Ekonomsku 2012. godinu obilježio je nastavak krize, problemi u najvećim crnogorskim kompanijama i rast nelikvidnosti, što je uticalo na pad zarada, povećanje troškova života i smanjenje državnih prihoda.
Rekordan rast cijena električne energije i drugih troškova izazvao je i prve velike građanske proteste koji, ipak, nijesu dali rezultate. Naprotiv, Vlada odlučuje da kasu puni uvođenjem novih taksi i vanrednim zaduženjima koja rastu, preko usvajanja rebalansa, što je uticalo na novi pad životnog standarda.
Probleme i pad proizvodnje u Kombinatu aluminijuma i Željezari Vlada pokušava da ublaži privlačenjem investitora zbog čega zemjište sa bivšom kasarnom u Kumboru izdaje azerbejdžanskoj državnoj naftnoj kompaniji SOCAR. I taj posao izazvao je sudski spor i sumnje u korupciju.
Centralna banka je odlučila da uredbom natjera banke da smanje blago kamate, što do sada nije dalo značajnije efekte, a mikrofinansijske institucije sa enormno visokim kamatnim stopama to nijesu morale ni da čine. Godina je protekla u aferi Telekom, ali i pored “priznanja krivice” Dojče i Mađar telekoma pred američkim vlastima, crnogorsko tužilaštvo nije napredovalo sa istragom.
Skuplja hrana, pad zarada
Konstantan rast troškova života nije mogla da previdi ni zvanična kuća statistike Monstat. Prema njenim podacima, potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu napunjena najosnovnijim prehrambenim i neprehrambenim proizvodima i uslugama iznosi 800 eura. Suprotno tome, prosječne zarade su u konstantnom padu pa umjesto januarskih 505 eura posljednja plata iznosila je svega 478 eura.
Monstat je izmjerio i da je godišnja inflacija 5,2 odsto, a tokom godine Crna Goraje više puta bila regionalni rekorder kada su u pitanju cijene goriva. „Držala je korak” i sa cijenama osnovnih životnih namirnica kao što su brašno, mlijeko, meso, mesne prerađevine, voće, povrće, ulje, šećer i još mnogi drugi artikli čije su cijene naročito krajem ljeta gotovo dnevno mjenjane.
Protesti nezadovoljstva standardom
Godina je počela građanskim protestima zbog lošeg materijalnog položaja građana i divljanja cijena roba i usluga, koje je organizovala Unija slobodnih sindikata (USS), uz podršku Studentske unije i Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) koja je kasnije postala glavni nosilac okupljanja. Već 21. januara je održan prvi protest, a glavni zahtjev je bio da Agencija za energetiku nađe način i poništi odluku o poslupljenju struje.
Traženo je i da se snize cijene goriva, telefonskih impulsa, interneta, da se prestane sa otpuštanjima jer je tokom protekle dvije godine izgubljeno 15.000 radnih mjesta, da se preispitaju štetne privatizacije. Kako nijedan od zahtjeva nije ispunjen, protesti su prvo održavani jednom u dva mjeseca, a kasnije sedmično.
Iz Vlada Igora Lukšića je redovno saopštavano da su protesti politički, a ne građanski, jer je, nakon što se oglušio o sve zahtjeve, tražena i smjena Vlade, odnosno njegova ostavka.
Sa radikalizacijom zahtjeva smanjivao se broj građana na podgoričkim ulicama koji su obilazeći “stubove sistema” kao što su zgrada Agencije za nacionalnu bezbjednost, Skupštine, Tužilaštva i Vlade, Pobjede, RTCG tražili ostavke i promjenu kompletnog sistema.
Početkom juna je održan sedmi i posljednji protest i iako poslanici nijesu poslušali organizatore i napustili Skupštinu, krajem jula su raspisani vanredni parlamentarni izbori što je u MANS-u tumačeno kao odgovor na pritisak.
Kredit po kredit i 23 miliona za KAP
Budžet za 2012. godinu nije se uspio “održati” čak ni tri mjeseca, jer je Vlada već krajem marta najavila rebalans. Objašnjeno je da je to nužno zbog smanjenih investicija i loših vremenskih uslova koji su umanjili prihode, ali i obezbjeđivanja dodatnog novca za izmirenje obaveza za garancije. Iako izvršna vlast to nije priznala, ključni razlog za rebalans bile su izdate garancije za KAP.
Vlada je već u martu morala da isplati švajcarskoj Dojče banci 23,4 miliona umjesto ruskih partnera. Ostatak garancija “visio je u vazduhu” cijelu godinu i procjene su da nas čekaju 2013. Rebalans je nametnuo takse od po euro na sim kartice, kablovsku televiziju i račune za struju, što je izazvalo veliko ogorčenje u javnosti. Donio je i nova zaduženja koja su sa prvobitno planiranih 230 miliona povećana na 308 miliona.
I ta se projekcija pokazala netačnom, jer je Ministarstvo finansija krajem novembra saopštilo da će budžetu ukupno nedostajati čak 388,1 milion eura. U okviru toga je novih 40 miliona kredita kod domaćih banaka. Godinu završavamo sa 1,7 milijardi javnog duga. Sa garancijama, dug je je oko 60 odsto bruto-domaćeg proizvoda.
Kombinat ne “živi”, niti ga gase
Kombinat aluminijuma je 2012. godine ugasio 200 proizvodnih ćelija, što je uticalo na smanjenje proizvodnje za trećinu i pad izvoza ovog metala za 40 miliona za deset mjeseci. To je uticalo i na povećanje spoljno-trgovinskog deficita za 10 odsto. Stručni dio javnosti ukazuje da je KAP politički živ, a ekonomski mrtav.
Razrješenje situacije u Kombinatu aluminijuma je najznačajnije ekonomsko pitanje, jer se radi o kompaniji koja je najveći crnogorski proizvođač, izvoznik, ali i najveći dužnik, Jedan od najvećih poslodavaca i kompanija koja je bila najveći korisnik državne pomoći i koja je dobila najviše finansijskih garancija države.ž
Pred KAP-om su dva izbora - da ga preuzme novi partner, a Vlada pregovara sa turskom Tosjali i njemačkom HGL grupom, ili da ostane sadašnji suvlasnik ruski CEAC. Neispunjen je zahtjev Skupštine od febraura da sa ruskom kompanijom mora biti raskinut ugovor. Ko god da dođe ili ostane traži subvencije za električnu energiju, a izvjesno je i da će novcem građana biti plaćeni i krediti za koje je Vlada dala garancije.
To je još oko 100 miliona plus kamate, jer je jednu ratu od 23 miliona poreski obveznici su platili 2012. Iz KAP-a ne plaćaju račune za struju i dug dostiže 60 miliona eura. Sa sadašnjom proizvodnjom i cijenama aluminijuma na svjetskoj berzi od prodaje metala nema novca za svih 1.300 radnika zbog čega je iz uprave najavljeno da će već u januaru smanjiti iznos za plate za 300 hiljada mjesečno. Prema nezvaničnim podacima iz uprave, sadašnji višak je oko 500 radnika, koji prema Kolektivnom ugovoru treba da dobiju otpremnine od 18 do 40 hiljada eura, što će biti jedno od važnih pitanja koje treba da riješe Vlada i budući partner.
Prodaja Željezare kroz stečaj
Željezara Nikšić, nekadašnji gigant sa sedam hiljada radnika i drugi po redu crnogorski proizvođač i izvoznik, u maju 2012. je četvrti put privatizovana. Ovaj put je to urađeno prodajom imovine iz stečaja za 15,1 milion eura turskoj kompaniji Toščelik, koja je dio Tosjali holdinga.
Novi investitor je najavio da će u naredne tri godine u Željezaru investirati 35 miliona eura, povećati zaposlenost sa sadašnjih 240 na 550 radnika, godišnju proizvodnju sa 120 hiljada na 400 hiljada tona i tako dostići promet od 500 miliona eura.
Turci su sa kupljenom imovinom osnovali novu firmu Toščelik Nikšić i preuzeli oko 260 radnika koji su bili zaposleni kada je stečaj zaključen. Tada počinju problemi u odnosima uprave i radnika jer Kolektivni ugovor stare Željezare nije važio, pa je poslodavac mogao sam da određuje plate i da otpušta radnike bez otpremnina. Prema tvrdnjama radnika, prosječne plate su im bile 250 eura, iako su tokom stečaja, kada je fabrikom upravljao Neksan Miodraga Davidovića, bile duplo veće zbog čega pokreću štrajk.
Ubrzo, ipak, dolazi do dogovora pa uprava povećava plate, a radnici koji su se prijavili za odlazak dobijaju otpremnine iz stečajne mase. Skoro odmah nakon dolaska Turaka u julu dolazi do havarije u Čeličani, zbog čega je proizvodnja bila prekinuta, a nastavljena je u novembru. Ukoliko bi se obistinili planovi investitora Željezara bi za tri godine mogla postati najveći crnogorski proizvođač. Bivši vlasnik Željezare MNNS pokrenuo je arbitražni postupak protiv Crne Gore pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicionih sporova, tražeći 72 miliona eura. Iz Vlade tvrde da je država zaštićena jer taj partner nije poštovao ugovorene obaveze.
Nerasvijetljena afera Telekom
Nerasvijetljena afera Telekom imala je jedno od najznačajnijih mjesta u 2012. Krajem 2011. godine američka Komisija za hartije od vrijednosti (SEC) i Dojče i Mađar telekom, vlasnici Crnogorskog telekoma, postigli su vansudsko paravnjanje zbog korupcije prilikom privatizacije kompanija u Crnoj Gori i Makedoniji i platili 95 miliona dolara kazne i 45 miliona advokatskih i sudskih troškova.
Američka komisija je utvrdila da su tri direktora Mađar telekoma 2005. godine, podmitili najmanje dva državna funkcionera i sestru advokaticu “visokog državnog funkcionera”, sa 7,35 miliona eura kako bi im obezbijedili potpunu kontrolu nad privatizovanim Telekomom. Koruptivna transakcija, kako je utvrđeno, obavljena je preko četiri lažna konsultantska ugovora od kojih je jedan Sigma, preko koje su plaćene usluge advokatici Ani Kolarević, sestri tadašnjeg i sadašnjeg primijera Mila Đukanovića.
Tu su i ugovori sa kompanijama Roli, Fiesta i Aktiva. Da se radi o Đukanovićevoj sestri potvrdio je on, ocjenjujući da će se pokazati da su optužbe na njen račun ”jedna notorna glupost”. Zbog novih dokaza, na zahtjev opozicije, formirana je skupštinska komsija. Komisija je imala slabu nadležnost, a mnogi od saslušavanih su odbili da odgovaraju na pitanja. Na kraju nije bilo većine za donošenje odluke pa je usvojen samo tehnički izvještaj.
Crnogorsko tužilaštvo je na zahtjev američkih vlasti 2007. godine vodilo istragu, nakon koje su saopštili da nijesu pronađeni elementi krivičnog djela. Istraga je ove godine obnovljena, ali bez rezultata. Američke vlasti su vodile istragu jer se Dojče telekom kotira na njujorškoj berzi. SEC je podnio i tužbe protiv direktora ove kompanije zbog lažnih izvještaja, a novo ročište je 17. januara. SEC tvrdi da je korupcija isplaćena kako bi Mađar telekom što jeftinije došao do većeg broja akcija.
Naftna kompanija za turistički projekat
Izdato je zemljište sa bivšom kasarnom u Kumboru na 90 godina ajzerbejdžanskoj državnoj naftnoj kompaniji SOCAR. To je jedan od rijetkih privatizaciono-investicionih projekata koji je potpisan 2012. godine.
Uz izdavanje zemljišta Montepranca za izgradnju golf terena i prodaju imovine Željezare. Zakupac za kvadratni metar zemljišta u Kumboru godišnje plaća po euro i pet odsto dobiti iz poslovanja na tom lokalitetu, a Morskom dobru 40 centi za zakup kvadrata obale i akvatorijuma.
Fiksnu zakupninu Vladi treba da plati unaprijed za prvih 45 godina zakupa, a obavezan je da u budući hotelsko-turistički kompleks investira najmanje 52 miliona eura prve četiri godine, odnosno ukupno 258 miliona za osam godina. SOCAR namjerava da završi projekat u tri faze koje predviđaju gradnju hotela, hotelskih apartmana, stambenog kompleksa, objekta za kongresni turizam, heliodroma, jaht kluba, marine sa 250 vezova, ali i 200 stambenih jedinica.
Drugorangirani na tenderu za Kumbor, konzorcijum na čelu sa američkim fondom NCH, podnio je tužbu Upravnom sudu tražeći da poništi odluku Savjeta za privatizaciju o izboru SOCAR-a. Advokat NCH su tvrdili da je naftna kompanija nezakonito pobijedio na tenderu. Upravni sud je odbacio njihov zahtjev je nije podnijet blagovremeno. U medijima i u dijelu opozicije je ovaj posao povezivan sa posjetom u decembru prošle godine, kada su u Azerbejdžanu kao gosti predsjednika te države boravili lider DPS-a Milo Đukanović i njegov partijski kolega Milan Roćen.
Kamate ograničili po mjeri banaka
Nakon pritiska javnosti, Centralna banka (CBCG) u novembru je definitivno odlučila da ograniči kamatne stope na kredite i štednju kako bi smanjile velike apetite banaka. Ali, samo privremeno na šest mjeseci, a potom je “vruć krompir” prebacila u Vladino dvorište u vidu preporuke da se trajno zakonski organiče zelenaške kamatne stope. Odluci CBCG je prethodio i zahtjev bankama (upućen u julu) da to samostalno urade, što one nijesu ispoštovale.
Prema privremenim mjerama, banke novoodobrene kredite građanima mogu odobravati po maksimalnoj kamatnoj stopi do 15 odsto na godišnjem nivou, dok ista kamata za privrednike iznosi 14 odsto.
Kamate na štednju zavisiće do kapitala banaka, ali maksimalno mogu biti šest odsto. Odluka ne važi za zaduženja po kreditnim karticama i minusima po tekućim računima, što su najskuplji ali i najčešće korišćeni bankarski proizvodi. Tim mjerama CBCG želi, kako je objasnila, da sačuva finansijsku stabilnost. Privremene mjere ne važe za mikrofinansijske institucije (MFI) čije kamate prelaze i 30 odsto.
Bankari nijesu negodovali zbog ograničenja kamata i očekuju da CBCG posveti pažnju rješavanju pitanja loših kredita koji su najveći problem u bankarskom sektoru, a posljedica su visokih kamata. Sa druge strane, privredinci nijesu zadovoljni rješenjima CBCG jer se time neće podstaći veća kreditna aktivnost banaka i riješiti problem nenaplativih kredita. Nijesu zadovoljni ni građani, naročito oni koji su prinuđeni da vraćaju kredite kod MFI za koje nijesu žirirali.
Blokirani računi, poslovanje na crno
Privrednci su zahtijevali od bivšeg premijera Igora Lukšića da se objavi spisak firmi čiji su računi blokirani kako bi znali sa kim mogu da posluju i da ne bi ulazili u rastuću nelikvidnost. Želja im se ispunila u julu ove godine kada je Centralna banka objavila listu najvećih dužnika nakon prethodno utvrđenih kriterijuma koje je definisala sa Ministarstvom finansija i Privrednim sudom.
Dva su kriterijuma na osnovu kojih CBCG svakog prvog u mjesecu objavljiuje imena, da je blokada veća od 10.000 eura i da je u neprekidnom trajanju dužem od mjesec. Taj spisak nije doprinio da se smanji nelikvidnost privrede. Naprotiv, ona konstantno raste treću godinu i dostigla je 434,9 miliona. Spisak je, međutim, doprinio da se otkrije da pojedinci krše propise i uprkos tome što su im blokirani računi neomatano posluju čime nanose štetu državnom budžetu i povjeriocima kojima duguju novac.
Među njima su, poznata imena iz svijeta sporta ( FKSutjeska, FK Budućnost...), opštine i druga javna preduzeća (Budva, Kolašin, Uprava za šume, cetinjski vodovod...), ali i brojni drugi pojedinci. Advokatska komora je ocijenila da to poslovanje treba da preispita Tužilaštvo i Uprava polcije. Prema analizi CBCG, postoji oko 7.000 preduzeća sa 2.400 zaposlenih čiji su računi u blokadi duže od tri godine.
Predlog monetarnih vlasti je da se to pitanje riješi uveđenjem automatskog stečaja. Spisak je pokazao da su u blokadi firme brojnih biznismena bliskih premijeru Milu Đukanoviću, među kojima su Dragan Brković, Veselin Barović, Branislav Mićunović, Stanko Subotić... Na vodećoj poziciji najvećih dužnika nalazi se Zavala invest sa blokadom od 33,7 miliona eura.
Dvostruki strujni udar
Građani Crne Gore, kao i privreda, 2012. godinu će pamtiti i po dvostrukom poskupljenju struje: prvi skok uslijedio je 1. januara, kada je kilovat-sat električne energije za domaćinstva poskupio 6,8 odsto na 7,68 centi.
Elektroprivreda je to poskupljenje tražila zbog povećanog i skupljeg uvoza struje i kupovine većih količina uglja usljed nepovoljne proizvodnje iz hidroelektrana, a Regulatorna agencija za energetiku (RAE) je odobrila skok cijene. Nakon toga bilo je izvjesno da će struja da poskupi i zbog promjene metodologija RAE, što se desilo od 1. avgusta. Tada je kilovat poskupio za dodatnih 5,86 odsto i sada iznosi 8,12 centi, odnosno 9,5 centi sa porezom na dodatu vrijednost.
Da građanima bude skuplje, na julskim računima za struju uračunata je i taksa od po euro, osim manjem dijelu domaćinstava koji su podnijeli zahtjev da ih EPCG oslobodi državnog nameta. Ono što najviše zabrinjava je trend rasta cijena električne energije, koji će se usklađivati svake godine. Od 1. avgusta 2013. već se očekuje novi udar, ukoliko struja i prije ne poskupi jednom.
Cijene struje za domaćinstva u Crnoj Gori su već sada među najvišima u regionu, odmah iza Slovenije koja je članica Evropske unije (EU) i Hrvatske koja će to postati 1. jula naredne godine.
Bogataše štede, po ostalima udaraju
Građani od jula pomažu punjenje ispražnjenog budžeta nakon što je Vlada nametnula takse poznate kao “euro po euro”. Zakon kojim je to pitanje uređeno podrazumijeva da se svakog mjeseca mora izdvojiti po euro za telefonske sim kartice, električno brojilo i priključak kablovske televizije. Vlada je odlučila da manjak u budžetu nadoknadi, između ostalog, uvođenjem taksi koje će ubirati do 1. januara 2014.
To što su građanima nametnuli dodatne troškove u periodu krize u kojem sve cijene rastu, a plate padaju ili stagniraju, iz Vlade su pravdali manjim zlom u odnosu na rast PDV-a koji bi uzrokovao rast inflacije i poskupljenje brojnih proizvoda.
Ustavni sud je, bez obzira na 30.000 potpisa građana protiv te odluke, ocijenio ustavnom. Iz opozicionih partija, dijela sindikalnih organizacija i NVO sektora predlagano je da uvedu progresivno oporezivanje ličnog dohotka. Da budu oporezovani oni koji žive u luksuznim stanovima i vilama, voze skupocjena vozila, džipove i jahte...
To nije urađeno, već je odlučeno da svi građani jednako budu opterećeni, a samim tim bogatiji da budu pošteđeni. Uveden je krizni porez na sve plate iznad 400 eura u bruto, odnosno 267 u neto iznosu. Poslodavcima su odriješene ruke da taj teret prevale na zaposlene. Penzije, zahvaljujući vladajućoj većini, neće biti povećane, odnosno neće biti usklađene sa inflacijom.
Bez obzira na takse i ove namete, prijeti i povećanje PDV-a, jer ga je preporučila Centralna banka, a ministar finansija je sada doskorašnji guverner Radoje Žugić. Usljed rebalansa budžeta, koji se već nazire, i ta mjera bi u krajnjem mogla poslužiti za punjenje budžeta.
Galerija
Bonus video:
