Zemljište na kojem se nekada nalazila beranska ciglana „Rudeš“ prodato je ljetos za samo sto hiljada eura, čime je stavljena tačka na ovu privatizacionu pljačku. Pet hektara na atraktivnoj lokaciji kupilo je preduzeće „Katel“, koje je bilo vlasnik ciglane prije uvođenja stečaja, sačekavši da cijena padne sa početnih milion i po eura.
Prema onome što se zna u vezi sa ovom prodajom, podgorički „Katel“ ovoga puta nije ničim obavezan da na tom zemljištu gradi novu ciglanu.
Predsjednik sindikata bivše ciglane Veselin Radičević je kazao da je fabrika opekarskih proizvoda, jedina u Crnoj Gori, najstariji industrijski objekat u Beranama, i definitivno otišla u istoriju kao primjer tranzicionog lopovluka
Predsjednik sindikata bivše ciglane Veselin Radičević je kazao da je fabrika opekarskih proizvoda, jedina u Crnoj Gori, najstariji industrijski objekat u Beranama, na ovaj način i definitivno otišla u istoriju kao primjer tranzicionog lopovluka.
„Šta je sada sa pričom da će se izgraditi nova ciglana? Gdje su sada državni organi koji su sprovodili prodaju da intervenišu i kažu da ne može to tako“, pita Radičević.
Beransku ciglanu Rudeš, koja je zapala u finansijske probleme polovinom 2005. godine na javnoj licitaciji kupio je podgorički biznismen Petar Đurišić za 254 hiljade eura.
Đurišić je, međutim, svega dvije godine održavao proizvodnju, a zatim je polovinom 2008. saopštio kako fabrika nije rentabilna i da je treba srušiti i napraviti novu. Nakon rušenja su, međutim, počeli da prolaze mjeseci i godine, a od nove fabrike i obećanja nije bilo ništa.
Nedugo potom Đurišić je preko svoje matične firme „Katel“ iz Podgorice, uveo novi stečaj u beransku ciglanu koja je nakon privatizacije poslovala pod nazivom Industrija građevinskih materijala „Opeka“. Na taj način oslobodio se svih pedeset radnika, šaljući ih na biro rada.
Šta će se dalje dešavati ostaje da se vidi, ali je skoro sasvim izvjesno da će se ciglana pridružiti onoj grupi beranskih privrednih kompanija koje su kroz stečaj ili bez stečaja prodate, zatim nestale ili sasvim promijenile djelatnost. I na kraju potpuno propale.
Tako su građani Berana bili iznenađeni kada su vidjeli da u krugu bivše fabrike za protektiranje guma „Gumig“, nedaleko od ciglane, takođe u industrijskoj zoni „Rudeš“ - pasu goveda. Stvari su postale jasnije kada se pročulo da je ovu fabriku, odnosno zgradu i zemljište, kupila rožajska mesarska industrija „Gradina“.
Tačka je stavljena i na ovu pljačku. „Gumig“ je 2003. godine na berzi kupio slovenački berzanski mešetar Damjan Hosta, koji je radnicima obećao brda i doline. Najavljeno je brzo pokretanje proizvodnje i snabdijevanje tržišta protektiranim gumama za koje će se „sirovina dobavljati iz Italije posredstvom slovenačkog partnera“.
Fabrika “Gumig” sa novim vlasnicima nije proradila. Nije proradila ni kada se većinski paket akcija ove kompanije nešto kasnije u registru Centralne depozitarne agencije našao pod imenom izvjesne Vesne Đukić, za koju radnici tvrde da su je takođe samo jednom vidjeli.
Nekadašnja fabrika kože u Beranama
Na platama koje su imali zaposleni u kompaniji "Polimka" svi drugi su zavidjeli. Običan radnik imao je u zlatno doba veću platu od ljekara
Nedugo potom svi su upućeni na biro rada, a iz fabrike je počelo da se iznosi sve što je vrijedno. Glavne mašine za protektiranje završile su u Podgorici kod jednog privatnika.
Radnici su tužili vlasnika za svoja potraživanja, a Osnovni sud u Beranama je zaplijenio imovinu i poslije desetak pokušaja prodao „Gradini“ kako bi zaposleni bili izmireni. I „Gumig“ je postao prilog za istoriju tranzicije.
Najpoznatiji privredni brend koji je u procesu tranzicije uništen u Beranama svakako je bila „Polimka“. Industrija kože i kožne galanterije „Polimka“ izgrađena je pedesetih godina prošlog vijeka. Dugo je to bila najjača fabrika ne samo u ovom gradu već i na sjeveru.
Na platama koje su imali zaposleni u ovoj kompaniji svi drugi su zavidjeli. Običan radnik imao je u zlatno doba veću platu od ljekara. Bila je to potpuno rentabilna kompanija, za razliku od mnogih drugih socijalističkih giganata. Gigant jeste i bila sa skoro osamsto zaposlenih.
Poslije zapadanja u krizu i nekoliko bezuspješnih pokušaja i višegodišnjeg traženja odgovarajućeg partnera, „Polimka“ je u drugoj polovini 2008. godine prodata podgoričkom preduzeću KIPS, koje je u njenim halama napravilo stovarište i prodavnicu.
Do danas se ne zna ni gdje su završile vrijedne kožarske mašine, koje su prema riječima radnika bile remontovane, konzervirane i spremne da ponovo počnu da rade. Njihova vrijednost se procjenjivala na makar dva miliona eura.
Bilans tranzicije u Beranama je da je od 10 hiljada radnika, koliko je nekada radilo u svim ovdašnjim fabrikama, sada u privredi zaposleno njih nešto više od 200.
Celulozu zatvorilo rukovodstvo AB revolucije
Po preporuci komisije na čijem je čelu bio pokojni Risto Vukčević, odluku o zatvaranju “sa suzom u oku”, saopštio je mladi antibirokrata Momir Bulatović. Neznaveni radnici su sa pjesmom otišli na biro rada sa kojeg se nikada nijesu vratili u fabričke hale
Bivša fabrika celuloze i papira u Beranama, takođe jedina u Crnoj Gori, otišla je svojevremeno u otpad po odluci rukovodstva AB revolucije, iako je samo u magacinima tog socijalističkog giganta bilo opreme i rezervnih djelova u vrijednosti koja bi se danas mogla izraziti sa makar deset miliona eura.
Beranska fabrika celuloze i papira, koja je svojevremeno zapošljavala preko dvije hiljade radnika, pravljena je početkom šezdesetih godina prošlog vijeka, a zatvorena je 1989. godine.
Po preporuci komisije na čijem je čelu bio pokojni Risto Vukčević, odluku o zatvaranju “sa suzom u oku”, saopštio je mladi antibirokrata Momir Bulatović. Neznaveni radnici su sa pjesmom otišli na biro rada sa kojeg se nikada nijesu vratili u fabričke hale.
Pa ipak je, na mjestu sa kojeg se odlično vide svi ovi, kao i mnogi drugi „spomenici tranzicije“ među kojima je i rudnik u Beranama, premijer Igor Lukšić, prilikom posljednje posjete Beranama, obećao da će na Rudešu biti izgrađena nova biznis zona, „prva takve vrste u Crnoj Gori“.
Bilo je to u martu ove godine. Već tada je trebalo biti jasno da se spremaju novi izbori i da DPS kreće u kampanju.
„Biznis zona kao šansa za otvaranje novih radnih mjesta u Beranama“ bila je jedna od tema o kojoj je govorio predsjednik DPS-a Milo Đukanović na predizbornoj konvenciji ove partije u Beranama prije nekoliko dana.
Galerija
Bonus video:
