Sudija Osnovnog suda u Podgorici Milena Brajović u ponovljenom postupku presudila je da je Skupština Crne Gore nezakonito, na predlog guvernera Centralne banke (CBCG) Radoja Žugića,u julu prošle godine smijenila Irenu Radović sa pozicije viceguvernera. Skupština ima zakonsko pravo da se ponovo žali Višem sudu u roku od osam dana od dana donošenja presude u ponovljenom postupku.
Evropska konvencija
Viši sud je u svom rješenju nakon žalbe Skupštine na prvostepenu presudu Osnovnog suda iz februara ove godine, najprije u maju potvrdio presudu da je Radovićeva nezakonito smijenjena, a onda je u julu donio novu presudu kojom je oborio prvostepenu i vratio predmet Osnovnom sudu na ponovno odlučivanje. Nova presuda je uslijedila nakon što je predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica donijela pravni stav po kome je zabranila sudovima da preispituju odluke Skupštine o smjenama javnih funkcionera.
“Nemam nikakav komentar. Sve što treba i što imam rekla sam u obrazloženju presude”, kazala je juče “Vijestima” sudija Milena Brajović.
Brajovićeva je u presudi istakla da je Osnovni sud utvrdio da su neosnovani navodi iz prigovora Zaštitinika imovinsko-pravnih interesa (pravnog zastupnika Skupštine) da je sud nenadležan da odlučuje u vezi s tim predmetom.
“Upravni sud se najprije po tužbi Radovićeve proglasio nenadležnim. Vrhovni sud je potvrdio to rješenje, a onda su spisi predmeta dostavljeni Osnovnom sudu u Podgorici na postupanje kao stvarno nadležnom sudu. Dakle, Vrhovni sud je 25. 10. 2018. ukazao da se na prava zaposlenih u CBCG primjenjuju opšti propisi o radu, te da je Osnovni sud nadležan da u prvom stepenu presudu u sporovima iz radnog odnosa. Imajući u vidu da se u konkretnoj pravnoj stvari Vrhovni sud izjasnio da je u pitanju spor iz sudske nadležnosti, to je nedvosmisleno jasno da je Osnovni sud u Podgorici stvarno nadležan da postupa u predmetnoj stvari”, piše u presudi Brajovićeve.
Dalje se navodi da je Osnovni sud posebno vodio računa o primjeni Evropske konvencije o ljudskim pravima (EKLJP), koja je iznjedrila mnoštvo standarda koji se i u domaćoj praksi imaju primjenjivati na pojedine sprove, s obzirom na to da je navedena konvencija sastavni dio crnogorskog pravnog poretka, te da ista ima primat u odnosu na domaće zakonodavstvo.
“Ovaj sud je naročito vodio računa o tome da bi uskraćivanje sudske zaštite ovdje tužilji (Radovićevoj) u predmetnom sporu bilo suprotno EKLJP i to prije svega odredaba člana 6 koja garantuje strankama da tokom odlučivanja o njihovim građanskim pravima i obavezama imaju pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristasnim sudom”, navodi se u presudi.
Kršenje Zakona o radu
Sud je zaključio da pošto u Crnoj Gori ne postoj izričita ustavna ili zakonska odredba po kojoj viceguverner ne može pokrenuti sudski spor protiv odluke o razrješenju, to je jasno da bi tužilji uskraćivanje prava na sudsku zaštitu u ovom sporu očigledno bilo povrijeđeno pravo na pristup sudu sadžano u članu 6 EKLJP.
“Uz to, u ovom slučaju ne postoji državni, odnosno, društveni interes po kome se ova odluka ne bi trebalo preispitivati pred sudom. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava takav interes postoji jedino u slučajevima nacionalne i javne bezbjednosti, a sa čim ovaj spor nema veze”, piše u presudi.
Brajovićeva naglašava da CBCG nije ispoštovala zakonom propisanu proceduru za prestanak radnog odnosa.
“Sve da je od strane Savjeta CBCG decidno i dokazima potkrijepljen svaki razlog za razrješenje tužilje, to bi svakako u konkretnom bilo nedovoljno za utvrđivanje razloga za njeno razrješenje kod činjenice da CBCG nije ispoštovala Zakonom o radu definisanu proceduru za otkaz ugovora o radu”, istakla je Brajovićeva u presudi.
Inicijativa Žugića za razrješenje Radovićeve je došla tri mjeseca nakon podnošenja zahtjeva Radovićeve za zaštitu od mobinga, odnosno 65 dana nakon podnošenja tužbe za mobing Osnovnom sudu.
U trenutku smjenjivanja, Radovićeva je bila na bolničkom liječenju van države.
Infobox (Citat): U presudi iz februra ove godine Osnovni sud je navedeo da su navodi Žugića za razrješenje za sud apsolutno neodređeni, paušalno dati, nekonkretizovani i bez ijednog pravno relevantnog dokaza. Uz to, Osnovno i Više državno tužilaštvo pravosnažno su odbacili guvernerovu krivičnu prijavu kojom je tvrdio da je Radovićeva odala službene tajne sudu, koja je bila jedan od ključnih razloga u predlogu za razrješenje, što je konstatovano u presudi.
Presuda je znak da sistem nije zatvoren
Pravnik Boris Marić za “Vijesti” je kazao da je presuda Osnovnog suda u ponovljenom postupku ohrabrujuća odluka, jer se oslanja na pravnu argumentaciju koja je više puta javno izrečena, a koja u krajnjem ima svoje uporište u Ustavu Crne Gore i praksi Evropskog suda za ljudska prava.
“Ovo je pozitivan znak da sistem nije u potpunosti zatvoren i da nezavisno sudstvo treba da predstavlja stub moderne države. Ostaje da se vidi kakva će biti reakcija Višeg suda, mada su pravni argumenti više nego jasni, u odnosu na činjenicu da će sigurno slijediti žalbeni postupak”, kazao je Marić.
On je dodao da je ovakvo postupanje vrijedno pohvale i daje nadu da je borba za demokratsko društvo koje je zasnovano na vladavini prava živa i da ne treba odustati.
Bonus video:
