Metode obračuna zvanične prosječne zarade u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini nijesu iste i kada bi metodologija bila ista prosječna zarada u BiH bi sada bila veća nego u Crnoj Gori. To može da vidi svako ko pažljivo pročita metodologiju a razlike nijesu samo u terminologiji isplaćenih ili obračunatih zarada, već u onome što se sve računa u zaradu. Ministarstvo finansija bi to moralo da zna, a ne da pokušava da demantuje pisanje “Vijesti”.
U metodologiji Monstata piše “Podaci o prosječnim zaradama odnose se na sve zaposlene koji su radili u izvještajnom mjesecu, bez obzira na to da li su svi oni u tom mjesecu zaradu i primili”. Poslodavac u Crnoj Gori je obavezan da svakog mjeseca radniku obračuna zaradu, ali ne i da je isplati. Tako da Monstat u anketi od poslodavaca dobija podatak o obračunatim zaradama. Zavodi za statistiku iz BiH navode da se njihov podatak odnosi na isplaćenu zaradu.
Monstat je nekada imao drugačiji metodologiju, tako se od 1965. do kraja 1991. godine prosječna zarada izračunavala tako što se masa isplaćenih zarada dijelila sa brojem radnika koji su primili tu zaradu za dati mjesec.
Još bitnija razlika je u tome šta se smatra zaradom. Prema Monstatu obuhvata “zaradu za obavljeni rad i vrijeme provedeno na radu, uvećanu zaradu, naknadu zarade i druga lična primanja koja podliježu plaćanju poreza na dohodak fizičkih lica, utvrđena zakonom, kolektivnim ugovorom i ugovorom o radu, osim otpremnina, solidarnih i socijalnih pomoći, naknada za odvojeni život i jubilarnih nagrada”.
U BiH se u statističku platu, prema njihovoj metodologiji, ne obračunava “ostala lična primanja kao što su topli obrok, prevoz, regres, solidarna pomoć, jednokratna novčana pomoć,....”. Dakle u Crnoj Gori se od prije desetak godina topli obrok, prevoz i regres obračunavaju u zaradu i na njih se plaća porez i oni ulaze u statistički obračun. U BiH se oni ne računaju u zaradu pa time ne ulaze ni u obračun prosječne zarade. Naknade za prevoz više nema u računovodstvenim podacima, dok za topli obrok i mjesečni dio obroka ona iznosi 63 eura i dio je početne zarade svakog zaposlenog. Dakle, da bismo u ovom dijelu došli na istu metodologiju prosječna Monstatova zarada od 511 eura mora biti umanjena za 63 eura, a bosanska povećati za iznos njihovog toplog obroka od 23 eura. Na taj način bi crnogorska bila 448 a u BiH 490 eura.
Nijesu tačni ni navodi Ministarstva o “paušalnim ocjenama” “Vijesti” o poreskim opterećenjima. Crna Gora ima najveća poreska opterećenja u regionu. Nije tačno ni da Vlada “kontinuirano radi” na njihovom smanjenju, jer već godinama kontinuirano radi na njihovom povećavanju. Najave o smanju doprinosa za poslodavce za dva procenta od jula i ukidanje kriznog poreza na dio zarada od Nove godine su samo mrvice, uslovljene povećanjem minimalne zarade. U svim zemljama regiona postoji neoporezivi dio zarade, osim u Crnoj Gori. Kada se sve sabere na neto platu od 500 eura, poslodavci u Crnoj Gori sada plaćuju još 340 eura, u Srbiji još 313 eura a u BiH 286 eura. Postoje i bitne razlike u samom načinu obračuna u korist poslodavaca iz drugih država.
Da bi se neki problem riješio, prvi korak je priznanje da problem postoji, a ne trošenje energije da bi se on sakrio.
Odgovor novinara “Vijesti” Gorana Kapora na reagovanje Ministarstva finansija “Bosna nas nije prestigla”
Bonus video:
