Sarkozi i Merkel najplaćeniji državnici EU

Po kriterijumu platežne moći ubjedljivo je najplaćeniji kenijski premijer Odinga, čija je kupovna moć 255,3 puta veća od prosječnog Kenijca
0 komentar(a)
Ažurirano: 04.03.2012. 09:04h

Političari u zemljama Balkana i Jugoistočne Evrope su, po nivou godišnje zarade, jako daleko od svojih partnera iz bogatih država kao što su Sjedinjene Države, Italija, Francuska i Kenija, čiji premijer zarađuje više i od predsjednika SAD Baraka Obame, pokazalo je najnovije istraživanje.

Zagrebački Poslovni dnevnik piše da u imućnijim evropskim državama najbolje prolazi francuski šef države Nikola Sarkozi sa godišnjom platom od 302.000 dolara. Ipak, da li će nastaviti da prima tu otmenu platu vidjeće se na skorim predsjedničkim izborima na kojima će teško ostvariti pobjedu protiv socijalističkog kandidata, ocjenjuje Poslovni, prenosi B92.

Iza Sarkozija je njegova bliska saradnica Angela Merkel, njemačka kancelarka, koja godišnje prima 283.000 dolara.

Italijanski premijer Mario Monti, koji je vrlo cijenjen u Evropi zbog zasad ohrabrujućih reformi u svojoj zemlji, ne zarađuje ništa kao šef vlade, jer se tih primanja odrekao. S druge strane, zadržao je senatorsku platu od 260.000 dolara godišnje.

Barak Obama u skladu sa ekonomskom moći Sjedinjenih Država bilježi zavidnih 400.000 dolara svakih 12 mjeseci.

Singapur i Kenija

Singapurski premijer Li Hsien Lung, prema istraživanju Investopedije, 2010. ostvario je 2.200.000 dolara.

"Uz ovakvu platu, čovjek se zaista ne treba baviti korupcijom, omiljenim honorarnim poslom političara širom svijeta", navodi dnevnik.

Koliko su Singapurci velikodušni prema lideru svoje vlade pokazuje i podatak da je 60-godišnji Lung četiri puta bolje plaćen od premijera Hong Konga, Donalda Tsonga.

Treći u apsolutnom plasmanu je kenijski premijer Odinga s 427.000 dolara godišnje zarade, šest odsto više od svog djelimičnog sunarodnika Obame.

S obzirom na standard koji vlada u Keniji, Odinga je relativno najbolje plaćeni političar na planeti.

Organizacija Transparency International od 1995. objavljuje indeks percepcije korumpiranosti (CPI) za 178 država, pri čemu desetka označava minimum, a nula maksimum korumpiranosti. Kenija ima indeks od 2,1, što je svrstava u neugodno korumpirane države. Na svjetskoj ljestvici poštenja, ona je na 154. mjestu. Možda je i logično da šef njene vlade ima tako visoku legalnu platu, jer ona služi kao faktor odvraćanja od zastranjivanja.

Jedan od kriterijuma za procjenu zarade političara jeste poređenje njihove plate sa kupovnom moći koju ima njihov sugrađanin s prosječnim primanjima.

Investopedija je izračunala zarade na osnovu podataka o platežnoj moći za 2010, koje je objavio Međunarodni monetarni fond. Po ovom kriterijumu, ubjedljivo je najplaćeniji kenijski premijer Odinga, čija je kupovna moć 255,3 puta veća od prosječnog Kenijca.

Singapurski bogataš Lung znatno je umjereniji, jer svojom kupovnom moći nadmašuje svoje sugrađane “samo” za 38,5 puta. Naime, u Singapuru su cijene znatno više nego u Keniji, pa je zbog toga svaki Odingin dolar relativno vredniji od Lungovog.

Sultan od Bruneja ima 20 milijardi

Naftom bogate zemlje imaju i najbolje stojeće političare, iako se u njihovim slučajevima ne radi o političkim funkcijama kakve su poznate u zapadnim demokratijama.

Hasanal Bolkiah, sultan od Bruneja, upravlja svojom dalekom azijskom državom 44 godine i kupa se u bogatstvu od 20 milijardi dolara, stečenih od naftnog i gasnog biznisa.

Saudijski kralj Abdulah Bin Abdulazih Al Saud vladar je svoje države od 1. avgusta 2005, kad je naslijedio pokojnog oca. Pod njegovom vlašću je Saudijska Arabija pojačala proizvodnju nafte i ostvarila godišnji rast od četiri odsto.

Njegovo se blago procjenjuje na 18 milijardi dolara. Šeik Kalifa Bin Zajed Al Nahjan, predsjednik Ujedinjenih Arapskih Emirata i emir Abu Dabija, diči se imovinom od 15 milijardi dolara, koje je stekao od poslova s naftom i nekretninama, te od nasljedstva.

Najbogatiji kralj planete u 67 godina vladavine zgrnuo je 10 milijardi dolara, što od nekretnina, što od ulaganja u akcije, a nešto je i naslijedio. Tajlandski ga narod doživljava skoro kao božanstvo - a baš bi mu mogao nešto i udijeliti, zaključuje Poslovni dnevnik.

Bonus video: