Ukoliko bi Elektroprivreda, kao još neke vitalne državne djelatnosti bila ili neprincipijelno izdijeljena ili većinski prešla u nečije vlasništvo, to bi bilo isto kao da krvotok nekog živog organizma date nekome, a vi i dalje smatrate da je taj organizam vaš.
To je ocijenio profesor Elektrotehničkog fakulteta Sreten Škuletić, odgovarajući "Vijestima" na pitanje da li smatra da Vlada ne treba da dozvoli da država u EPCG izgubi većinski udio i da li zagovara da ostane jedinstvena kompanija ili da se podijeli tako što bi italijanskom partneru A2A pripao hidropotencijal.
“Vjerovatno se sa mojim mišljenjem neće saglasiti dio stručne i ostale javnosti, ali na osnovu 40 godina bavljenja problemima Elektroprivrede, i značajnih saznanja i iskustava stečenih dužim ili kraćim boravcima u velikom broju ovakvih i sličnih institucija u svijetu, smatram da, i to ne samo u našim konkretnim uslovima, već i u prilikama i uslovima visoko razvijenih zemalja, država treba da zadrži većinsko vlasništvo nad svim vitalnim i važnim resursima.
Jedan od najvažnijih takvih resursa je elektroenergetski sektor, koji je izuzetno važan sektor za normalno funkcionisanje svake države. U svijetu postoje i drugi modeli, ali dio zemalja koji se u početku u procesu privatizacije odrekao većinskog vlasništva, kasnije se po znatno većoj cijeni i težim uslovima izborio za vraćanje na prethodno stanje. Mislim da i po ovom pitanju treba da učimo i slijedimo primjere pozitivne prakse i iskustava drugih zemalja", rekao je prof. dr Škuletić u razgovoru za "Vijesti".
Škuletić je upitan i kako je zadovoljan partnerom koji upravlja EPCG, italijanskom kompanijom A2A, da li je očekivao veća ulaganja, s obzirom na to da su dvije i po godine u Crnoj Gori a nema značajnih investicija u poboljšanje kvaliteta snabdijevanja, smanjenje gubitaka...
"Nijesu mi poznati detalji ugovora i obaveze potpisane sa inostranim partnerom, tako da ovo pitanje ne mogu i ne želim komentarisati. Moja saznanja o ovome i o ulaganjima vezanim za partnerski odnos, nijesu dovoljna da bih ih mogao komentarisati.
U sredstvima informisanja skoro svakodnevno izlaze komentari i ocjene u vezi sa transparentnošću postupka i realizaciju obaveza, na kojima smatram da, zbog potrebe objektivnog informisanja javnosti, i dalje treba da insistirate. Takođe, smatram i da treba da se izborite za što je moguće veće kreativno učešće javnosti i odgovarajućih subjekata u donošenje svih, za državu važnih odluka", istakao je Škuletić.
Struja nema cijenu, već električna energija
Odgovarajući na pitanje da li je struja skupa u Crnoj Gori, s obzirom na kvalitet električne energije i snabdijevanja, kao i na to da nije stvoren ni socijalni ambijent koji može da podnese sadašnje cijene, Škuletić je prvo ukazao da se odomaćila praksa da se često miješaju dva stručna pojma.
"Uvijek postoje određene kategorije potrošača koje su spremne, i kojima se isplati, da znatno skuplje plate veći kvalitet snabdijevanja", dodaje Škuletić
"Naime, struja se ne prodaje, pa nema ni svoju cijenu. Zato ne može biti ni skupa ni jeftina. Elektroprivreda u svojim objektima proizvodi i prodaje električnu energiju, tako da se može govoriti samo o cijeni električne energije. Ta cijena treba da obuhvati sve realne troškove vezane za njenu proizvodnju, transformaciju, prenos i distribuciju, kao i troškove amortizacije i proste reprodukcije, troškove upravne i prodajne režije i slično. Da obuhvati sve objektivne i realne parametre vezane za troškove koji moraju biti uključeni u realnu cijenu električne energije", naglasio je Škuletić.
Škuletić upozorava da na formiranje cijene električne energije ne smiju uticati nikakvi drugi neproizvodni, netehnički, politički, socijalni i slični uticaji.
"Kada se napravi takva cijena, tek tada se može komentarisati njena veličina. Takva cijena, u konkretnim uslovima, može biti neprihvatljiva za siromašnije potrošače, i tek nakon svestranih i kompleksnih analiza država može donijeti određene mjere socijalne ili druge zaštite dijela potrošača, ali ne na račun bilo kojeg uključenog subjekta (ni proizvođača ni potrošača)", naglasio je Škuletić.
On ukazuje da je u svijetu česta praksa da cijena značajno zavisi od kvaliteta isporučene energije i pouzdanog i sigurnog napajanja.
"Uvijek postoje određene kategorije potrošača koje su spremne, i kojima se isplati, da znatno skuplje plate veći kvalitet snabdijevanja", dodaje Škuletić.
Škuletić je upitan kako i do kada Crna Gora može riješiti deficit električne energije.
"Kod traženja odgovora na ovo pitanje, treba poći od činjenice da je električna energija roba sa specifičnim karakteristikama, koja se proizvodi da bi zadovoljila potrebe potrošača. Da bi se sagledali uzroci postojanja deficita električne energije kao i mogućnosti njegovog rješavanja potrebno je detaljno i svestrano analizirati elektroenergetski bilans Crne Gore. Ova analiza pokazuje da u periodu dužem od 30 godina Crna Gora ima deficit, koji se obično, zavisno od godine, kreće u granicama između 30 i 50 odsto (u nekim slučajevima i znatno više)”, ukazao je Škuletić.
On je napomenuo da je za sagledavanje načina i mogućnosti za njegovo smanjenje ili potpuno eliminisanje, neophodno analizirati koji su osnovni razlozi visokog deficita. Podsjetio je, između ostalog, da je prosječna godišnja proizvodnja svih postojećih elektrana oko 2.530 gigavat-sati (Gwh), a elektroenergetski sistem Crne Gore se sastoji od dvije velike hidroelektrane, termoelektrane i sedam malih hidroelektrana.
“Ukupna potrošnja konzuma Crne Gore varira od godine do godine. I pored poznatog stanja i neizvjesne sudbine većine takozvanih velikih potrošača i potrošnje električne energije posljednjih 20-ak godina, potrošnja se u pojedinim godinama kreće i preko 4.700 GWh/godišnje. Podaci ukazuju na jasnu računicu, da je u tim slučajevima za postizanje balansa proizvodnje i potrošnje, odnosno izbjegavanje deficita, neophodno obezbijediti još skoro istu količinu električne energije, kolika je srednja godišnja proizvodnja svih elektrana u elektroenergetskom sistemu Crne Gore", istakao je Škuletić.
Škuletić je ukazao da je ovoliki deficit uglavnom izazvan brzim porastom broja korisnika električne energije, koji nije adekvatno praćen izgradnjom novih potrebnih izvora, podsjećajući da je najmlađa hidroelektrana starija od 36 godina, a jedina termoelektrana počela da radi prije 30 godina.
Više truda da se oslobodimo deficita
Škuletić je naglasio da veliki deficit električne energije, sa izraženom tendencijom uvećanja u budućnosti, nameće hitno dobijanje odgovora na pitanje: kako, što je moguće prije, na optimalan način, umanjiti ili, po mogućnosti potpuno eliminisati postojeći deficit.
"Ako se nešto u ponašanju bitno ne promijeni, teško je očekivati brzo rješavanje ovog velikog i veoma važnog pitanja", podvukao je Škuletić
“Pored mjera i aktivnosti za racionalnije i efikasnije korišćenje proizvedenih količina, supstitucije električne energije drugim energetskim oblicima, smanjenja ukupnih gubitaka i njihovo svođenje na realne tzv. tehničke gubitke, eliminisanje "neovlašćenog korišćenja", i slično uglavnom se nameću sljedeći naćini za eliminaciju deficita: obezbjeđenje nedostajućih količina dugoročnim ugovorima ili kupovinom (uvozom) iz sistema koji u tom trenutku posjeduju viškove. Za ovo su, po pravilu, potrebna značajna finansijska sredstva, koja treba obezbijediti na odgovarajuće načine, i do maksimuma i pod hitno optimalno iskoristiti sopstvene raspoložive energetske rezerve za proizvodnju električne energije", istakao je Škuletić.
Uzimajući u obzir da je raspoloživi hidropotencijal do sada iskorišćen u malom procentu (oko 17 %), dodaje on, to se nameće kao najvjerovatnije rješenje za eliminisanje postojećeg deficita.
“Postoje i određene rezerve uglja, koje su samo djelimično iskorišćene, ali i još nedovoljno ispitane, dok od novih izvora, uz znatno veće napore i ulaganja za prikupljanje potrebnih podataka i izrade neophodnih podloga, značajniju perspektivu ima neposredno korišćenje sunčevog zračenja (prije svega za klimatizaciju prostora i pripremu sanitarne tople vode), energija vjetra i energija biomase”, naveo je Škuletić.
Da bi se na optimalan način ublažio ili eliminisao deficit, naglasio je Škuletić, potrebno je znatno više truda, napora, sredstava, razumijevanja i spremnosti na razgovore i kompromis nego što je to do sada bio slučaj.
"Ako se nešto u ponašanju bitno ne promijeni, teško je očekivati brzo rješavanje ovog velikog i veoma važnog pitanja", podvukao je Škuletić.
Da je država dala energetici koliko prodatim firmama...
Škuletić je, na pitanje koliko je država mogla dobiti da je finansirala elektroenergetske projekte umjesto što je garancijama za kredite pomagala privatizovanim kompanijama, odgovorio da je opšte poznata činjenica da su energetski objekti, prije svega elektrane, veoma profitabilni objekti, ali uglavnom na duže.
On smatra da bi državne institucije u ovoj oblasti trebalo da naprave tzv. kost-benefit analizu dosadašnjih ulaganja u energetski sektor, koja bi jedino mogla da da pravi odgovor na to pitanje.
"Sredstva uložena u njihovu izgradnju vraćaju se sa velikom sigurnošću, ali na njihov povraćaj i bitniju zaradu treba čekati dugo. Početne investicije (naročito kod akumulacionih hidroelektrana), su po pravilu velike, a period povratka uloženog dosta dug. Onaj ko nije spreman na ove uslove, teško će se odlučiti da investira u velike energetske objekte. U uslovima koji su vladali na našem prostoru, u većini slučajeva se moralo gledati na kraće staze, što su ponekad iziskivale i trenutne, prije svega socijalne prilike. Za dugoročna i velika ulaganja značajan faktor je i politička i društvena situacija i procjena stabilnosti regiona na duže staze”, istakao je Škuletić.
Na pitanje kojim projektima daje prednost, on navodi da je od onih koji su do sada analizirani (ili su i sada u opticaju) neophodno pomenuti hidroenergetske projekte na rijekama Morači, Tari, Pivi, Komarnici, Zeti, Limu, Ćehotini i velikom broju malih vodotoka i pritoka (male hidroelektrane), kao i izgradnju novih kapaciteta na ugalj, poput drugog blok TE Pljevlja, TE Maoče...
"Treba težiti da se ni po koju cijenu ne ograniče ili zatvore i ostala povoljna tehnička rješenja, ukoliko se javi jasno iskazan interes investitora, i ukoliko se ispoštuju potrebe, zahtjevi i standardi Crne Gore i opšteprihvaćeni standardi i zahtjevi vezani za zaštitu i očuvanje životne sredine i okolnog prostora", rekao je Škuletić.
Cijena električne energije mora da sadrži objektivne i realne parametre vezane za troškove koji moraju biti uključeni u realnu cijenu, a na njeno formiranje ne smiju uticati neproizvodni, netehnički, politički, socijalni i slični uticaji
Cijena treba da zavisi od kvaliteta energije, pouzdanog i sigurnog napajanja
Bonus video:
