Po receptu starom stotinama godina, ali dodajući i nove sastojke, mirise, arome i različite oblike četrdesetsedmogodišnja Kolašinka Tanja Đurić pravi domaći sapun. Traži savjet stručnjaka kako da registruje proizvod i krene u osvajanje tržišta.
Počela je to prvi put da radi, kako kaže, iz nužde. Jedno od njenih sedmoro unučadi alergično je na većinu sredstva za higijenu koja se mogu kupiti u prodavnicama. Sada smatra da bi od prodaje sapuna koje pravi mogla dobro i da zaradi. Međutim, kako i mnoge žene koje se odluče da doprinose kućnom budžetu domaćom radinošću, zbunjena je i neinformisana o načinu na koji bi trebalo da „legalizuje“ svoj posao.
„Pretraživala sam po internetu, ali, nažalost, nijesam mnogo uspjela da saznam. Ne znam ni kome mogu da se obratim. Potrebni su mi savjeti o tome „na koja vrata da zakucam“ da bih dobila zvaničnu potvrdu da su moji proizvodi kvalitetni, prirodni, neškodivi za zdravlje... Moja porodica, prijatelji i sugrađani koji su tražili da kupe sve to znaju. Znamo i koliko su korisni, ali ja želim da čujem riječ stručnjaka jer ne bi da se bavim nelagalnom prodajom”, priča Tanja.
Smatra da bi ženama sličnim njoj bila potrebna edukacija o tome kako da pokrenu svoje poslove, a da sve bude u okviru zakonskih normi. Zarada je, naravno, bitna, ali preče od toga je, kaže Tanja, da ima sve potrebne „papire“ za svoj posao. Na to će u narednom periodu usmjeriti najviše energije. Bitno joj je i da čuje na koji način da poboljša način rada, na što da obrati pažnju, kako najbolje da predstavi svoje proizvode...
Kaže da ko god je jednom koristio njen sapun traži ponovo. Prvo je poklanjala na stotine komada, a sada sugrađani insistiraju da plate. Tako je spontano i odredila cijenu - jedan euro komad. Prema njenoj računici, po komadu zarađuje 30 centi. To joj je, kako kaže, više nego dovoljna zarada.
„Naravno da je to dovoljno, čak i kad bih krenula u ozbiljniju proizvodnju. Koristim isključivo prirodne i provjerene sastojke. To je način na koji su i naše prababe i čukunbabe pravile sapun, ali ja, umjesto svinjske masti, koja se u ovim krajevima koristila u tu svrhu, koristim najkvalitetnije maslinovo ulje”, objašnjava Kolašinka.
Pored maslinovog ulja, dodaje i svježe pomuženo kozje mlijeko, ljekovito bilje s Bjelasice, ali i neke aromatične biljke, koje kupuje u apotekama i prodavnicama zdrave hrane. Ima puno ideja o tome kako bi trebalo da izgleda ambalaža njenih proizvoda, planirala je i nove oblike...
„Sve je osmišljeno, kada je riječ o proizvodnji. Tačno znam kakve će biti kutijice u koje ću pakovati sapun. Ovo je sada improvizacija s onim što imam. Koristim modlice za kolače kako bih oblikovala svoje proizvode. Nažalost, u Kolašinu sam mogla da kupim tek nekoliko oblika. Za ostalo ću morati do Podgorice“, navela je Tanja Đurić.
Stolarija na brvnari, restauracija namještaja, bazen u dvorištu...
Tanja je nezaposlena, ali na malom imanju u prigradskom naselju na rubu sportske zone, sa suprugom se bavi i poljoprivredom. Njena umijeća ne svode se samo na održavanje domaćinstva i pravljenje sapuna.
Većinu stolarskih radova na brvnari u kojoj živi njena porodica i dvorištu sama je završila. Bavi se i restauracijom namještaja. Njenu trpezariju i dnevnu sobu krase zanimljivi i originalni komadi, od kojih je neke našla i pored kontejnera, a zatim preuredila, tako da liče na mala umjetnička djela.
Sama je napravila i bazen u dvorištu, žardinjere za cijeće, popločala staze ... Rad i kreativnost su joj, kako kaže, saveznici u savladavanju životnih teškoća.
Galerija
Bonus video:
