Biznis akademija Vijesti nastavlja sa edukacijama i ovoga puta fokus interesovanja je na različitostima u ponašanju unutar kompanija, a posebno na onim vidovima ponašanja koji sobom nose dobre međuljudske odnose i dio su ukupnih aktivnosti koje jedan poslovni sistem vode ka uspjehu.
Edukacija UNURAŠNJA EDUKACIJA U KOMPANIJAMA – šta toliko Čudi strane menadžere u Crnoj Gori, 2. aprila u Mtel digitalnoj fabrici, od 10 časova.
Rezervacije mjesta na mejl akademija@vijesti.me ili putem telefona 067/000-222.
Cijena kotizacije je 85 eura (sa uključenim PDV-om), a za više polaznika iz jedne kompanije odboravamo popuste.
Jedan od mnogih problema s kojima se susreću strani menadžeri i poslodavci u Crnoj Gori vezan je za unutrašnje odnose.
Razgovarali smo sa stranim menadžerima u nekoliko veoma važnih poslovnih sistema. I njihova priča je zapanjujuće slična. Iako ne žele da se njihova imena otvoreno pominju u ovakvom kontekstu, pristali su da sa nama govore o jednom do najvažnijih problema sa kojima se susreću. O, za njih neobjašnjivim, unutrašnjim odnosima u kompanijama.
Jedan od njih, oniži gospodin sa svojih šezdeset godina, obišao je svijet radeći skoro stalno van svoje matične zemlje. Kaže da je vidio razne kulture i veoma neobična pravila ponašanja.
U nekim zemljama je bio bukvalno zarobljen u zapadnjačkim kvartovima, sa naoružanim obezbjeđenjem.
Veoma cijeni činjenicu da je Crna Gora bezbjedna i veoma projatna za boravak.
Kaže da bi mogao i da ostane duže, ali da se suočava sa nemogućnošću komunikacije sa najbližim saradnicima. Priča kako njegov najbliži saradnik, visoki funkcioner kompanije, koji je uz to i fizički visok, ulazi u kancelariju pognut i kuca sa strahom, po više puta provjeravajući da li može da uđe. Nikako naš sagovornik ne shvata zašto osoba poput ove ima tako ponizan i snishodljiv stav.
“Očekujem da mi neko ukaže na pravac i da koriguje moje odluke. Treba mi saradnik koji dovodi u pitanje ono što kažem, koji preispituje. A ne neko ko samo odobrava i oduševljava se”, kaže na engleskom sa jakim akcentom. „Kao da ih odnosi subordinacije blokiraju, ako da je nezamislivo da se sarađuje i razmjenjuju mišljenja ako nijesmo na istom hijerarhijskm nivou“, dodaje.
Njegov zemljak, ali menadžer u sasvim drugačijem preduzeću iz domena turizma, opisuje sasvim sličnu sliku kad se radi o procesima dogovaranja i odlučivanja. „Jedan može da misli, svi ostali kao da nemaju pravo“.
Njegov crnogorski je na zavidnom nivou i nastavljamo razgovor sa ponekom upadicom na engleskom. Oni što ovog mladog menadžera sa diplomom skupih škola menadžmenta, dodatno brine su i odnosi među ostalim zaposlenim.
On objašnjava da su turističke strukture veoma osjetljive na opštu atmosferu, da gosti osjećaju napetost i tenziju, untrašnje nepovjerenje i mržnju, kada ih ima. A njegova najveća frustracija je što, uprkos velikim naporima ne može nikako da crnogorski personal dovede u stanje unutrapnjeg sklada i povjerenja.
„Da se druže, da se šale, da su opušteni i da pokazuju pozitivne emocije… Ili ljudi to imaju u svom društvu i onda imaju i prema klijentima. Ili nemaju, i rekao bih, u ovom slučaju i ne žele da imaju. Povjerenje se percipira kao naivnost, nepovjerenje ispada neka velika lična mudrost, neka vrsta potvrde životnog iskustva. Mada ja mislim da je u većini slučajeva samo strah od otvaranja, paranoja u odnosu na bližnje…“
Da problem ne percipiraju samo „zapadnjaci“ potvrdjuje nam i jedan istočnoevropski menadžer. Iako uzdržan i veoma oprezan u izboru riječi, ovaj inženjer, ukazuje na činjenicu da je praktično odustao od pokušaja da organizuje posao po timovima. Stepen unutrašnjeg sukoba u timu bio je preveliki i kvalitet posla je odražavao loše odnose među članovima tima.
Ono što prvo strada kod internih tenzija je kreativnost.
„Tim pravite sa namjerom da nađe rješenje za neki problem, da više ljudi na kreativan način sumira znanja i iskustva i da nađe novo rješenje. Čim tenzije počnu da rastu, svima je jasno da se niko neće usuditi da predloži ništa novo i kreativno, ako mu uopšte i padne na pamet tako nešto…“.
Zamolili smo u telefonskom razgovoru Radoja Cerovića, poslovnog konsultanta sa međunarodnim iskustvom, za komentar ovih navoda.
„Veoma je teško imati ono što se danas smatra idealnom organizacionom formom, takozvanu „learning“ organizaciju, onu koja je u stanju da brzo uči i da se transformiše, kada su međuljudski odnosi problematični. Za razliku od nekih zapadnih država, kod nas se u kulturi forsira „kult nepovjerenja“. Od djetinjstva nas uče da je povjerenje i otvorenost odlika naivnih i priglupih ljudi, Biti „dobar“ prema drugima identifikuje se kulturno sa glupošću. “Šta će kukavac, dobar je…“ kaže se u Crnoj Gori.
Druga važna odlika je tzv. „kult hijerarhija“ ili opterećnost hijerarhijskim ljestvicama. Ko je važniji od koga, ko je iznad koga..
Naš sagovornik kaže da je u radu sa crnigorki firmama razvio niz specifičnih pristupa kako bi pomogao firmama da se izbore sa problemima unutrašnjih odnosa.
„Daleko od toga da su odnosi među ljudima u drugim zemljama uvijek idealni, ali je neuporedivo lakše doći do zadovoljavaju'eg sklada, povjernja i otvornosti nego kod nas, ovdje u Crnoj Gori.
A nama ostaje da se nadamo da će kultura biznisa nadvladati naše tradicionalne kulturne šablone i da će ovakvi komentari postati dio jedne, pomalo simpatične „retro“ logike, nešto o čemu se priča kao nekadašnjem problemu, sa osmjehom se sjećajući nekih starih vremena…
Promo
