“Ove mjere treba posmatrati makar u kontekstu najmanje dvije godine. I neki cilj bi trebalo da bude da BDP 2022. godine bude na nivou iz 2019, uz ozbiljni početak promjene strukture privrede i načina shvatanja ekonomije”, rekao je profesor Veselin Vukotić ove sedmice na sastanku u Vladi na kojem su razmatrane mjere za pomoć privredi posrnuloj u krizi izazvanoj pandemijom koronavirusa.
Mag crnogorske ekonomije - kako je godinama označavan, najzaslužniji je što je crnogorska ekonomska elita zdravo za gotovo prihvatila tezu o kraju istorije i nepostojanju alternative za (neo)liberalni koncept, koji se danas ruši kao kula od karata. Iako je doktrina koju profesor zastupa na koljenima, kako to kaže čak i Frensis Fukujama, a veliki broj građana i prije toga bio na rubu golog preživljavanja, Vukotić se odazvao pozivu premijera Duška Markovića da razgovaraju na temu - državnih intervencija za pomoć privredi.
Profesor, veliki protivnik državnog intevencionizma i protekcionizma iskoristio je i tu priliku da konstatuje da je njegova ideja o mikrodržavi prošla test vremena i istovremeno istakao da podržava ekonomske mjere Vlade za ublažavanje posljedica epidemije koronavirusa.
Početak kraja neoliberalizma vezuje se za finansijsku krizu 2008. godine, kada su mnoge države svijeta intervenisale i spasavale svoje banke. To je uradila i Vlada Crne Gore kada je donijela odluku o državnoj intervenciji u Prvoj banci.
“Ekonomske slobode privlače investitore, privlače preduzetnike, povećavaju proizvodnju, povećavaju razmjenu”, govorio je Vukotić promovišući neoliberalni model razvoja i slobodno tržište kojeg je Crna Gora uvela prije nego što je razvila sopstvenu proizvodnju.
To je državu učinilo visokozavisnom od uvoza sa velikim spoljnotrgovinskim deficitom, javnim dugom i sa strahom od nestašica osnovnih životnih namirnica u uslovima krize.
„Vizija je važnija od znanja“, citirao je profesor Vukotić Alberta Anštajna, u jednom od svojih radova u kojem je pokušavao da odgovori kako da nerazvijena ekonomija Crne Gore dostigne nivo dohotka kakav imaju zemlje EU. Kako tada, tako i danas - siromašna ekonomija bila i ostala.
Siva eminencija crnogorske privatizacije
Dobri poznavaoci prilika reći će da je Vukotićeva vizija da Crna Gora postane mediteranski tigar bila magična za šačicu privilegovanih, koji su za vrijeme propagiranja njegove ideologije neoliberalizma došli do ogromnog bogatstva.
Vukotić je snažno zagovarao privatizaciju, a kreator je programa masovne vaučerske privatizacije, u kojem su građanima besplatno podijeljeni vaučeri koje su mogli mijenjati za akcije preduzeća. Međutim, veliki broj tih vaučera, u nedostatku pravih informacija, završio je kod privatizacionih fondova koji su zatvorili veliki broj državnih preduzeća, da bi došli do vrijedne imovine.
Za veliki broj građana Vukotićeva vizija bila je više nego pogubna - stotine uništenih fabrika, hiljade radnika na ulici, mrvice socijali, mrvice penzionerima...
Jaz između bogatih i siromašnih nikada nije bio dublji, ali ni ekonomska nemoć države - enormno je zadužena i dug bi mogao dostići 90 odsto bruto domaćeg proizvoda.
“Privatna svojina je mehanizam koji i neprijatelje pretvara u prijatelje”, „Ne prodajemo preduzeća, nego kupujemo strateške partnere“, samo su neke od rečenica koje su se mogle čuti od Vukotića.
Ovaj zagovornik slobodnog tržišta i inspirator crnogorske ekonomske škole, cijeli taj period ipak ostaje na državnom budžetu.
Vukotić je bio u kabinetu crnogorskog premijera Vuka Vukadinovića od 1985. do 1988. godine, a bio je i ministar za privatizaciju i preduzetništvo u saveznoj Vladi Ante Markovića od 1989. do 1992.
On je 1992. godine osnovao međunarodne Postdiplomske studije „Preduzetnička ekonomija“ na Ekonomskom fakultetu u Podgorici.
I dok je ubjeđivao studente da je budućnost u preduzetništvu, biznis idejama i otvorenom tržištu, čvrsto je držao poziciju u Bordu direktora u Plantažama, koje su ostale u većinskom vlasništvu države. On je u toj kompaniji predsjednik borda direktora od 2006. godine.
Takođe je bio dio grupe “pametnih, mladih i lijepih”, i dugogodišnji potpredsjednik Savjeta za privatizaciju i tako učestvovao u privatizaciji velikog broja crnogorskih preduzeća.
Vukotić je, sa tadašnjim direktorom Agencije za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja Brankom Vujovićem, 2006. godine optužen za kršenje Zakona o javnim nabavkama, zbog kršenja propisa prilikom angažovanja advokata Marka Harisona kao savjetnika u procesu privatizacije kotorskog “Jugopetrola” za tri miliona eura.
Krivičnu prijavu je tadašnjem državnom tužiocu Vesni Medenici podnijela Grupa za promjene. Podgorički Osnovni sud oslobodio ih je optužbe 2007. godine.
Harison se kasnije pojavio u Panamskim papirima gdje je registrovao 13 kompanija koje se povezuju sa Crnom Gorom.
UDG konkurentan uz pomoć iz budžeta
Vukotić snažno vjeruje u konkurentnost zbog čega je, barem se u početku činilo, sa partnerima (između ostalih i višegodišnji premijer i aktuelni predsjednik države Milo Đukanović i sadašnji predsjednik Crnogorske akademije nauka i umjetnosti) osnovao Univerzitet Donja Gorica (UDG).
„U temelje građevine UDG ugrađena je knjiga „Opasne riječi“ odnosno riječnik slobodne tržišne ekonomije. Znak da će diplomirani studenti ovog Univerziteta biti slobodni (traženi) na širem tržištu... To je naša priprema za ulazak u EU! Naš cilj je da pomognemo da Crna Gora postane Mediteranski tigar u EU!“, govorio je Vukotić. Ipak, o njegovom shvatanju slobode ponešto govori i autoritarni, maltene biblijski rječnik, pa na UDG tako postoje „13 zapovijesti za polaganje ispita i kolokvijuma“.
Brzo se Vukotić požalio da je sistem finansiranja visokog obrazovanja u Crnoj Gori, a i u regionu,,,nedemokratski i diskriminatorski prema studentima privatnih fakulteta”, jer ti studenti nemaju pristup budžetskim sredstvima svih studenata.
Podržao ga je Milo Đukanović, tada premijer, pa je UDG ubrzo „postao konkurentan“ uz pomoć budžetskih sredstava, što je negativno uticalo na Univerzitet Crne Gore kojem su smanjenja davanja i broj studenata i povećani dugovi.
„Novo vrijeme traži nove ljude! Novo vrijeme traži novo razmišljanje!“, jedan je od zaključaka profesorovog izlaganja sa sastanka u Vladi 13. aprila ove godine sa kojim bi se mogli složiti i najveći kritičari njegovog modela razvoja.
Bonus video:
