Zaposleni u beranskom autoprevoznom preduzeću “Simon vojaž” najavili su da će već danas možda stupiti u štrajk, nakon što im dvije godine vlasnik kompanije Mehmed Adrović nije isplatio zarade, dnevnice i ostala zakonom garantovana primanja.
Najveće autoprevozno preduzeće na sjeveru tako je postalo i neslavni rekorder u broju neizmirenih plata radnicima.
“Posljednja plata je bila za jun 2018. godine. Mi ne znamo više ni kako ni zašto radimo. Svima nam je stalo da se preduzeće ne ugasi, ali ovo sada je postala potpuno neodrživa situacija”, piše u pismu koje su radnici dostavili “Vijestima”.
Iz menadžmenta su odgovorili da je riječ o “ujdurmi dva, tri čovjeka, jer na spisku koji je prijavljen za štrajk ima i onih koji su odavno napustili firmu ili su penzioneri”.
Sada smo došli u situaciju da nam druga preduzeća zbog dugovanja oduzimaju autobuse, ili ih kupuju za male pare, a mi ne znamo gdje taj taj novac ide. Došli smo na ivicu egzistencije, a država nam je okrenula leđa. Da li zbog toga što je vlasnik visoki funkcioner Demokratske partije socijalista, pa mu tolerišu sve što radi, odnosno ne radi”
“Samo neka oni rade šta imaju pravo po zakonu i u skladu sa zakonom. Ako hoće da štrajkuju, neka štrajkuju u skladu sa zakonom. Firma neće propasti i radiće i dalje. Što se plata tiče, mi ne bježimo od obaveza, ali ovo nije trenutak za takve zahtjeve, zbog ove situacije sa koronom”.
Radnici tvrde da se svima na spisku duguju plate, a da ima onih koji su zbog neprimanja zarada otišli trbuhom za kruhom.
“Dvadeset četiri plate! Da li znate kako to izgleda kada dvije godine ne primite platu. Svi mi želimo da firma opstane, ali da možemo da živimo od rada, da budemo plaćeni. Direktoru nije trenutak i njemu korona traje već dvije godine”.
Kažu da ne mogu da vjeruju da njihova firma sa čitavim kompleksom imovine, autobuskom stanicom sa restoranom, tehničkim pregledom, servisom za održavanje motornih vozila, turističkom agencijom i najvećim voznim parkom na sjeveru Crne Gore - ne može da opstane.
“Sada smo došli u situaciju da nam druga preduzeća zbog dugovanja oduzimaju autobuse, ili ih kupuju za male pare, a mi ne znamo gdje taj taj novac ide. Došli smo na ivicu egzistencije, a država nam je okrenula leđa. Da li zbog toga što je vlasnik visoki funkcioner Demokratske partije socijalista, pa mu tolerišu sve što radi, odnosno ne radi”.
Radnici tvrde da zbog teške situacije zaposleni skoro svakodnevno napuštaju firmu i odlaze trbuhom za kruhom kod drugih poslodavaca, tako da je od nekadašnjih 120 ostalo svega oko četrdeset zaposlenih.
“Molimo nadležne državne organe, inspekcijske službe, a zatim tužilaštvo i policiju, da se uključe u rješavanje situacije koja je postala neizdrživa. Najveći dio nas koji smo ostali i dalje da radimo u poznim smo godinama, kada nas više niko neće. Sve mlađe što je bilo, pobjeglo je. Valja hraniti porodice, a platu nijeste primili dvije godine”.
Da li će najveće autoprevozno preduzeće na sjeveru države dočekati da autobuse provoza prvim crnogorskima auto-putem, pitanje je koje se postavilo još prošle godine, kada su stigle i prve glasine da je firma sa tradicijom još iz vremena bivše Jugoslavije - pred gašenjem.
Neki od sadašnjih i već bivših radnika, kažu da neće i da mu nema spasa, ako se sagleda dubioza u koju je zapalo.
“Nijesam siguran da ćemo se ‘Simonovim’ autobusima voziti auto-putem. Previše je to daleko. Gase se linije. Čak i one koje su oduvijek postojale”, kaže jedan od radnika.
Iz menadžmenta “Simon vojaža”, nasljednika nekadašnjeg Jugoprevoza ili još poznatijeg Ivangrad prevoza iz perioda bivše Jugoslavije, ranije je su tvrdili da preduzeće neće biti ugašeno.
Isticali su da nijesu tačne glasine da će Autobuska stanica u Beranama, kojom gazduju, biti prodata.
“Sve naše poslovne jedinice, autobuska stanica, autobuski prevoz, tehnički pregled, servis, turistička agencija i niz drugih sadržaja koji prate našu djelatnost, sve će to opstati. Kako i na koji način, o tome sada ne mogu da pričam, osim da vam kažem da imamo planove za izlazak iz situacije u kojoj se nalazimo i dalji razvoj kompanije”.
Radnici sada kažu da bi im bilo drago da je to istina, ali da to, nažalost, nije tako.
“Nijedno autoprevozno preduzeće koje koristi usluge autobuske stanice ne dozvoljava više da se karte kupuju na biletarnici zbog toga što im vlasnik duguje veliki novac. Tako na biletarnici možete kupiti samo peronsku kartu, a u autobusu direktno platiti kartu za prevoz. Mi zato nemamo novca ni da napunimo gorivo za lokalni autobus do Bijelog Polja. Šta ćemo raditi kada se otvore granice i šta će biti sa tradicionalnim linijama prema Beogradu i Sarajevu”, kažu radnici.
Danas je lokalnih linija sve manje, a linije prema velikim mjesnim centrima u beranskoj opštini više ne postoje.
Činjenice govore u prilog tome da najveće autoprevozno preduzeće na sjeveru trenutno punim gasom “ide nizbrdo”.
Autobuska stanica, 10 kamiona i 20 autobusa plaćeni 350.000 eura
Kompanija “Simon vojaž”, kao firma registrovana u Beranama sa stranim partnerom, kupila je Jugoprevoz poslije duge agonije i stečaja prije desetak godina za 850.110 eura.
Beransku autobusku stanicu trgovali su za 500.100 eura i imovinu u poslovnom krugu Jugoprevoza na Rudešu, sa 10 kamiona “mercedes” i 20 autobusa za 350.010 eura.
Kao kupac i tadašnji direktor “Simon vojaža”, sve izjave je u to vrijeme davao Mehmed Meša Adrović.
On je u međuvremenu postao visoki funkcioner DPS-a i predsjednik lokalnog odbora te partije u Petnjici, a nakon posljednjih izbora i predsjednik Skupštine opštine Petnjica.
Iako se firma veže i dalje isključivo za njegovo ime, iz menadžemnta tvrde da on nije izvršni direktor.
“Simon vojaž” je odmah nakon privatizacije ukinuo kamionski prevoz, a zatim, u vremenima krize, i mnoge autobuske linije.
Bonus video:
