“U ovom momentu kandidatura nije u prvom planu, moraju se završiti započete reforme. U ovom periodu morali smo da se suočavamo sa unutrašnjim piromanima koji su samo odlagali reforme a u javnosti se predstavljali kao prijatelji Saveza. Započete reforme neophodno je što prije završiti. Nemam manir da odustajem na pola posla niti da uzmičem pred odgovornošću koju te aktivnosti ili pozicija nosi sa sobom”, kazao je generalni sekretar Saveza sindikata Crne Gore Zoran Masoničić odgovarajući na pitanje da li će se kandidovati za novi mandat ili prihvatiti kandidaturu ako ga predlože sindikalne organizacije. SSCG će novo rukovodstvo birati na kongresu 15. novembra.
“Moramo raščistiti sa onima koji su deklarativno za reforme a sa druge strane, zarad svojih ličnih interesa, čine sve da se započete reforme uspore ili zaustave. Onima koji, krijući se iza demokratije, koriste medije za manipulaciju javnosti i kreiranje krive slike o dešavanjima u Savezu i na taj način nanose ogromnu štetu članstvu koje predstavljaju i Savezu. Bolje bi bilo da su energiju usmjerili na konkretan sindikalni rad, a medije koristili za promociju sindikalizma. Ukoliko dobijem novi mandat učiniću sve da započeto sprovedem do kraja uz mnogo manje kompromisa nego u ovom mandatu”.
Koje reforme u svojoj organizaciji i načinu rada predstoje SSCG i zašto neke poput najavljenog smanjenja broja granskih sindikata i racionalizacije broja zaposlenih u stručnoj službi nijesu ranije sprovedene?
Predstoje nam reforme u dijelu ukrupnjavanja granskih sindikata po savremenom evropskom modelu. To je pitanje realne snage sindikata i njihove pregovaračke moći. Mnogi sindikati sa usitnjenim članstvom teško će izaći kao pobjednici u borbi za radnička prava i poboljšanje materijalno-socijalnog položaja zaposlenih. Svjedoci smo da su se mnoga preduzeća u tranzicionom periodu ili ugasila ili posluju sa znatno manjim brojem zaposlenih što se odrazilo na broj članstava u granskim sindikatima, od čega konkretno zavisi njihova snaga. Nekome je odgovaralo da usitni sindikate pa je u tu svrhu dobro došao novi “demokratski iskorak” Crne Gore sa zvučnim imenom “Sindikalni pluralizam” te je dodatno usitnjeno članstvo i u nekim apsurdnim slučajevima međusobno suprostavljeno. Naravno našim socijalnim partnerima, kratkoročno, to ne smeta, naprotiv. Samo ukrupnjeni sindikati mogu biti ozbiljni ravnopravni partneri u socijalnom dijalogu. Raduje me što su u Savezu upravo najjači granski sindikati pokazali inicijativu i počeli sa pregovorima o udruživanju. Očekujem da će i ostali prepoznati interes članstva i učiniti isto.
Neophodna je još veća racionalizacija troškova. Radimo sistematizaciju shodno potrebama Saveza. Odlaganje ovog osjetljivog pitanja svakim danom nam usložnjava ionako tešku finansijsku situaciju. Moram reći da nije bilo dovoljno podrške unutar samog Saveza da se to pitanje brže sprovede do kraja. Moramo biti svjesni da se nakon društveno-političkih promjena u našoj zemlji izmjenila i sindikalna zbilja a broj zaposlenih u stručnoj službi SSCG je ostao na nivou kao kada su svi zaposleni u Crnoj Gori po automatizmu bili članovi sindikata. Nema više sredstava za finansiranje glomazne administracije u Savezu, moramo se racionalizovati u skladu sa realnim mogućnostima i potrebama. Izlaz svakako postoji, već imamo kolege koji su se prijavili za sporazumni raskid ugovora o radu, određeni broj će nakon ukrupnjavanja preuzeti granski sindikati. Moramo pokazati sindikalnu solidarnost tako da niko ne ostane bez radnog mjesta, a da mu ne bude isplaćena otpremnina ili ponuđeno radno mjesto u granskim sindikatima. Članstvu treba mala i efikasna administracija, koja će na profesionalan i stručan način odgovoriti njihovim potrebama i novim izazovima.
Da li su tačne optužbe nekih ljudi iz SSCG da rukovodstvo neracionalno troši novac i da velike sume novca odlaze na službena putovanja i reprezentacije?
Kritike bez ponuđenih rješenja su puko kritizerstvo. Od kako sam na čelu Saveza izuzetno sam vodio računa gdje i kako se troši svaki euro. U skorijem periodu je iznošeno mnogo neistina u javnosti po tom pitanju, potvrda tome je jednoglasno usvajanje izvještaja na Skupštini. Savez, kao što znate, djeluje na čitavoj teritoriji Crne Gore, a kao punopravni član međunarodnih sindikalnih asocijacija i potpisnik osnivačkih dokumenata ima i obavezu i interes da participira u radu istih. U proteklom periodu imali smo benefita od međunarodne saradnje čak i u vremenima kada je ona na ovim prostorima bila gotovo nemoguća. Potencijal za nove strateške benefite nam se otvara uostalom zahvaljujući i tome što sada naša zemlja ima status kandidata za prijem u EU.
Nemam populistički manir ni u radu ni u medijskom obraćanju. Nekima bi se vjerovatno više svidjelo da zbog troškova obustavimo međunarodnu saradnju, i funkcionišemo kao “izolovano sindikalno ostrvo” nespremno da uhvati korak sa evropskim i svjetskim sindikalnim trendovima, koji podrazumijevaju i reforme u sindikalnom organizovanju. Predstavljajući SSCG nedavno sam, na poziv generalnog sekretara Bernarda Ašica, učestvovao na Kongres Saveza sindikata Austrije i interesantno je reći da ta sindikalna centrala ima sedam grana sa preko 1,2 miliona članova. Mi imamo 24 grane na 50.000 članova, pa vidite koliko nas još posla čeka.
Koliki su sada dugovi SSCG, oni na koje je blokiran račun i ukupni, i kako mislite da se ovaj problem može riješiti? Kolika su potraživanje SSCG od Vlade i dokle se stiglo sa pregovorima o njihovoj naplati ili kompenzaciji za dugove SSCG za poreze i doprinose? Koliko sada SSCG duguje svojim zaposlenima?
Završetak započetih reformi u SSCG i finansijska konsolidacija preduslov su za još kvalitetniji sindikalni rad. Izdržali smo i izdržaćemo mnoge eksterne i interne pritiske. Činjenica da su se u Savez učlanile mnoge nove sindikalne organizacije od kojih veliki broj iz obrazovanja potvrđuje da nam ljudi vjeruju.
To nam daje dodatnu snagu i energiju u reformama građenja modernog nezavisnog sindikata. Više puta je pisano o visini naših potraživanja pa smatram da to nije potrebno dodatno komentarisati. Razlog za to je i činjenica da nije završen sudski postupak u Crnoj Gori za većinu naših potraživanja.
Da li je SSCG počeo da naplaćuje zakup za poslovni prostor u Domu sindikata u Beogradu koji je izdat Vladi Crne Gore? Koji je iznos zakupa i za šta se usmjerava ovaj novac i koliko on može pomoći rješavanju finansijske krize u SSCG?
Sa zadovoljstvom ističem da je SSCG vlasnik 714 metara kvadratnih na Trgu Nikole Pašića u Beogradu. Za taj prostor je, prije godinu dana, poslije dugih pregovora sklopljen ugovor o zakupu sa Vladom Crne Gore, na rok od pet godina. Po osnovu tog ugovora kreditno smo se zadužili a novac je upotrijebljen za redovno poslovanje, isplatu zarada zaposlenih i plaćenje poreza i doprinosa.
Da li tužilaštvo još vodi istragu o poslovanju SSCG? Da li znate za koji period poslovanja se vodi istraga i da li ste uopšte upoznati sa tokom istrage?
Rijedak je ako ne jedinstven slučaj u sudskoj praksi da neko ko se predstavlja da je zastupnik zaposlenih piše i podnosi krivične prijave a da ti zaposleni, kao i oni protiv kojih se podnose, ne znaju o čemu se radi. Sve sam više ubijeđen da su to posledice nerašćišćenih računa sa prošlošću.
Za pravo mi daje i stav sa sjednice Glavnog odbora da moramo rasčistiti sa prošlošću kada je u pitanju period 2008-2009.godina. Neki koji pišu takozvane krivične prijave su, gle čuda, izjavljivali “ako ne uništimo SSCG mi ćemo ići u zatvor”. Savez će opstati sa nama ili bez nas. Oni koji se plaše zatvora najbolje znaju zašto, možda su i u pravu!
Pregovori su bolji od izvođenja radnika na ulicu
Kako gledate na optužbe da je SSCG "Vladin sindikat" jer niste imali ozbiljne konflikte sa Vladom niti ste radnike pozivali na proteste zbog uvođenja novih poreza, povećanja cijena, otpuštanja...? Da li se samo pregovorima sa Vladom ili poslodavcima, bez oštrijih mjera sindikalne borbe, mogu postići rezultati u zaštiti radničkih prava?
Vlada je promjenljiva i kao što znamo nju biraju građani. Vladu kojoj građani daju povjerenje mi cijenimo kao socijalnog partnera sa kojim kroz dijalog dolazimo do rješenja u interesu Crne Gore.
Naš cilj nije da izvedemo radnike na ulicu i tamo ih ostavimo. U okolnostima društva koje ima sklonost da se u mnogim poljima definiše kao “pro” ili “kontra”, teško možete izbjeći neku vrstu etiketiranja, pogotovo kada uspijete da odolite raznolikim napadima i iskušenjima gubitka samostalnosti. Sa ponosom i sa puno razloga ističemo našu posvećenost socijalnom dijalogu procesu koji stalno treba izgrađivati a koji je, u različitim oblicima u državama članicama EU, komponenta demokratskog upravljanja, ekonomske i socijalne modernizacije.
U Crnoj Gori SSCG je nezaobilazni činioc razvoja i jačanja socijalnog dijaloga procesa koji sam po sebi podrazumijeva postizanje konsenzusa i po cijenu kompromisa. Ne zaboravimo da je do prije svega deceniju i po na ovim prostorima bilo teško voditi i graditi kulturu dijaloga, istrajali smo i uspjeli u tome.
Mnogo je jednostavnije nastupati populistički, pozvati zaposlene na ulicu i ostaviti da njihov problem rješava ulica i neko drugi, zatim tražiti novi razlog za medijsku promociju i populističke poene. Ne, mi kao ozbiljna radnička asocijacija preuzimamo odgovornost za svaki potez koji napravimo.
Ne bježimo ni od radikalnih vidova sindikalne borbe, uz temeljnu analizu šta se sa njima može postići, naravno tek kada se iscrpe mehanizmi socijalnog dijaloga jer se svi konflikti na kraju rješavaju za pregovaračkim stolom. Ukoliko članstvo od nas bude tražilo radikalnije mjere mi ćemo ih ispoštovati i nećemo igrati političke igre. U takvoj situaciji imamo kapacitet da organizujemo prave sindikalne proteste.
Naknada za odmor radnika treba da ide u jedan fond
Zašto SSCG nije voljan da prihvati novi Kolektivni ugovor? Da li je problem samo naknada za odmor i rekreaciju koju više ne bi naplaćivao samo fond SSCG već bi novac išao sindikalnim organizacija bez obzira kojoj centrali pripadaju ili postoje sporni predlozi koje poslodavci i Vlada pokušavaju da nametnu na štetu zaposlenih?
Prvobitne verzije OKU Skupština SSCG je ocijenila kao neodržive i neprihvatljive pa u ranijem periodu zbog toga nije došlo do potpisivanja OKU od strane SSCG. Nakon pokretanja naših inicijativa došlo je do novih usaglašavanja na Radnoj grupi Socijalnog savjeta te poboljšanja predhodnih rješenja. Više puta smo navodili da je Skupština SSCG na sjednici od 28. 03. 2013. godine dala saglasnost za potpisivanje OKU uz primjedbu na Član 60, koji se odnosi na prevenciju radne invalidnosti i rekreativni odmor, u funkciji kvalitetnog izvršavanja poslova, koji treba tehnički doraditi kako ne bi proizveo nedoumice prilikom njegove primjene i stvorio prostor za manipulacije.
Stavljajući u prvi plan interese svih zaposlenih Savez sindikata je inicirao formiranje jedinstvenog Fonda za prevenciju radne invalidnosti i rekreativni odmor zaposlenih čije usluge bi imali pravo da u skladu sa aktima tog Fonda, koriste svi zaposleni u Crnoj Gori.
Upravo iz tih razloga SSCG je ponudio Socijalnim partnerima i drugoj sindikalnoj centrali da uđu u tripartitne upravljačke strukture Fonda kako bi na taj način njegov rad bio što otvoreniji i transparentniji svim socijalnim partnerima i zaposlenim. Formiranjem ovakve upravljačke strukture Fonda izbjegle bi se sve nedoumice i manipulacije oko funkcionisanja i finansiranja Fonda i “monopola” SSCG nad sredstvima Fonda.
Vlada i Unija poslodavacu su prihvatili ovu inicijativu ali do realizacije nije došlo zbog insistiranja druge sindikalne centrale (USSCG) koja je, isključivo zbog njihovih ličnih interesa, odustala od našeg predloga zahtijevajući da izdvajanje po ovom osnovu ide samo za članove sindikata, a da ta centrala samostalno raspolaže sredstvima koja uplaćuje njihovo članstvo. Stav SSCG je da je OKU donešen 2004.godine i dalje na snazi, do potpisivanja novog, prestao je da važi samo Aneks OKU-a. U cilju svoje zaštite radnici se mogu pozvati i na rješenja u Zakonu o radu i granskim kolektivnim ugovorima.
Galerija
Bonus video:
