Prosječna neto zarada u Crnoj Gori protekla dva mjeseca iznosi 480 eura dok je u bruto iznosu 716 eura. Tu razliku čine porez na prihod i tri doprinosa i nazivaju se porezi i doprinosi na teret zaposlenog.
Porez na ovu prosječnu platu iznosi 64,4 eura, doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje 107,4 eura, za zdravstvo 60,7 eura i za zaštitu od nezaposlenosti 3,5 eura.
Osim toga, postoje i doprinosi na teret poslodavca koji za penzijsko i invalidsko osiguranje na sadašnji prosjek plate iznose 39,4 eura, za zdravstvo 27,2 eura, za zaštitu od nezaposlenosti 3,5 i za Fond rada 1,43 eura.
Postoje još i takozvana dodatna opterećenja – prirez na porez koji naplaćuje opština i za ovaj prosjek plate iznosi 9,7 eura, tu je i naknada sindikalnom fondu za rekreaciju radnika od 1,43 eura. Ovaj sindikalni fond funkcioniše u okviru Saveza sindikata i ima godišnje prihode od 600 hiljada eura, ali se novac osim za slanje radnika na odmor koristi i za potrebe Saveza koji je do sada pozajmio 400 hiljada eura.
Iako ova naknada po zakonu ne mora da se plaća Savezu sindikata ako radnici nijesu članovi tog sindikata, već može i drugom sindikatu ili sindikalnoj organizacije poslodavca, većina je i dalje plaća SSCG.
Ukoliko poslodavac nema zaposlene osobe sa invaliditetom, plaća poseban doprinos koji zavisi od broja radnika i prosječne plate i može da iznosi od 0,5 do jednog eura mjesečno po zaposlenom. Primjera radi, preduzeće koje ima 150 radnika plati naknadu koja godišnje iznosi oko 1.200 eura.
Kada se sve sabera, poslodavac osim prosječne plate radniku od 480 eura plati na nju još 319 eura poreza, doprinosa, prireza i naknada.
Upravo zbog toga ne mali broj poslodavaca se odlučuje da radnike prijavljuje na minimalno moguću platu koja sada iznosi oko 140 eura i time na poreze i doprinose uštedi i više od 200 eura mjesečno po zaposlenom ukoliko je stvarna plata radniku, koju mu isplati „na ruke“, u nivou prosječne.
Ta praksa, koju poreske vlasti ne mogu da suzbiju od početka tranzicije, na godišnjem novou mnogo košta državu i fondove.
Koliki je to gubitak najbolje se vidi na primjeru prihoda Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja. Prema planu Fond PIO namjerava da ove godine od doprinosa prihoduje 225,8 miliona eura, dok će za isplatu penzija trebati 382,3 miliona, zbog čega će se gubici pokriti sa 152,8 miliona eura iz državnog budžeta.
Ukoliko bi u penziju otišao sa 64 godine starosti, koliko je sada granica za starosnu penziju, i ukoliko bi imao prosječni životni vijek od 75 godina, koliko je za prošlu godinu iznosio u Crnoj Gori, to znači da bi u penziji uživao 11 godina
Kako je prosječna plata za 165 hiljada zaposlenih u Crnoj Gori 480 eura, njihovi poslodavci godišnje Fondu PIO treba da uplate 290 miliona što znači da oni koju imaju prijavljene zaposlene ne uplaćuju oko 65 miliona.
Koliko je onih koji radnike prijavljuju na minimalne plate, a „na ruke“ isplaćuju druge sume ili uopšte nemaju prijavljene radnike ne znaju ni u Poreskoj upravi ni u Ministarstvu finansija.
Unija slobodnih sindikata je saopštavala da su njihova istraživanja pokazala da u Crnoj Gori na crno radi oko 38 hiljada radnika kao i da su, prema podacima koje su dobili iz Poreske uprave za 2009. godinu, uplate doprinosa kasnile za 136 hiljada radnika.
Fond po radniku dobije prosječno 70.000 za 40 godina
Ukoliko bi građanin za cijeli radni vijek od 40 godina imao prosječnu platu, on, odnosno njegov poslodavac bi Fondu PIO, prema sadašnjim ciframa, uplatili 70.464 eura, što je sada vrijednost komfornog jednosobnog stana u centru Podgorice.
Ukoliko bi u penziju otišao sa 64 godine starosti, koliko je sada granica za starosnu penziju, i ukoliko bi imao prosječni životni vijek od 75 godina, koliko je za prošlu godinu iznosio u Crnoj Gori, to znači da bi u penziji uživao 11 godina.
Ukoliko bi uplaćenih 70.464 eura (ne računajući nikakave kamate) podjelili sa tim periodom, on bi mjesečno trebalo da dobije 533,81 euro. Prosječna penzija u Crnoj Gori je 279 eura.
Da je radnik bio zaposlen na crno i da je iznos koji bi trebalo uplaćivati Fondi PIO štedio, prema kalkulatorima i štednim programima banaka, on bi nakon 40 godina mogao imati i do 150 hiljada eura. To znači da bi mogao kupiti dva jednosobna stana, ili narednih 11 godina mjesečno „krckati“ 1.136 eura.
Međutim, zbog takozvanog solidarnog principa funkcionisanja penzionog fonda, mnogobrojni invalidski, prijevremeni i državni i „zaslužni“ penzioneri to pojedu umjesto njega.
Bonus video:
