Za dugoročni razvoj aluminijumske industrije u Crnoj Gori neophodno je vlasničko restrukturiranje Kombinata aluminijuma (KAP) i Rudnika boksita, dok investicije za prvu fazu modernizacije treba da iznose 110 miliona eura, ocijenio je potpredsjednik Skupštine, Branko Radulović.On je danas u Skupštini predstavio svoju studiju Restrukturiranje i dugoročna održivost aluminijumske industrije u Crnoj Gori."Prema svim dosadašnjim analizama investicije za modernizaciju primarne proizvodnje aluminijuma, koje se mogu realizovati za period od dvije godine, kapaciteta 120 hiljada tona nižeg tehnološkog sadržaja, treba da iznose 110 miliona eura", naveo je Radulović.Prema njegovim riječima, investicije za drugu fazu modernizacije, koje se mogu realizovati za tri godine iznose 50 miliona eura."Kreditno zaduženje za modernizaciju treba obezbijediti pod važećim uslovima u evropskim zemljama koje imaju svoje razvojne banke, sa rokom otplate do 17 godina, grejs periodom do pet godina i kamatom do tri odsto", kazao je Radulović.Ukupan prihod, nakon prve faze modernizacije, iznosi oko 280 miliona dolara, troškovi proizvodnje 240 miliona dolara, kreditne obaveze za modernizaciju deset miliona dolara, a ostatak po tim osnovama 25 miliona dolara.
"Poslije druge faze modernizacije, ukupan prihod iznosi 322 miliona dolara, troškovi proizvodnje 248 miliona dolara, kreditne obaveze za modernizaciju 14 miliona dolara, ostatak po tim osnovama 60 miliona dolara", dodao je Radulović.U prvoj fazi bi, kako je rekao, trebalo da bude zaposleno oko 970 radnika, a u drugoj 1,2 hiljade radnika. Radulović smatra da je preduslov uspostavljanja osnova za dugoročni razvoj aluminijumske industrije i za njeno strateško, organizacijsko i finansijsko restrukturiranje vlasničko restrukturiranje KAP-a i Rudnika boskita."Mora se doći do legitimne i stabilne vlasničke strukture. Da bi se postigli maksimalni dugoročni efekti, država mora da bude značajan akcionar, posebno u primarnoj proizvodnji", dodao je Radulović. Elektroprivreda (EPCG), po određenom modelu dugoročnog obezbjeđivanja KAP-a električnom energijom, rješavanja sadašnjih potraživanja, dugova i valorizacijom energetskih potencijala bi mogla da bude značajan akcionar primarne proizvodnje aluminijuma.
"Mora se doći do legitimne i stabilne vlasničke strukture. Da bi se postigli maksimalni dugoročni efekti, država mora da bude značajan akcionar, posebno u primarnoj proizvodnji"
"Centralno evropska aluminijumska industrija (CEAC), po određenom postupku, zbog dosadašnjeg odnosa, treba izuzeti iz stabilne vlasničke strukture Kombinata i Rudnika", smatra Radulović.Tužilaštvo, Državna revizorska institucija (DRI), pravosudni organ i institucije, nezavisne i kredibilne međunarodne revizorske institucije moraju preispitati poslovanje i utvrditi stvarne bilanse. Vlasničko restrukturiranje, preispitivanje poslovanja i stečajni postupak treba realizovati što hitnije. On je ocijenio da komercijalni ugovor sa mađarskim Vagon impeksom o isporuci 450 hiljada tona boksita u naredne tri godine u vrijednosti od deset miliona eura treba sporazumno raskinuti, a socijalni status zaposlenih riješiti u okviru restrukturiranja Rudnika boksita."Rješavanje pitanja deficita električne energije i postizanje dugoročne samodovoljnosti je prioritetno državno pitanje Crne Gore. Da bi se obezbijedila konkurentnost aluminijumske industrije, cijena električne energije treba da bude na nivou gornje prosječne cijene koju plaćaju konkurenti, što je oko 32 eura po megavat satu (MWh)", precizirao je Radulović.Finansijska održivost aluminijumske industrije u Crnoj Gori mora se ostvariti i u primarnoj i sekundarnoj proizvodnji. "Strukturu proizvodnje, poslije restrukturiranja prve faze, čine proizvodi nižeg tehnološkog sadržaja, kao što su blokovi, trupci, žica i legure. A poslije druge faze modernizacije, bila bi miks proizvoda nižeg i srednjeg tehnološkog sadržaja", kazao je Radulović.Troškovi proizvodnje bez kreditnih zaduženja, zavisno od proizvodnog miksa treba da iznose oko dvije hiljade dolara po toni, pri čemu je trošak električne energije oko 35 odsto, trošak prozvodnje glinice do 29 odsto, a bruto zarada do šest odsto. Studija ima za cilj da odgovori na pitanje da li je moguće i kako iz postojećeg dramatičnog i limitirajućeg stanja postići što optimalniji, efikasniji i dugoročno održiv razvoj alium industrije, a sa time i realne i ukupne ekonomije. Radulović je naveo da je izrada studije koštala 1,5 hiljada eura, a poslao je svim poslanicima, članovima Vlade, sindikatima, akademskoj zajednici, kao i rektoru.
Galerija
Bonus video:
