Kriza iz 2007. godine utiče i danas na evropsko brodarstvo, a time i na ono u Crnoj Gori, ocijenio je univerziteski profesor iz Dubrovnika, Ivo Paparela i dodao da situaciju na pomorskom tržištu karakteriše ni na čemu zasnovan optimizam. On je agenciji Mina-business kazao da će brodarskim kompanijama u Kotoru i Baru trebati velika mudrost da dožive 2020. godinu.„Kriza, koja je buknula 2007. godine, utiče i danas na evropsko brodarstvo, pa time i na ono u Crnoj Gori. Međutim, danas problem ne predstavlja novac već finansiranje brodarstva koje od bankara zahtijeva da imaju iskustva u ovoj grani. Ne možete doći sa Harvarda gdje ste naučili teoriju više manje dobro, a imati felling za shipping“, kazao je Paparela, koji je nedavno nominovan i za člana Francuske pomorske akademije. On smatra da Evropska unija danas nastoji da ozdravi banke koje su tradicionalno finansirale brodarstvo. “Međutim, one su danas prisiljene da se oslobode, da prodaju svoje portafoje brodarstva, a samo norveške i finske banke, koje nijesu u eurozoni, još mogu opstati“, kazao je Paparela. Prema njegovim riječima, brodarstvo danas dobrim dijelom počiva na Kini, Indiji, Bangladešu, Pakistanu i pomalo Turskoj.„Zašto je to tako? Zato jer se tamo brodovi prodaju u skrap (staro gvožđe), pa se postavlja pitanje što će biti sa onim građenim od 2002. do 2008. godine, a posebno sa naručenim u prošloj godini“, rekao je Paparela. On je ukazao i na jednoipogodišnje kašnjenje izgradnje novog Panamskog kanala, dok već izgrađeni veliki brodovi čekaju da prolaze tom proširenom morskom prečicom kako ne bi išli oko najjužnije tačke Južne Amerike - Rta Horn, zbog velike hladnoće, snažnih vjetrova, velikih talasa i santi leda, i danas jednog od najopasnijih pomorskih puteva. Prema njegovim riječima, činjenica da Kina, koja ima para, planira da pravi novi Nikaragva kanal, govori da je pomorstvo danas u žiži geostrategijskih problema. Govoreći o bijeloj floti, kojoj su Boka i Kotor već duže vrijeme nezaobilazne destinacije, Paparela je naveo da ona danas počiva na penzionerima koji u svijetu jedini imaju redovna primanja. „Koliko će to trajati u budućnosti ne znamo, ali je u svakom slučaju dobro za brodogradilište u Italiji, Finkantijeri, koji izbacuje lijepe brodove, zatim za kotorsku luku koja od toga profitira, a po nešto malo i za Kotor“, kazao je Paparela. Posebno se osvrnuo na maritimizaciju, koju je definisao kao afirmaciju pomorske moći države. „Maritimizacija se svakako ne može odnostiti na Crnu Goru ili Hrvatsku već samo na velike države, u prvom redu na Sjedinjene Američke Države (SAD), Kinu, Japan, Rusiju, Britaniju i Njemačku, a zatim i na Brazil i Australiju“, kazao je Paparela. U tehničkom smislu maritimizacija je, kaže, industrijalizacija dubokih morskih predjela koja implicira ogromna ekonomska sredstva. „Cijena jedne naftne platforme iznosi milijardu eura, ne računajući brodove, helikoptere i logistiku. To je industrijalizacija ne samo morske površine već vertikalnog stuba mora do dna i iskorištavanja morskoga dna“, naveo je Paparela. On je ukazao i na činjenicu da su čovječanstvu i astronomima bolje poznati Mjesec i Mars nego okeanske dubine. „Stoga je maritimizacija veliki izazov koji zahtijeva velika finasijska sredstva moćnih, a ova kriza čini da ih se svako boji“, kazao je Paparela. U osvrtu na perspektivu pomorstva Boke i Kotora, Paparela je naveo da se ono razlikuje od nekadašnjeg jer su pomorci tada plovili na domaćim brodovima domaćih brodovlasnika. „Danas se samo donose plate zarađene u inostranstvu i troše u Crnoj Gori, ali na uvezene proizvode. Automobili, bijela tehnika, poljoprivreda, sve se uvozi, pa Vlada treba da vidi što se može učiniti u okviru Svjetske trgovinske organizacije (STO) da se sačuvaju grane koje su u teškoj situaciji“, precizirao je Paparela. On smatra da će bokeljski pomorci i u budućnosti imati posla ako školstvo postane rigoroznije i ako na univerzitetu i u nautici bude manje odlikaša.
Bonus video:
