„Izgleda da je Neksan više proizvodio za sedam dana nego Željezara sada za sedam mjeseci“, kazao je na konferenciji za novinare vlasnik Neksana Miodrag Daka Davidović.
On je u Željezari, dok je bila u stečaju, organizovao proizvodnju godinu dana i za to vrijeme je, kako je kazao, Neksan imao gubitak u iznosu od 3,8 miliona eura u ključujući i 15 stanova i jedan poslovni prostor koji je Elektroprivreda uzela na račun neizmirenog duga za struju.
"Ali ogromni finansijski gubitak ima ravnotežu. Duhovno bogatstvo i kosmičku radost, jer smo uspjeli da spasimo Željezaru kada je svima izgledalo da nema nade", kazao je Davidović.
Davidović je kazao da je stečajnoj upravi predložio da odrede sudske vještake i revizorsku kuću koja će utvrditi pravo stanje obaveza i potraživanja, ali i naglasio da je za vrijeme poslovanja Neksana vrijednost imovine Željezare uvećana za više od 2,6 miliona eura, kao i da je imovina u cjelosti sačuvana.
„To je vidno i evidentno prema popisnim listama koje je sačinio stečajni upravnik sa saradnicima. Finansijska policija, stečajni upravnik, Privredni sud i stručne službe osam mjeseci su vršili analizu, kontrolu i provjeru poslovanja Neksana i Željezare i konačno došli do podataka koji potvrđuju navedeni gubitak Neksana u Željezari“, kazao je Davidović.
On je osporio da su službenici za privredni kriminal provjeravali poslovanje Neksana ali je istakao da je to uradila finansijska policija i utvrdila da je sve u redu.
lata stalno angažovanih radnika za vrijeme stečaja, a njih je bilo oko 700, je iznosila 700 eura dok su radnici Čeličane imali platu za sto eura više
Davidović je kazao i da je za vrijeme angažovanja u Željezari Neksan realizovao značajne investicije – povećali kapacitet Kovačnice za 120 odsto i racionalizovali proizvodnju pa je mjesečni prihod viši za 300.000 eura, sagradili dvije peći u Vučionici kapaciteta 3.600 tona, čija je vrijednost preko dva miliona eura, izvršen remont i modernizacija Krečane i smanjena potrošnja energenata.
Plata stalno angažovanih radnika za vrijeme stečaja, a njih je bilo oko 700, je iznosila 700 eura dok su radnici Čeličane imali platu za sto eura više.
„Bilo bi nepravedno i bacalo bi sjenku na nas da ne kažemo i ne naglasimo da smo za svo vrijeme stečaja imali podršku Vlade a posebno ministar ekonimje dr Vladimir Kavarić“, istakao je vlasnik Neksana.
On je kazao da je Toščeliku, u cilju bolje proizvodnje, ponudio da preuzme u zakup postrojenja ali da nijesu dobili odgovor, pa smatraju da ponuda nije prihvaćena, ali i izrazio žaljenje što „Željezara danas ne dimi dovoljno, što rad ’odmara’ a proizdvodnja je ’tanka’“.
„Toščelik ima svoj program poslovanja ali je problem što danas ne radi više od 100 malih preduzeća koja su bila povezana sa Željezarom i koja su živjela od nje. Ako je održana u vremenu najveće krize sa 1.417 zaposlenih, koliko je bilo na dan ulaska Neksana u Željezaru, odnosno 700 angažovanih radnika na dan završetka stečaja, nema razloga da sa postojećim brojem radnika ne bude rentabilna“, kazao je Davidović.
Za Duvanski će biti zainteresovan kada država smanji gabarite fabrike
Što se tiče ponude da preuzme poslovanje nikšićkih Rudnika boksita Davidović je kazao da su se njegove prognoze pokazale nažalost obistinile i da je njegova ponuda prihvaćena Boksiti bi danas bili rentabilna firma sa 200 zaposlenih a ne kompanija kojoj prijeti stečaj.
„Kada sam kazao da pokrenemo proizvodnju sa 200 ljudi obrušilo se na mene i moju kompaniju drvlje i kamenje od grupe inženjera i dijela sindikata. I sada vidite apsurd – Rudnici su pred stečajem i isti Sindikat koji je bio protiv našeg ulaska u Boksite traži da se smanji broj ljudi za stotinu“, kazao je Davidović.
Ponovio je i da će za Duvanski kombinat biti zainteresovan tek ako se smanje gabariti a da je „megalomanska fabrika od 15.000 kvadrata“ neodrživa. Davidović smatra da fabrika ne bi smjela da pređe 6.000 metara kvadratnih i da se nada da će novi ministar za poljoprivredu shvatiti o čemu se radi, prepoznati ispravnost Neksanovih ideja i redukovati fabriku na potrebne gabarite.
„To je fabrika koja može i mora da radi, koja ima tržište, ali nemamo mi novca u Crnoj Gori za pravljenje kosmičkih brodova i moramo da radimo realne biznise i realne investicije“, kazao je Davidović.
Ne odustaje od fabrike u Goliji
Nije odustao, kazao je, od izgradnje fabrike za preradu sira i mlijeka u rodnoj Goliji. Aplicirao je kod Evropske banke za obnovu i razvoj i kod Fonda za razvoj Crne Gore i namjerava da ove i naredne godine završi fabriku.
„Imali smo dosta problema sa enormnim gubicima u Željezari, morali smo da vratimo kredite. U jednom periodu banke nijesu htjele da nas podrže a te iste banke danas trče za nama da nam vrate nove, jer smo u ovih osam mjeseci uspjeli da se konsolidujemo i da vratimo najveći dio kredita i obaveza prema bankama i dobavljačima i opet smo jedna respektabilna kompanija“, kazao je Davidović.
Kazao je i da nije odustao od potraživanja od Željezare, koja iznose oko osam miliona eura, ali da to neće tražiti na crnogorskim sudovima jer kao povjerioci trećeg reda taj novac ne može ni dobiti, međutim, da će taj novac tražiti na istom sudu na kome MNSS, bivši vlasnik, i njima srodna kompanija Recupero traže.
"Plate se ne smiju smanjivati već povećavati a za to povećanje obezbijediti da radnici bolje rade. Produktivnost u Neksanu je ravna produktivnosti u Njemačkoj. Brže radimo zgrade i objekte nego što se rade u Njemačkoj i zato možemo konkurisati svima"
„Zar nije logično ako oni dobiju ta potraživanja da ćemo i mi na tom sudu dobiti potraživanja koja tražimo od njih“, uvjeren je Davidović. Iako su gubici Neksana zbog poslovne saradnje sa Željezatom veliki Davidović je kazao da firma ne odustaje od četiri zacrtana principa – redovne isplate zarada radnicima, uplatu poreza, zaštite dobavljača i izmirivanje obaveza prema bankama.
„Zbog toga nijesmo ušli u nove investicije jer smo morali od naših efektiva i prodajom zaliha iz Željezare koje smo imali i dobrim dijelom prodatih sagrađenih stanova popravimo naše stanje i vratimo firmu u normalu“, kazao je Davidović i dodao da se plate radnicima nikada ne smiju smanjivati. Recept za krizu – ne smanivati plate radnicima To je, kako je rekao, i recept kako da država izađe iz krize.
„Plate se ne smiju smanjivati već povećavati a za to povećanje obezbijediti da radnici bolje rade. Produktivnost u Neksanu je ravna produktivnosti u Njemačkoj. Brže radimo zgrade i objekte nego što se rade u Njemačkoj i zato možemo konkurisati svima. Prirodno je da u takvim uslovima ne smijete pomisliti na smanjenje plata. Ako moraš da smanjiš platu bolje je da ugasiš firmu ili da ugasiš ono što ne može da živi“, poručio je Davidović.
Bonus video:
