poljoprivrede. Niti oni mogu, niti od njih treba očekivati da prepoznaju naše prioritete i razvojne potrebe.
Veliki broj grešaka u stručnim terminima je neozbiljan
- Na okruglom stolu ste naveli da autori nacrta strategije nijesu koristili stručne termine. Da li to ukazuje na odsustvo struke pri njenoj izradi ili nešto drugo?
Nacrt strategije je obogatio agronomsku struku novim terminima: uzgoj mješovitih vrsta stoke, plodna stabla, obrezivanje (kao agrotehnička mjera), prinos po drvetu, autohtone vrste koje se koriste za proizvodnju crnih i bijelih vina, ukrštene vrste goveda, prerada mliječnih proizvoda, izdvajanje svinja, proizvodnja usjeva, autohtone sorte u raznim sektorima (masline, vino, stočarstvo), ratarska proizvodnja obuhvata uzgoj voća i vinogradarstvo itd.
Objašnjenje koje smo čuli od predstavnika Ministarstva da se mnogo toga izgubilo u prevodu, samo dodatno potvrđuje s kakvom se ozbiljnošću radio dokument, koji je stavljen na javnu raspravu bez prethodne provjere prevoda. Treba li uopšte govoriti o učešću struke u izradi dokumenta? Teško mi je povjerovati da su i mladi ljudi iz Ministarstva poljoprivrede imali priliku da ovo vide, a da ne reaguju.
Manje mjera za razvoj sela, fali i novca
- Na okruglom stolu su iznijete brojne primjedbe i na mjere ruralnog razvoja. Kakve su ove mjere u odnosu na praksu u EU?
Nova politika ruralnog razvoja EU28 za period 2014-2020. mnogo je fleksibilnija nego za prethodni period (2007-2013) i nudi brojne mogućnosti za poljoprivredu kao glavnu aktivnost seoskog stanovništva, ali i za druge segmente ekonomskog i društvenog razvoja seoskih sredina (Regulativa 1305/2013. o podršci ruralnom razvoju). Međutim, u nacrtu Strategije se čak predlaže manji broj mjera (12) nego što ih je bilo u Nacionalnom programu iz 2008. (17), uz napomenu da neke od predloženih mjera ili nisu razrađene (lider mjera) ili im je obuhvat nedovoljan (podrška prerađivačkoj industriji, genetički resursi, infrastruktura).
U mjerama ruralnog razvoja nema upravljanja rizicima u poljoprivredi - kao veoma važnog mehanizma podrške proizvođačima, podrške poljoprivredi u područjima s prirodnim ograničenjima (u okviru koje se mogu mnogo lakše koristiti znatna sredstva iz zajedničkog budžeta, od 25 eura pa do 250 eura po hektaru), podrške za mlade farmere (ispod 40 godina). Mjere politike razvoja ruralnih područja će u 2020, prema Strategiji, dostići 13,6 miliona eura. Poređenja radi: Malta, 44 puta manja od Crne Gore, ima budžet od 14 miliona; Kipar sa dvije trećine teritorije Crne Gore, ima 18 miliona; Slovenija, 1,47 puta veća od Crne Gore, ima 120 miliona; dok Hrvatska, 4,1 puta veća od Crne Gore, ima čak 332 miliona eura.
Bonus video:
