Odnos prema crnogorskom zemljištu je zločin sa trajnim posljedicama za buduće generacije, a sve vlade su se prema njoj ponašale maćehinski.
Priča da imamo najviše zemljišta po glavi stanovnika je netačna jer je čine livade slabog kvaliteta, a obrađuje se svega pet odsto površine, kazao je u intervjuu za Vijesti Božidar Šišević višedecenijski saradnik Instituta za društveno-ekonomska istraživanja na Ekonomskom fakultetu i predavač na tom fakultetu.
Šišević je i autor studije Razvoj poljoprivrede u Crnoj Gori 1984-2000. godine, inoviranih varijanti i niza drugih istraživnja na temu poljoprivrede i ruralnog razvoja.
Da li je Crna Gora zaista bogata zemljom (po glavi stanovnika) kao što se to često može čuti? Da li usitnjene zemljišne parcele omogućavaju razvoj poljoprivrede?
Tako se govori u školama, tako govore političari, i, što je veoma pogubno i oni kojima je u opisu posla da to dobro znaju - ministri poljoprivrede. Valjda se činjenica da se ne obrađuje oko 50 odsto zemljišta tumači da smo bogati, odnosno da imamo višak poljoprivrednog zemljišta. Aktuelni ministar poljoprivrede (Petar Ivanović), u intervjuu za biznis magazine CorC, na pitanje može li agrarni biznis u Crnoj Gori biti profitabilan, odgovorio je “Naravno. Imamo dobru klimu, zemljište odličnog kvaliteta…”
Gruica Đuretić, najpoznatiji crnogorski pedolog, kazao je da “raspoloživi zemljišni kapaciteti, pri čemu se ima u vidu obim, struktura i organizacija zemljišne teritorije… i činjenice da je zemljište proizvodni kapacitet koji se praktično ne može povećavati, djeluje kao limit u proizvodnji”.
Sa perjem ili bez njega, poljoprivreda stagnira: Ivanović
A za klimu i reljef da “geološka gradnja i petrogradski sastav najvećeg dijela Crne Gore uslovljavaju ekstremnu dinamiku reljefa i izrazitu oskudicu zemljišnog pokrivača. Naročito je izražena oskudica oranica sa dubljim zemljištem koje ukupno ne prelazi pet odsto terirorije”. Crnogorsko zemljište čine niskoproduktivni pašnjaci i livade, i to 90 odsto. Ako se dodaju i druge dosta negativne karakteristike - usitnjenost posjeda, nagibi, erozija, teškoće u navodnjavanju, plavljenje, Crna Gora je zemlja koja poslije Kine ima najoskudnije zemljišne resurse za bavljenje savremenom poljoprivredom.
Ovo što je rađeno sa poljoprivrednim zemljištem moglo bi se okarakterisati kao zločin sa trajnim posljedicima po buduće generacije.
Kakav je odnos Vlade i resornog ministarstva prema poljoprivredi?
Ako hoćemo da budemo korektni, odgovor je isti za sve vlade poslije Drugog svjetskog rata. Ipak je najvažnije što se radi u posljednje vrijeme. To se vidi i iz visine budžeta za poljoprivredu.
Odnos prema poljoprivredi od tada do danas je maćehinski, posebno prema privatnom sektoru. Budžet u čitavom poslijeratnom periodu, ali i danas, ima najnižu stopu izdvajanja za poljoprivredu. Imamo daleko najveći deficit u hrani i zabilježene su najintezivnije migracije sa sela i poljoprivrede. Da bi došlo do pomaka budžet mora biti nekoliko puta veći. Primarna proizvodnja i infrastruktura se ne mogu razvijati na kreditima komercijalnih banaka. Ne može i kada bi banke davale kredite i kada bi kamatne stope bile duplo niže.
Odnos države prema poljoprivredi najslikovitije se može predstaviti kroz crnogorske paradokse: raste broj stanovnika, raste potrošnja hrane, raste uvoz hrane, raste broj neobrađenih površina i broj nezaposlenih. U Evropi nema zemlje sa ovakvim trendovima i paradoksima. Ovo što se sada radi i preduzima samo je kap u moru i neće ništa promijeniti. Za to je potreban, kako narod kaže, ljuti lijek na ljutu ranu.
Da li su crnogorski proizvođači spremni za otvoreno i potpuno liberalizovano tržište EU?
Uloga države, posebno Ministarstva poljoprivrede je da na razne načine pomaže i štiti domaće proizvođače. To rade sve države u svim sektorima, posebno poljoprivredi. To se radi na razne načine, a ne samo carinama. Logika aktuelnog ministra koji zagovara i sprovodi koncept već 20 i više godina je da treba štititi potrošača i poreske obveznike.
U svim važnim dokumentima ističe se da je velika prednost Crne Gore što ima otvorenu privredu i nulte carinske stope. Zbog dominacije ovakvog shvatanja, imamo situaciju da se u jeku proizvodnje povrća, kada se cijenama jedva pokrivaju troškovi proizvodnje, preko noći uvezu velike količine po dampinškim cijenama. To uništava domaće proizvođače, a poslije toga dobro je poznato da slijede veći uvoz i cijene, tako da su na kraju u gubitku proizvođači, potrošači i država.
Crnogorski proizvođači nijesu spremni za otvorenu utakmicu na EU tržištu. Oni, osim rijetkih izuzetaka, neće biti u dužem intervalu. Zbog toga, strategija razvoja poljoprivrede do 2020. godine treba da se orijentiše na povećanje stepena zadovoljenja sopstvenih potreba i na plasman “izvoza” poljoprivrede kroz turizam. Uvoz kozjeg mesa iz Holandije, ne ide u prilog ovoj tezi.
Bez kadrova nema novih tehnologija
Stvarna situacija pokazju da mladi nijesu zainteresovani za bavljenje poljoprivredom.
“Srednja poljoprivredna škola u Baru, stara 150 godina, prošle godine je upisala jednog učenika na smjer poljoprivrede. Nekadašnja srednja hemijska škola prije 5-6 godina dobila je na poklon od njemačke privredne komore mini mljekaru za školovanje stručnog kadra II I III nivoa.
Pripremljen je i usvojen savremeni obrazovni program. Prve godine ga je pohađalo pet učenika, druge četiri, treće tri, a ove godine nama upisanih. To su šokantni primjeri. Kako ćemo sa ovakvim kadrom uvoditi nove tehnologije i inovacije o kojima se priča na raznim skupovima”, rekao je on.
EU rješenje, ali treba odložiti primjenu njihovih pravila Na koji način mislite da bi se stanje moglo popraviti?
Da li su EU integracije rješenje?
Značajnije promjene su spore i zahtjevne. To naročito važi ca crnogorsku poljoprivredu koja ima brojna i velika ograničenja. Potrebne su velike investicije, promjena odnosa mladih prema poljoprivredi, velika ulaganja u poljoprivredno zemljište i njegovom privođenju namjeni.
To pretpostavlja radikalan zaokret države i društva prema poljoprivredi i selu/ruralnom razvoju. Ako bi postojala volja i ako bi se angažovali svi raspoloživi kapaciteti, približavnje i ulazak u EU mogao bi koristiti razvoju poljoprivrede.
Prije svega u korišćenju raspoloživih EU fondova za te namjene. Prije toga se treba izboriti za odlaganje primjene određenih regulativa na što je moguće duži rok i da se oragnizovano nastupa u apliciranju za EU fondove. I ovdje je bilo mnogo praznog hoda, a izgubljeno vrijeme je teško nadoknaditi.
30 godina broj goveda smanjen za 100 odsto.
Kada se uporede osamdesete godine prošlog vijeka i sadašnje stanje, da li se vidi napredak i u kojem smislu?
Generalno govoreći, od vremena kada sam radio na studiji poljoprivrede početkom 80-ih, stanje u crnogorskoj poljoprivredi može se okarakterisati kao stagnacija. U nekim granama kao što su vinogradarstvo, plastenička proizvodnja, proizvodnja južnog voća, pčelarstvo, i možda u maslinarstvu učenjeni su pomaci nabolje. Ali zato, u stočarstvu, najvažnijoj i najznačajnijoj grani, ukupno stanje je lošije.
To se lako ilustruje podacima o broju stoke, proizvodnji mesa i mlijeka i zadovoljanju potreba stanovništva. Prema zvaničnim statističkim podacima u Crnoj Gori je 1980. godine bilo 181.000 goveda, a 2011. 87.000, što znači smanjenje za 94.000 ili preko 100 odsto, u istom periodu, broj ovaca je opao sa 490.000 na 202.000. Crna Gora je tada imala viškove i izvozila ovčije meso, a proizvodnja goveđeg mesa je skoro u potpunosti zadovoljavala domaće potrebe. U posljednje vrijeme, uvozi se i do 70 miliona eura mesa, a izvoz je zanemarljiv.
Galerija
Bonus video:
