Mnoge države širom svijeta imaju poseban zakon o proglašenju bankrota fizičkih lica, dok se u Crnoj Gori za sada samo prave analize i razmatraju posljedice uvođenja jednog takvog propisa i neizvjesno je kada bi taj zakon mogao biti donesen.
Zbog gubitka posla, smanjenih primanja ili vraćanja tuđih dugova za koje jesu žirirali ili im je falsifikovan potpis, sve je više građana koji su zapali u dugove i ovakav zakon bi bio bolje rješenje jer ga sada ništa ne štiti da mu oni kojima je dužan ne oduzmu svu imovinu, izbace na ulicu ili dovedu do samoubistva.
Lični bankrot, u zemljama gdje postoji, proglašava dužnik u dogovoru sa bankom i sudom, i po pravilu predstavlja zaštitu za onog ko je zapao u dugove ali i omogućava bankama da humanije naplate potraživanja.
Prvo bi trebalo da se popiše cjelokupna imovina i prihodi dužnika, ne računajući njegova osnovna sredstva za život i rad. Ostala imovina se prodaje, ali se ostavlja mogućnost da se dug naplati i iz budućih prihoda u određenom roku koji može da iznosi od tri do pet godina, ali se može produžiti u zavisnosti od toga na koji period je uzimao kredite i spremnosti banke.
U slučaju da su krediti veći od njegove imovine i mogućih budućih prihoda, moguć je i otpis dijela duga
U slučaju da su krediti veći od njegove imovine i mogućih budućih prihoda, moguć je i otpis dijela duga. Na taj način, dužniku se omogućava da lakše izađe iz prezaduženosti, da radi i izdržava porodicu, umjesto da svi članovi familije postanu socijalni slučajevi.
Ukoliko je ostavljeno bankrotiranom građaninu da dugove vraća iz budućih prihoda, onda se o njegovim prihodima brine službenik banke ili suda koji njemu najčešće ostavlja svega trećinu onoga što je zaradio, dok ostali dio odlazi na vraćanje dugova. U tom slučaju bonkrotirani mora drastično da smanji svoje troškove ili da radi više poslova, ali će po pravilu od svakog izgubiti dvije trećine novca.
Predsjednik Privrednog suda Dragan Rakočević rekao je "Vijestima" da i važeći Zakon o stečaju omogućava pokretanje stečajnog postupka kod preduzetnika, odnosno fizičkog lica koje obavlja neku privrednu djelatnost.
"Na taj način lični stečaj je na velika vrata zakucao u naš stečajni pravni sistem. Međutim, kada je rađen Zakon o stečaju, imala su se u vidu iskustva Njemačke, Mađarske i nekih drugih država, koje su prije pet godina uvele dosta nekritički lični stečaj. U tom dijelu treba biti vrlo oprezan i to pitanje treba urediti posebnim zakonom.
Mislim da se u tom smislu već u Vladi prave analize u kojoj mjeri i na koji način treba uvesti lični stečaj, a da se pri ne dovede mnogo u pitanje sama pozicija građanina prema povjeriocima kada su u pitanju dugovi i plaćanje javnih usluga, komunalija, električne energije... Treba pristupiti kritički, ali u svakom slučaju postoji mjesto za donošenje jednog takvog propisa u našem pravnom sistemu", rekao je Rakočević.
U Americi, gdje ovakav zakon postoji odavno, u jeku ekonomske krize u 2009. godini lični bankrot je proglasilo čak oko milion građana
U klasičnom stečajnom pravu, stečaj, odnosno proglašenje bankrota je moglo biti čisto trgovački (privredni) i mogao se uvoditi samo protiv privrednih društava, a pokretači stečajnog postupka mogle su biti stranke iz privredno/pravnih odnosa.
"Uvođenjem prava radnika da mogu pokrenuti stečajni postupak uvedeni su elementi tzv. građanskog ili civilnog stečaja", objasnio je Rakočević.
U Americi, gdje ovakav zakon postoji odavno, u jeku ekonomske krize u 2009. godini lični bankrot je proglasilo čak oko milion građana.
Galerija
Bonus video:
