Situacija u Rudniku mrkog uglja u Beranama sve više govori u prilog tome da grčki milijarder Viktor Restis, nakon Svetog Stefana, diže ruke i od tog posla u Crnoj Gori, ali će kao zagonetka ostati pitanje šta je bio motiv Grku da do sada u rudnik u Beranama potroši makar pet miliona eura.
Dvadesetak radnika je u pismu ministru ekonomije nedavno izrazilo uvjerenje da je jedino njima stalo da se rudnik održi i da se pokrene proizvodnja, jer od toga zavisi sudbina i njih i njihovih porodica.
„Prošlo je više od pet godina od kada je Rudnik privatizovan, a do danas se nije krenulo ni sa geološkim istraživanjima, koja su trebalo da se završe za šest mjeseci, dok se o pokretanju proizvodnje i ne razmišlja“, pisali su beranski rudari još prije dva mjeseca, u trenutku kada su im se dugovale četiri plate.
Sada im se duguje pet, a situacija je još teža nego što je bila tada. Oni svjedoče da se za održavnje rudnika ne uplaćuju ni minimalna sredstva.
„Zbog neulaganja u održavanje i nemogućnosti da se pravovremeno reaguje dovedene su u pitanje vitalne funkcije rudnika. Radna snaga se ne obnavlja, tako da od trideset sedam zaposlenih radnika sada radi njih svega dvadeset pet, što nije dovoljno za održavanje kompanije i pokrivanje dva stražarska mjesta. Stražari rade po dvjesta pedeset sati i više, što po zakonu nije dozvoljeno“, naveli su rudari u pismu resornom ministru Vladimiru Kavariću.
Oni su upozorili Vladu i Upravni odbor da će, ukoliko se ubrzo ne nađe neko rješenje, biti prinuđeni da radikalizuju proteste štrajkom u jami. Ubrzo je, međutim, stigla „reakcija“ poslovodstva. Izvršni direktor Siniša Ivančević donio je nakon toga odluku da rudari, navodno iz bezbjednosnih razloga, ne smiju da silaze u jamu.
„Nama je jasno zašto je donijeta ta odluka. Direktor se uplašio našeg upozorenja da ćemo sići u jamu i radikalizovati protest. On na to nema pravo. Mi smo se žalili inspektoru rudarstva i, koliko nam je poznato, direktor je već upozoren da povuče takvu odluku. Jama mora da se održava. Iz nje mora da se ispumpava voda, inače će biti potopljena. Možda Grcima nije stalo do ovog rudnika i da li će biti potopljen, ali nama jeste“, ispričao je „Vijestima” jedan od radnika, koji nije želio da mu se pominje ime.
On je kazao da postoje brojne indicije koje govore u prilog tome da Grci odustaju od tog posla.
„Prvo, otvoreno nam je rečeno da para za plate više nema. Drugo, priča se da oni pokušavaju da svoja dugovanja prema Vladi prebiju na taj način što bi im vratili rudnik. Prema tom scenariju, naš rudnik bi na izvjesno vrijeme bio pripojen pljevaljskom, iako Pljevlja nemaju nikakvu računicu. To bi, navodno, trajalo do pronalaska nekog novog partnera za privatizaciju beranskog rudnika“, kazao je rudar.
Malo je vjerovatno da će ministar ekonomije odgovoriti beranskim rudarima. Nije se teško prisjetiti da je premijer Milo Đukanović, u prethodnom mandatu, kao krajnji rok odredio maj 2009. godine da se Grci odrede da li će pokretati proizvodnju u Beranama ili neće. Đukanović se, u međuvremenu, povlačio sa mjesta premijera i kao ne zna šta se u rudniku dešavalo. Lukšić nije pomjerio stvari sa mrtve tačke, i sve je starog-novog premijera sačekalo onako kako je tada ostavio.
Da je poštovan kupoprodajni ugovor, u beranskom rudniku već sada je trebalo da radi dvjesta radnika i da se iskopava dvjesta hiljada tona uglja
Da je poštovan kupoprodajni ugovor, u beranskom rudniku već sada je trebalo da radi dvjesta radnika i da se iskopava dvjesta hiljada tona uglja. Trebalo je već i da bude izgrađena termoelektrana. Umjesto obećanih milionskih investicija, na koje su se obavezali u vrlo preciznim rokovima, kupci i dalje navodno vrše „geološka ispitivanja“.
Kakve su krajnje namjere firme „Balkan enerdži“? Ono što su neki od rudara odavno pričali, zaposleni u rudniku u pismu ministru ekonomije nedavno su potvrdili. Nikada nije bilo nikakvih geoloških ispitivanja i nikada za protekle četiri godine nije zabodena nijedna sonda.
Zašto bi se i zabadala kada se zna. Sa 167 miliona tona u čitavom basenu, Berane je grad koji bukvalno leži na uglju. Čitav grad, slikovito rečeno, leži na velikoj ugljenoj ploči debljine 4,5 do devet metara, pa i više na pojedinim mjestima. Ploča je na dubini od oko dvjesta metara. Na toj dubini su i rudarski hodnici jame Petnjik.
Odavno su domaći stručnjaci izračunali vrlo precizno kolike su dostupne rezerve na svim nalazištima, tako da su Grci, kojima je po ugovoru bilo dozvoljeno da samo iz jame Petnjik u narednih dvadeset godina izvade tek 3,8 miliona tona uglja, pričom o potrebi novih geoloških ispitivanja do sada samo zamajavali javnost i kupovali vrijeme. Umjesto velikih investicija, oni za proteklih pet i po godina nijesu izvadili ni grumen uglja, a pri tome su potrošili oko pet miliona eura. Kakva je računica u pitanju?
Umjesto velikih investicija, oni za proteklih pet i po godina nijesu izvadili ni grumen uglja, a pri tome su potrošili oko pet miliona eura. Kakva je računica u pitanju?
Previše lijepo da bi bilo istinito
Rudnik uglja u Beranama Grcima je prodat poslije devet neuspjelih tendera. Sve je djelovalo previše lijepo da bi bilo istinito. Milion i po eura je odmah uplaćeno i najavljena velika investiciona ulaganja. Ni manje ni više, nego 120 miliona.
Dvadeset u prvih četiri godine, a preostalih stotinu miliona za izgradnju termoelektrane snage 110 megavat-sati. Grci su najavili da će proizvodnju pokrenuti u roku od šest mjeseci, čim završe geološka ispitivanja. Onda je prošlo prvih šest mjeseci, a proizvodnja nije pokrenuta. Zatim je prošlo još šest mjeseci, a od proizvodnje opet nije bilo ništa. Grci su saopštili da im je potrebno još neko vrijeme za „dodatna geološka ispitivanja“.
I tako sve do danas. Novi vlasnici su u nekoliko navrata sami kod sebe uzimali kredit da bi od toga navodno isplaćivali plate radnicima, a kao zalog davali imovinu rundika. Grčka firma “Balkan Enerdži” je, malo prije kupovine rudnika u Beranama, avgusta 2007. godine, registrovana u Podgorici za poslove proizvodnje, prometa i usluga. Zvanično je saopšteno da je to navodno podružnica grčkog koncerna “Restis Group”, čiji je vlasnik milijarder Viktor Restis.
Grčki milijarder istovremeno je osnivač i vlasnik “First financial bank” AD Podgorica. Drugi po redu manjinski vlasnik banke, Petros Statis jedan je od upisanih osnivača “Balkan Enerdžija”. Kod te banke, vrata do vrata u Podgorici, firma “Balkan Enerdži” podizala je kredite i bez problema zalagala rudnik, iako je to bilo u suprotnosti sa kupoprodajnim ugovorom.
Galerija
Bonus video:
