Veća nezaposlenost, skuplji život, loše i većinom neredovne plate, pad stranih direktnih investicija, sve veća zaduženost države koja izmiruje obaveze skupim kreditima iz inostranstva, loša socioekonomska situacija građana, rastuća nelikvidnost privrede i javnog duga bilans je perioda od sticanja nezavisnosti do danas.
Takav rezulat nije samo posljedica globalne krize već, prema procjeni mnogih ekonomskih stručnjaka, i pogrešno vođene ekonomske politike tokom minulih šest godina.
Koliko je skupo živjeti u Crnoj Gori najbolje znaju nezaposleni, među kojima je i bivši radnik Kombinata aluminijuma Slaviša Joksimović.
Joksimović je samo jedan od gotovo dvije hiljade radnika KAP-a koji su posljednjih godina ostali bez posla. Osim njih, bez radnog mjesta je ostalo na desetine hiljada građana. Samo u 2010. godini, po zvaničnim podacima, njih 10.000.
Kad sve postane luksuz
"Imao sam dobar posao, radio sam kao vozač u KAP-u , ali nijesam više mogao da izdržim pritiske i napustio sam kompaniju prije dvije godine. Uvijek sam bio protiv toga da se napuštaju i prodaju radna mjesta, ali više nisam mogao da podnesem pritiske, a i bojao sam se da ću ostati i bez otpremnine i bez posla. I tako sam se upustio u veliku neizvjesnost ispričao je "Vijestima" Slaviša Joksimović, koji je 12 i po godina proveo u nekadašnjem aluminijskom gigantu i pokretaču crnogorske ekonomije.
Sada je nezaposlen, otac je troje maloljetne djece i ne uspijeva da nađe posao, iako ima samo 42 godine. Petočlanu porodicu izdržava supruga i, kako je rekao, žive od onoga što ona zaradi.
"Iz mjeseca u mjesec je sve skuplje, i hrana i struja i svi ostali troškovi. Na početku mjeseca prvo odvojimo novac za račune, pa za porodicu šta ostane" ispričao je on.
Kako naći posao dostojan čovjeka
Kada je ostao bez posla, Joksimović je želio da se bavi preduzetništvom. Otpremninu i ušteđevinu je uložio u gradnju hale za proizvodnju PVC bravarije, ali pripreme su stale kada je nestalo novca i kada nije mogao da dobije kredit za kupovinu mašina.
"Sad to zjapi prazno, a ja posljeđnjih sedam-osam mjeseci tražim posao, ali izgleda da u tome mogu da uspiju samo partijski vojnici. Ako si nepodoban, a tražiš posao, ispadaš smiješan. Ljudi su mi otvoreno govorili "moramo te provjeriti". Klasična partitokratija", ocijenio je Joksimović.
On je rekao da se na tržištu rada jedino mogu naći poslovi sa neograničenim radnim vremenom, koje ne mogu izdržati ljudi koji imaju porodicu.
"Ranije smo imali jaku privredu, znao se okvir ovlašćenja, radno vrijeme, znalo se ko šta radi. Sad je totalno rasulo, mnogo smo nazadovali", naglasio je Joksimović
"Čekam da se nešto desi, da se promijeni ali časna riječ ne znam šta. Sve zaposlene savjetujem da ne napuštaju posao ni za kakvu otpremninu, da ne ulaze u rizik i da izdrže jer je ovamo haos", kazao je on.
Joksimović nema dilemu kada se bolje živjelo.
"Ranije smo imali jaku privredu, znao se okvir ovlašćenja, radno vrijeme, znalo se ko šta radi. Sad je totalno rasulo, mnogo smo nazadovali", naglasio je Joksimović.
Njegove primjedbe na trenutno stanje u društvu su brojne.
"Ako se neko zadovoljava zastavicom i besplatnom kartom za utakmicu 'Budućnosti' onda se grdno vara. Karta treba da se kupi od zarađene plate, koju zaradimo na sigurnom radnom mjestu", rekao je on.
Podsjetio je i na mnoge uništene firme, proteste, štrajkove glađu, strah...
"Nema nijednog stuba sistema na koji bih, ja ili bilo ko drugi, mogao da se oslonim, pomoću kojeg bih mogao da se borim", zaključio je Joksimović.
Predstavnici Vlade uvijek koriste podatke Zavoda, koji pokazuju manju cifru nezaposlenih građana.
Zavod za zapošljavanje računicu izvodi na osnovu broja onih koji aktivno traže zaposlenje, jer ostale briše sa evidencije, pa ih je na kraju 2006. godine bilo 28.366, a na kraju prošle godine 30.521.
Predstavnici Vlade uvijek koriste podatke Zavoda, koji pokazuju manju cifru nezaposlenih građana.
Ni ostali ekonomsko-socijalni pokazatelji ne idu u prilog boljem životnom standardu i privrednom razvoju. Tokom proteklih šest godina, crnogorska ekonomija je rasla i padala, a većina građana je ostala siromašna. Bolji život, koji je obećavan, zaobišao je Crnu Goru. Ni investicioni bum, tokom kojeg je bilježen suficit u budžetu, nije poboljšao životni stadard građana i to je jedna od glavnih zamjerki koju su kritičari režima isticali tokom 2007. godine i dijelom 2008.
Opširnije u štampanom izdanju
Bonus video:
