Tvrdnja kompanije Porto Montenegro (PM) da je Arsenal kupila za ukupno 23 miliona eura samo je djelimično tačna. Naime, toliko iznosi ukupna cifra koju su Piter Mank i njegovi partneri iskeširali za okončanje ove transakcije, ali je cijena po kojoj je prodata imovina Arsenala (73 objekta ukupne površine 206.072 kvadrata, zgrada Doma Vojske površine 1.305 kvadrata, te 174 stavke tehničke opreme Arsenala, knjigovodjstvene vrijednosti 5.476.975 eura) ipak tih famoznih 3,26 miliona eura.
To jasno piše u članu 5 Ugovora o kupovini, prodaji i investiranju u vojnu imovinu MTRZ „Sava Kovačević“ Tivat i Doma Vojske Tivat, kako se zvanično zove dokument koji su oktobra 2006. potpisali Milo Đukanović i Piter Mank.
“Imovina će se prodati za ukupnu kupoprodajnu cijenu od 3.264.168 eura, a po uslovima preciziranim u ovom Ugovoru”.
Sve ostalo do cifre od 23 miliona eura koju pominje PM, zapravo nije prihod države Crne Gore koja je Manku prodala Arsenal - 15 miliona eura socijalnog programa prihodovali su radnici Arsenala kao kompenzaciju što su njih 480, Mank i Vlada Crne Gore ostavili bez posla. Ostatak je Mank uložio da bi svoj plac očistio od građevina koje mu nisu bile potrebne i dijela nusprodukata dugogodišnjeg procesa brodoremontnih aktivnosti u Arsenalu.
Tvrdnju PM demantuje i saopštenje Tenderske komsije za prodaju Arsenala od 9. novembra 2011. nakon teksta u “Toronto Lifeu”:
“Na osnovu Ugovora koji je zaključen, kompanija PM Securities je za kupovinu predmetne imovine predložila iznos od 20.115.300 eura. U toku pregovora, došlo je do povećanja navedenog iznosa do visine od 29.164.068 eura, koji obuhvata i koji je raspoređen na sljedeći način: za socijalni program 15.100.000 eura, ekološke intervencije 6.245.485, sanaciju lokacije 4.554.415 i kupoprodajna cijena 3.264.168 eura”.
Sabirali babe i žabe, zaradili nulu
U težnji da ovaj posao prikaže dobrim, Tenderska komisija je tom prilikom “zbrajala babe i žabe”, upravo suprotno od stava iz dokumenta „Platforma za pregovore sa kompanijom PM Securities – Barbados“ usvojenom 9. marta 2006. Tada je Tenderska komisija konstatovala da „iznos kupoprodajne cijene mora biti jasno definisan, odnosno ovaj iznos ne može obuhvatati druge elemente ponude, odnosno elemente socijalnog programa, kao ni iznos predviđen za sanaciju lokacije i zaštitu životne sredine.“
Država zapravo nije prihodovala ni centa od te famozne kupoprodajne cijene od 3,26 miliona eura koju joj je Mank platio za imovinu tivatskog brodogradilišta, jer su upravo toliko 2006. iznosili dugovi iste te države radnicima Arsenala za neisplaćene plate, poreze i doprinose. Summa summarum - prihod državne kase Crne Gore od transakacije sa Mankom je 0,00 eura!
Kako je Mank dobro prošao, ne treba objašnjavati dalje od činjenice da je 2008. i 2009. za ukupno oko 5 miliona eura, prodao u Holandiji i Njemačkoj dva plutajuća doka bivšeg tivatskog vojnog brodogradilišta.
Netačna je tvrdnja PM da je kada je u pitanju ekološka remedijacija dna mora u marini do danas bilo što učinjeno u skladu sa dokumentom zvanim „Studija izvodljivosti za upravljanje gritom za pjeskaranje u MTRZ „Sava Kovačević“ (Arsenal) Tivat i o interakcijama novih naselja i upravljanja čvrstim otpadom u regionu Tivta“, a koju su pripremili Center for Urban Water (CUW -UK) i Imperijalni koledž iz Londona u decembru 2005.
Podsjetiću menadžere Mankove kompanije u Crnoj Gori da je ovaj dokument koji je bio sastavni dio njihove ponudu za kupovinu Arsenala 2006. i u kome stoji da je „neprihvatljivo da se morsko dno ostavi neočišćeno od zagađenja ovom vrstom otpada koji ima elemente koji se mogu smatrati opasnim“, Tenderska komisija veoma pozitivno ocijenila i ubrojila u prednosti zbog kojih bi trebalo prihvatiti tu kontroverznu ponudu. CUW je konstatovao da je oko 14.300 kvadrata površine morskog dna u akvatorijumu Arsenala zagađeno upotrijebljenim gritom, te da treba ukloniti oko 8.330 kubika zagađenih sedimanata na dnu, plus 1.900 kubika upotrijebljenog grita koji se zatekao na obali.
Zagađeno podmorje ostalo
Do danas je uklonjeno samo tih 1.900 kubika na suvom, a iz podmorja marine nije uklonjeno skoro ništa od naslaga kontaminiranog mulja. Uklonjeno je oko hiljadu tona raznovrsnog metalnog i drugog otpada koji je ležao na dnu, te izbagerisano nekoliko stotina tona mulja i sedimenata, ali samo na lokacijama gdje je to trebalo raditi zbog produbljenja akvatorijuma ili postavljanja sidara muring-sistema za privez jahti.
Dubljenje akvatorijuma odrađeno je unutar malog mandraća gdje po nalazu CUW-a nije bilo kontaminiranog mulja, odnosno duž mola i sa južne i sjeverne strane na razmaku od oko 40 metara u oba pravca. Nešto bagerisanja rađeno je i unutar velikog mandraća, ali niti jednom do sada nije primijenjena metoda hidrauličnog bagerisanja – ejektiranja koju su za izvođenje ekološke remedijacije dna mora u Arsenalu predvidjeli stručnjaci CUW-a.
Po njima, hidrauličnim usisavanjem i ejektiranjem cjevovodom do posebnih bazena na obali, trebalo je skinuti sav kontaminirani sloj sa morskog dna u dubini do 50 centimetara (8.330 kubika). Nakon taloženja tog materijala u velikim bazenima, voda koja bi ostala pri vrhu se nakon nekoliko ciklusa prečišćavanja mogla vratiti u more, dok bi osušena masa grita i mulja bila odložena na privremeno odlagalište na obali. Prema proračunu, sve bi to koštalo 1.583.000 eura.
To se međutim nije desilo, što potvrđuje i PM pominjući cifru od navodno ukupno 4.500 kubika uklonjenog grita i sedimenata iz mora (uključujući i onih 1.900 kubika koji su već bili na obali). Još žalosnije, i ono što je bagerisano, uklonjeno je klasičnim mehaničkim bagerovanjem (a ne hidrauličnim usisavanjem i ejektovanjem) pri čemu se dobar dio tog materijala ponovno rasuo u more. Niko uglavnom, u ove tri godine, u PM nije vidio ejektore i velike bazene za taloženje na obali, niti sušenje i pakovanje tako tretiranog zagađenog sedimenta sa dna mora. Sve to zajedno, rezultiralo je i dalje evidentnom zagađenošću sedimenata morskog dna marine PM teškim metalima, a što potvrđuje i Izvještaj o stanju životne sredine Crne Gore za 2011. koji je uradila Agencija za zaštitu životne sredine. Dakle, bivši Arsenal kao kicoška marina Porto Montenegro danas nije bitno ekološki čišći od vremena kada je navodno bio „raspadnuto i zarđalo vojno brodogradilište“ koje je trebalo prodati u bescjenje.
Galerija
Bonus video:
