Privredni sud, Komora stečajnih upravnika (KSU), Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo pravde više od pola godine nijesu došli do podatka koliko je državnih službenika angažovano na poslovima stečajnih upravnika, kojih ima ukupno 225 i koliko činovnika ima dozvolu starješine da tokom radnog vremena obavlja poslove u stečajnim postupcima.
Istraživanje “Vijesti” kroz trogodišnje podatke objavljene u Službenom listu, zaključno sa krajem 2017. godine, pokazuje da je samo šest državnih službenika tokom posljednje tri godine imalo u radu skoro 300 predmeta.
Minimalna naknada koju upravnik dobije za angažovanje svakog stečajnog postupka je 400 eura, a naknadu u iznosu od 28.000 eura dobija svaki upravnik koji uspije da proda imovinu vredniju od million eura. To znači da korist upravnika od samo jednog “većeg” stečaja, odgovara iznosu koji može dobiti kod 70 “malih” stečajnih postupaka.
Komora stečajnih upravnika (KSU), još krajem novembra predložila je ministru pravde Zoranu Pažinu da se ažurira spisak stečjnih upravnika i da se konstatuje “kod kojih je obavljanje posla nespojivo sa njihovim profesionalnim angažmanom”.
Pažin je predsjednika KSU Milana Kastratovića obavijestio da će se tim poslom pozabaviti generalni direktor Direktorata za građansko zakonodavstvo i nadzor u Ministartvu pravde Ibrahim Smailović, ali od toga nije bilo ništa. Iz Komore su zato ministru ponovo pisali prije 10 dana.
“Smatramo da to pitanje nije teško riješiti. Mi smo se u više navrata obraćali Ministarstvu pravde i Privrednom sudu da se iznađu adekvatna rješenja, jer smo smatrali da je to interesu svih učesnika stečajnih postaka, a naročito države”, kazao je za “Vijesti” Kastratović.
Na zahtjev KSU, Ministarstvo javne uprave još lani je dalo mišljenje - da je angažovanje državnog službenika u svojstvu stečajnog upravnika u postupcima u kojima je povjerilac država nije u skladu sa odredbama Zakona o državnim službenicima i namještenicima.
Ministarka Suzana Pribilović objasnila je da se u takvom slučaju dovodi u pitanje nepristrasnost i objektivnost stečajnog upravnika koji je ujedno i državni službenik jer bi, pored ostalog, u stečajnom postupku trebalo odlučivati o pravima i obavezama svog poslodavca - države.
Naime, država je povjerilac u skoro svim stečajnim postupcima.
Rekorder po broju dodijeljenih predmeta, posljednje tri godine, kao stečajni upravnik je činovnik Poreske uprave Vladimir Ivanović sa 59 predmeta.
Za njim slijedi Dušica Rečević, zaposlena u Agenciji za antikorupciju sa 52 stečajna postupka.
Borko Abramović, zaposlen u Sudskom savjetu, u radu je imao 49 predmeta, a Ana Drašković Mrdović zaposlena u Fondu rada, 45 predmeta.
Činovnik Ministarstva pomorstva i saobraćaja Sreten Mrvaljević u radu je imao 21 stečaj, a isti broj imala je i činovnica Ministarstva pravde Marina Miranović.
Stav sudije stečajnog odjeljenja Privrednog suda bio je, međutim, da državni službenik ne može biti imenovan za stečajnog upravnika ako je povjerilac u stečajnom postupku organa uprave kod kojeg je zaposlen.
Predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić prije nekoliko mjeseci rekao je da će se u imenovanju stečajnih upravnika postupati isključivo u skladu sa Zakonom o stečaju.
Taj akt ne zabranjuje činovnicima da obavljaju dodatni posao u stečajnim postupcima.
Na pitanje da li zaposleni u javnom sektoru imaju pravo da vode stečajne postupke i da li su u sukobu interesa, Kastratović kaže za “Vijesti” da Komora smatra da stav ministarke javne uprave “treba poštovati” i da su isto proslijedili Privrednom sudu.
“Treba naglasiti da ako starješina organa državne uprave, u kojem je zaposlen određeni stečajni upravnik, da pismeno mišljenje prema kojem je dozvoljeno zaposlenom u javnom sektoru da u radno vrijeme može obavljti posao stečajnog upravnika (a taj posao se, inače, ne može raditi u večernjim satima jer Privredni sud radi do 15 časova), smatramo da je legitimno i da onda ne predstavlja nikakav problem”, naveo je Kastratović.
Zašto određeni broj stečajnih upravnika angažovan u stečajnim postupcima gdje stečajni dužnik ima imovinu velike (milionske) vrijednosti, Kastratović napominje da Komora nije odgovarajuća adresa za takvo pitanje. Predsjednik KSU je sa 21 stečajem za tri godine, 17. na listi upravnika koji su dobijali predmete.
Zbog ograničenog radnog vremena Privrednog suda, koje se poklapa sa radnim vremenom drugih državnih organa, što u šali, što u zbilji, pojedini advokati i upravnici su predlagali da bi zbog državnih službenika-stečajnih upravnika trebalo možda organizovati rad Privrednog suda i u popodnevnoj smjeni.
Kastratović: Tražićemo veće novčane nagrade
Kada su nagrade stečajnih upravnika u pitanju, u Komori tvrde da one nijesu adekvatne - pogotovo što se u startu, prilikom donošenja rješenja, ne utvrđuje precizna nagrada stečajnog upravnika i iznos od 400 eura se poistovjećuje sa nagradom stečajnom upravniku:
“Što ona u suštini nije. Naime, od navedenog iznosa upravnik mora da izmiri sve troškove stečajnog postupka. Zakonom o stečaju je striktno precizirao obavezu stečajnog sudije da odredi privremenu nagradu stečajnom upravniku i naknadu stvarnih troškova, koji moraju biti razdvojeni jer su dvije različite kategorije. Komora će tražiti povećanje nagrada jer smatra da su veoma niske za ovako ozbiljan, naporan, odgovoran i složen posao koji traži maksimalno angažovanje stečajnog upravnika”, kaže Kastratović.Napominje da zbog nagrada stečajnih upravnika ne treba izbjegavati javnost.
“Naprotiv, nagrada stečajnog upravnika ne treba da bude tabu tema, već da bude zastupljena puna javnost, jer se radi o poslovima velike složenosti i odgovornosti, a nagrade i naknade troškova upravnika su samo posljedica zakonskih rješenja koja je Skupština potvrdila usvajanjem Zakona o stečaju. Uostalom, i ovdje treba naglasiti da je taj Zakon u osnovnim odredbama propisao da je stečajni postupak javan”, zaključio je Kastratović.
Bonus video:
