Dobro došli u grad soli - pisalo je na tabli koja je nekada davno stajala na ulazu u Ulcinj.
Bivši radnik solane i aktuelni član komisije za njenu zaštitu Veselin Mitrović kaže da najstarije ulcinjsko preduzeće može iz trenutnog ćorsokaka opet na put uspjeha i slave.
“Može ta tabla ponovo da se nađe na ulazu u grad, ali treba nam volje i umijeća. Zato želim da svima skrenem pažnju da je paket pomoći Evropske unije od 500 miliona eura, koji se ovih dana pominje, velika šansa da Crna Gora zatraži novac za projekat obnove i oživljavanja solane. Tim prije što ispunjavamo sve uslove koje traži EU - isplativost, održivost i ekološki činilac“.
I potpredsjednica Opštine Hatidža Đoni kaže da vjeruje u pomoć EU, prije svih Njemačke, u realizaciji projekata na zaštiti solane, ali ističe da veliki problem predstavlja nedefinisan pravni status tog preduzeća.
“EU neće ulaziti u tu problematiku, ali će sigurno podržati projekte koji se tiču regulisanja infrastrukture i režima voda, kao i očuvanja solane kao jedinstvenog eko-sistema i Parka prirode“.
Mitrović kaže da pored proizvodnje morske soli za ljudsku ishranu, postoji i široka lepeza upotrebne vrijednosti tog proizvoda.
Ljekovito blato, ribnjaci, šetališta i razgledanje ptica, kako navodi, samo su još neke od potencijalnih mogućnosti solane.
Tvrdi da još postoji grupa bivših stručnih radnika koji znaju posao, kao što su tehnolozi, vodari i pumpaši, koji su spremni da rade ako im se pruži prilika.
“Ekonomska isplativost je neupitna jer solana je 83 godine radila skoro pa i bez problema. Pored Studije o zaštiti i Plana upravljanja, solana bi mogla uraditi i studiju isplatlivosti i tako zaokružiti sva potrebna dokumenta koja su neophodne za apliciranje za sredstva EU. Posebno raduje konsenzus svih političkih partija u gradu da je zaštita solane i njena valorizacija na listi priroteta u budućem periodu“.
Mitrović je podsjetio kako je nekada jedna dobra, rentabilna firma - zatvorena, a radnici poslati kući.
“Solana evo već pet godina propada zarad nečije želje da napravi manju luku sa 54 veza i par kondo hotela na površini koja zauzima 2 odsto na ulazu u preduzeće“.
Podrška EU od 500 miliona, ukoliko država predstavi kvalitetne projekte, smatra Mitrović, velika je šansa i da se jednom za svagda riješi pitanje ulcinjske solane.
“Solana evo već 16 godina tavori u stečajnom postupku, bez realne šanse za revatalizaciju, posebno imajući u vidu namjeru odlazeće vlasti da je što više devastira kako bi njen oporavak izgledao nemoguć, previše skup i neisplativ. U tom naumu nijesu uspjeli ni oni, niti će bilo ko drugi jer se sunce, vjetar i morska voda ne mogu poslati u stečaj. Solana je samo zapuštena, ne i uništena“.
Za njega je kao člana komisije, kako ističe, vrlo bitno to što je kroz sve izvještaje i studije konstatovano da biodiverzitet može biti zaštićen samo ako solana bude proizvodila so.
“Zato sam i optimista, jer smatram da u saradnji sa nevladinim sektorom, tu prije svega mislim na Centar za istraživanje i proučavanje ptica i NVO dr Martin Šnajder Jakob, uz veliku podršku nekoliko ambasada prijateljskih zemalja koje su prepoznale njen značaj kao staništa velikog broja ptica, solana može povratiti stari sjaj i ponovo biti ono što je bila - brend grada Ulcinja i države Crne Gore“.
Gdje je nestalo 30 hiljada tona soli?
Mitrović kaže da je problem oko vlasništva nad zemljom solane vještački stvoren, da bi se Eurofond, kao većinski vlasnik, finansijski što više namirio, bilo da država uzme preduzeće, ili neki kupac sa strane.
On se posebno osvrnuo i na dopise Privrednog suda Komisiji za zaštitu Solane, a koji je, kako kaže, stao na stranu Eurofonda.
“Mi, radnici, smo svjedoci da su sve radnje stečajne uprave od pokretanja stečajnog postupka 04.05.2005 do današnjeg dana rađene u dogovoru sa većinskim vlasnikom - Eurofondom. Kao najflagrantniji primjer je krađa 30.000 tona soli sa skladišta solane 2010, zbog čega niko nikad nije odgovarao iako se sve dogodilo pred očima stečajne uprave“.
Dvanaest radnika pet godina čeka penziju
Bivši radnik solane Alija Asović žali se zato što ne može da ostvari pravo na penziju, uprkos tome što ima 25 godina radnog staža na solani kao stražar.
“Nama dvanaestorici, radne knjižice od 2015. stoje u Fondu PIO. U maju ove godine, kopije smo predali u Ministarstvo rada i socijalnog staranja, ali odgovora još nema“, kaže Asović, dodajući da nekom fali godina, nekom dvije ili tri, a njemu pet do uslova za penziju.
Bonus video:
