Iako je Crna Gora “lider u regionu” njena minimalna zarada od 193 eura, utvrđena još 2013. godine, najmanja je u regionu.
Veći iznos minimalne zarade postoji i u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Kosovu i Makedoniji, iako su kod njih manje zvanične prosječne zarade.
U regionu minimalna zarada iznosi od 45 do 53 odsto prosječne zarade a u Crnoj Gori 37 odsto.
Minimalna zarada u Makedoniji je 196 eura, dok je prosječna 378. U BiH je minimalac 208 eura, a prosječna zarada je 438 eura. U Srbiji je minimalac za prosječnih 176 radnih sati mjesečno 213 eura, a prosječna zarada je 403 eura. Prosječna zarada u Hrvatskoj je 812 eura, a minimalna zarada je 366. U Sloveniji je minimalna zarada 614 eura, a prosječna 1.151 euro. Socijalni savjet Kosova je krejem prošle godine prihvatio da minimalna zarada za ovu godinu bude 250 eura, a do sada su imali dva minimalca od 130 i 170 eura.
Prema posljednjim podacima Poreske uprave na minimalnu zaradu u Crnoj Gori je prijavljeno 17 hiljada zaposlenih, što je nešto manje od 10 odsto ukupnog broja radnika. Smatra se da ti poslodavci radnike namjerno prijavljuju samo na minimalnu zaradu, kako bi uštedjeli na porezima i doprinosima, a da razliku u neto zaradi radniku daju direktno “na ruke” mimo zvaničnog računovodstva.
Najnoviji zahtjev za povećanje minimalne zarade na 50 odsto prosječne pokrenut je u julu prošle godine kod Socijalnog savjeta od predstavnika Socijaldemokratske partije i Unije slobodnih sindikata, uz podršku i Saveza sindikata.
Prema onome što su “Vijestima” saopštili iz Ministarstva rada i socijalnog staranja, čiji ministar Kemal Purišić predsjedava Socijalnim savjetom, od ministarstva finansija zavisiće kada će biti sjednice Savjeta sa tom tačkom dnevnog reda i kakav će biti stav predstavnika Vlade, bez kojih i ne može biti donijeta konačna odluka.
Iz Ministarstva su “Vijestima” kazali da su podnosioci inicijative za povećanje minimalne zarade imali obavezu da pripreme analize i dostave ih predsjedništvu Savjeta nakon čega će oni zatražiti stav Ministarstva finansija, kojim rukovodi Darko Radunović.
“Kada navedene inicijalne analize budu dostavljene predsjedništvu, biće uvrštene na dnevni red prve naredne sjednice Savjeta. Polazeći od činjenice da Savjet ne raspolaže pisanim dokumentima, odnosno da podnosioci inicijative nijesu dostavili inicijalne pisane dokumente, nije zatražen stav Ministarstva finansija. U svakom slučaju u proces pregovora za povećanje minimalne zarade neophodno je i učešće Ministarstva finanisija, koji će biti jedan od parametera na osnovu kojih će Ministarstvo rada i socijalnog staranja zauzeti stav po ovom pitanju”, saopštili su iz kabineta ministra Purišića.
Član Socijalnog savjeta Bojan Zeković (SDP) pisao je prošle sedmice ministru da zakaže sjednicu i obezbijedi stav i učešće Ministarstva finansija. Zeković je podsjetio ministra da je razmatranje te inicijative više puta odlagano, prvo za septembar 2017, pa za kraj godine, da bi na posljednjoj sjednici Socijalnog savjeta bilo dogovoreno da će se o inicijativi raspravljati do kraja decembra 2017. uz prisustvo ministra finansija, što se nije desilo. On je podsjetio da je od prvog januara krenuo talas poskupljenja zbog povećanja PDV-a i akciza i većih cijena goriva i električne energije i da je neophodno povećanje minimalne zarade.
Treći partner u socijalnom savjetu - Unija poslodavaca je saopštila da je spremna da pregovara o povećanju minimalne zarade uz uslov da se uporedo razmatra i njena inicijativa za izmjenu metodologije obračuna obaveza po osnovu zarada, odnosno smanjenje troškova po osnovu priparadajućih poreza i doprinosa.
Predstavnici ministarstva finansija su u decembru 2017. godine, ali i na sjednici odbora za ekonomiju prošle sedmice saopštili da su protiv povećanja minimalne zarade jer bi to povećalo troškove poslodavcima, ali i protiv smanjenja sadašnjih iznosa poreza i doprinosa jer bi to ugrozilo fiskalnu konsolidaciju državnih finansija.
U Hrvatskoj, Srbiji, Makedoniji i Kosovu minimalac lani povećan
U Hrvatskoj, Srbiji, Kosovu i Makedoniji minimalne zarade su povećane prošle godine, a u BiH u 2016. U Sloveniji ona ima redovni omjer usklađivanja.
U Srbiji se minimalna zarada određuje na osnovu minimalne satnice. Prošle godine je ta minimalna satnica povećana sa 130 na 143 dinara odnosno sa 1,09 eura na 1,2 eura. Kada se uzme u obzir da mjesečno ima 176 radnih sati minimalna zarada je povećana za 19,3 eura na 213 eura. U Srbiji je u paketu Vlada “izašla u susret” poslodavcima najavljujući da će za ovu godinu biti povećan neoporezivi dio zarade.
U Hrvatskoj je, nakon pregovora socijalnih partnera, određeno da će minimalna zarada u 2018. iznositi 45 odsto prosječne, dok je u 2017. bila 42,9 odsto prosječne. Takođe su dogovorili da minimalna zarada za 2019. bude povećana na 50 odsto prosječne. I u Hrvatskoj je usvojena kompenzaciona mjera za poslodavce smanjenjem doprinosa za zdravstveno osiguranje.
U Makedniji je u septembru prošle godine minimalna zarada utvrđena na 12.000 denara što je sada oko 196 eura. Povećanje iznosi oko 30 eura.
Na Kosovu je krajem decembra Socijalni savjet prihvatio da minimalna zarada iznosi 250 eura, umjesto dotadašnja dva iznosa od 130 eura za zaposlene do 35 godina života i 170 eura za starije radnike.
U BiH je 2016. godine minimalna satnica utvrđena na 2,31 konvertibilnu marku. Tako je minimalna zarada sa prosječnih 176 sati povećana sa 190 na 208 eura.
Minimalna zarada u Crnoj Gori posljednji put je povećana u martu 2013. godine sa 143 na 193 eura.
Od povećanja državi 10 miliona
Na sadašnji neto iznos minimalne zarade od 193 eura, poslodavac uplati još 129 eura za poreze, doprinose i ostale dažbine. Kada bi minimalna zarada bila polovinu prosječne ili 256 eura, poslodavac bi platio još 171 euro dažbina.
Znači povećanja minimalca poslodavca bi koštala 42 eura mjesečno. Kako ima 17 hiljada osiguranih na minimalac, ovim povećanjem država bi dobila 8,5 miliona eura godišnje. Na iznos zarade između 193 i 256 eura sada je osigurano oko šest hiljada radnika, pa bi povećanjem granice država i za njih dobila oko dva miliona.
Državu ove povećanje minimalne zarade direktno ne bi koštalo skoro ništa jer su rijetki primjeri da je neko u javnom sektoru osiguran na minimalnu zaradu. Prema podacima Poreske uprave najviše zaposlenih na minimalcu je u ugostiteljstvu, trgovini, građevinarstvu i privatnom obezbjeđenju.
Trošak države bio bi indirektan, jer bi povećanjem minimalne došlo i do manjeg rasta prosječne zarade, a ona se koristi prilikom usklađivanja penzija i nekih drugih socijanih naknada.
Penzije se usklađuju u procentu koji predstavlja zbir 75 odsto procenta rasta cijena i 25 odsto procenta rasta zarada. Na primjer, ako bi povećanje minimalca od 63 eura uticalo na rast prosječne zarade za 10 eura ili dva odsto, to bi uticalo na rast penzija za 0,4 odsto. Prosječna penzija bi time bila uvećana za oko 1,2 eura, a ukupan trošak za oko 120 hiljada penzionera za oko 1,8 miliona na godišnjem nivou. Povećanje naknada koje zavise od prosjeka, prema nezvaničnoj računici, moglo bi da iznosi još oko milion eura. Time bi ukupan državni trošak bio do tri miliona eura.
Bonus video:
