Kompanija kanadskog milijardera Pitera Manka ”Barrick Gold Corporation” gubi vrijednost, a poznatom biznismenu je poslovna sreća počela da okreće leđa, pišu kanadski mediji. Nakon više mjeseci pada cijene zlata, gubitak kompanije u drugom kvartalu iznosi 8,6 milijardi dolara, a pad vrijednosti investicija više je od 13 milijardi dolara, piše nedjeljnik “Meklins” iz Toronta.
Vrijednost dionice je 19 dolara, a Mankova kompanija vrijedi blizu 20 milijardi. Posrćući pod dugom od 11,6 milijardi, “Barrick” je srezao svoje dividende za 75 odsto i pokušava da smanji troškove i radnu snagu.
Nedavno je pogođena prodaja Mankovih dionica u kompaniji “Alberta oil and gas”, sa gubitkom od 500 miliona, i u tri australijska rudnika zlata koja loše posluju, opet sa minusom - od 300 miliona.
Ako Mank bude prinuđen da se tiho povuče, biće to nijemi kraj jedne od kanadskih najživopisnijih poslovnih saga
Ovi potezi, međutim, su ništavni i prekasni da umire ljutite dioničare, piše “Meklins”. Oni su prvo pokazali nezadovoljstvo na godišnjem opštem sastanku u aprilu, glasajući 85 odsto protiv 17 miliona vrijednog isplatnog paketa, koji je uključivao i 11,9 miliona bonusa za Džona Torntona, koji sada kopredsjedava odborom direktora sa Mankom.
Aron Ridžent, “Barrickov” izvršni direktor, dobio je 12 miliona otpremnine u junu 2012. nakon pet godina službe, a zamijenio ga je Džejmi Sokalski, bivši finansijski direktor kompanije.
A prošle sedmice je procurila informacija o naporima u SAD i Evropi da se okupe najveći investitori kompanije da bi pročistili odbor direktora i, konačno, izgurali preko vrata Manka, koji godinama obećava povlačenje i koji sada posjeduje samo 0,2 odsto dionica.
“Mislim da je ključni problem to što se 'Barrickom' rukovodi kao Mankovom ličnom kompanijom”, smatra Majk Moris, rukovodilac fonda u “Two Fish Management LLC” iz Indijanopolisa, firme koja prednjači u optužbama.
“On želi ostavštinu. Ali, kada ne posjeduješ dionice, nije te istinski briga”, kaže Moris.
Kanadski magazin konstatuje da se Mank okrenuo drugim poslovima, poput luksuznog “Porto Montenegra” u Crnoj Gori, kao i da ga okupiraju poslovi vezani za filantropiju.
Moris je pustio u opticaj studiju na 72 strane o “Barrickovim” performansama. On ističe 292 miliona dolara nadoknada plaćenih direktorima i članovima odbora kompanije između 2007. i 2012.
Samo tokom 2012. u te svrhe isplaćena su 93 milliona, u godini u kojoj je prihod pao 21 odsto, što daleko nadmašuje standarde u ovoj branši.
Mank, čija je osnovna plata, kao kopredsjedavajućeg odbora direktora porasla 67 procenata na 2,5 miliona dolara, odnio je kući 2012. ukupno 4,3 milliona.
Mank je odavno priznao da ga više zanima uzbuđenje sklapanja posla nego upravljanje kompanijom koje izvlači sve do posljednjeg penija
Bivši kanadski premijer Brajan Malruni, viši savjetnik odbora direktora za opšte poslove, kojeg je postavio Mank neporedno nakon što je napustio vladu 1993, dobio je 2,5 milliona.
I pored dvanaestogodišnjeg rasta bez presedana na tržištu zlata, koji je zaustavlje prošlog aprila, Moris navodi da je “Barrick” podbacio, nudeći već 10 godina dobit od dva procenta naspram prosječnih 8,7 odsto koji ih stavlja među vodećih 10 u branši. Za sve to vrijeme, nove aktivnosti na berzi koje su pomogle finansiranje kupovina i preuzimanja srozale su dividende, a dioničai su upumpali 2,3 milijarde više nego što su dobili tokom protkelih pet godina.
“Ništa od ovoga nema veze sa cijenom zlata. To je kompanija koja dioničarima nije donijela keš cijelu deceniju”, kaže Moris.
Aktivisti se zalažu za uključivanje nekoliko nezavisnih direktora u bord, trenutno sedam od 13 članova spada u tu kategoriju i zahtijevaju da svježa krv bude iz rudarske struke. Trenutno, niko u bordu nije iz te branše. Takođe, oni žele da preurede kompaniju i prodaju djelove koji ne donose dobit i transformišu je u mnogo manjeg igrača, fokusiranog na nekoliko ključnih rudnika u Sjevernoj i Južnoj Americi.
Da je nazadovanje kompanije došlo do uznemirujućih razmjera govori i činjenica da čak i neke od Makovih najvatrenijih pristalica na novi način procjenjuju njegovu vrijednost u cijelom poduhvatu.
“Tokom godina, to je postala veoma pitercentrična firma”, kaže Džon Ing, predsjednik “ Maison Placements Canada Inc” iz Toronta, prijatelj i investitor od osamdesetih. “On je izgradio kompaniju koja treba da raste. Ali, sada svi žele onu koja donosi profit i koja je transparentna”.
Nekada, “Barrick” je trgovao premijama svojih konkurenata. Danas, akcije kompanije idu od ruke do ruke na popustu. Preveliki troškovi prilikom trgovine i preuzimanja i loše vođenje projekata, kao što je Pascua Lama rudnik zlata i srebra u Čileu, koji je premašio budžet za 5,5 milijardi i tri godine zaostaje za planom, narušili su povjerenje na tržištu.
“To nije odbor direktora koji će da zasuče rukave. Nemaju baš najbolje misli”, kaže Ing. Ako Mank bude prinuđen da se tiho povuče, biće to nijemi kraj jedne od kanadskih najživopisnijih poslovnih saga.
Mank je odavno priznao da ga više zanima uzbuđenje sklapanja posla nego upravljanje kompanijom koje izvlači sve do posljednjeg penija.
“Ništa se u životu ne dešava ako sjediš zavaljen u fotelji. Ja sam po prirodi aktivista. Ne vjerujem u sjedjenje”. A u neposrednoj budućnosti, “Barrick” ima više izgleda da bude meta preuzimanja nego da sam nešto preuzme. Suočen sa činjenicom da je vrijednost njegove kompanije prepolovljena za posljednje dvije godine, malo je prostora za ovakvu kuražnost. A možda čak i za dostojanstveno doviđenja.
Kompanija na vrhu vrijedila 53 miliona
Piter Mank je 1996. godine sjeo sa jednim od svojih biografa i iznio svoja 34 ”zlatna pravila" za uspjeh u poslu. Neki od njih nude praktične savjete : "Uvijek ostavi nešto na stolu u javnom interesu . Ako pritisneš za posljednjeg penija, to te može koštati sljedeći put".
Drugi se Mankovi savjeti, na primjer, graniče sa mudrošću iz kineskih kolačića sreće: "Vrijeme je kratko. Ako želiš da postigneš mnogo, moraš da trčiš".
Sve te mudrosti zajedno manje izgledaju kao lista koherentne korporativne filozofije nego više kao neobična mješavina opomena da se preuzme rizik, ali i poziv na finansijsku mudrost.
Ali, tu postoji i element proročanstva, bar kada je riječ o aktuelnim izgledima slavnog 85-godišnjeg preduzetnika. "Ako želite da sanjate veliko, očekujte velike probleme", kaže 30. pravilo. "Veliki snovi izazivaju sudbinu”, rekao je Mank, podsjeća nedjeljnik Meklins.
Od skromnih početaka u poslu sa naftom i gasom 1983. godine, Mankova kompanija “Barrick Gold Corporation”, sa sjedištem u Torontu prerasla je u najvećeg svjetskog proizvođača zlata, sa 24 rudnika na četiri kontinenta, još pet rudnika u razvoju i rezerve rude procijenjene na skoro 4000 tona.
Prepoznatljiva po nemilosrdnom tempu i velikom udjelu kupovine i preuzimanja firmi, uključujući i ulazak u posao sa bakrom 2011. preuzimanjem “Equinox Minerals Ltd” za 7,66 milijardi dolara, kompanija je bila miljenik investitora više od dvije decenije. Na svom vrhuncu 2011, “Barrickova” dionica koštala je 53 dolara i imala tržišnu vrijednost od 54 milijarde dolara.
Bonus video:
