Na crnom tržištu cigareta u Crnoj Gori pojavile su se cigarete marke “de santis”, koje proizvodi fabrika Monus u Zemunu povezana sa kontroverznim biznismenom Predragom Rankovićem Peconijem koji je u “bijelim knjigama” srbijanskog MUP-a povezivan sa zemunskim i surčinskim klanovima.
Paklica ovih cigareta kod uličnih prodavaca, ali i u manjim trgovinama koje ih prodaju “ispod tezge”, košta 1,2 eura, dok boks (10 paklica) košta 10 eura.
Najjeftinija legalna paklica cigareta na crnogorskom tržištu, nakon dva ovogodišnja povećanja akciza, iznosi 2,1 euro, zbog čega se sve više pušača okreće sivom tržištu. Kada se uzme u obzir da od maloprodajne cijene cigareta na legalnom tržištu 60 do 70 odsto ide državi za akcize i PDV, jasan je interes švercera da se uključe u ovaj posao.
Na paklici “de santisa” nema akcizne markice, piše da su proizvedene u Monusu, da su namijenjene za “duty free” prodaju, kao i da ispunjavaju uslove kvaliteta prema standardu SRPS (bivši JUS) i direktivi EU.
Prema registru brendova duvanskih proizvoda Agencije za duvan Crne Gore, u legalnoj prodaji Monus u Crnoj Gori ima četiri vrste brenda “fast” i dvije “monusa”.
Prema informacijama “Vijesti”, cigarete “de santis” su prodavana u fri šopovima u bescarinskoj zoni na terminalima Barske plovidbe, ali su oni prestali sa radom 1. decembra ove godine od kada više ne saobraća trajekt Bar - Bari.
Takođe, ovaj brend cigareta, prema informacijama “Vijesti”, Monus preko Luke Bar transportuje za Egipat i Irak. Uprava carina Crne Gore u protekle dvije godine imala je nekoliko zapljena nelegalnog brenda “de santis”, a u saopštenjima su te slučajeve povezivali sa švercom sa barskih terminale i bescarinske zone.
“Vijesti” su prije dva dana poslale mejl upravi kompanije Monus, u kojem su ih obavijestile o slučajevima nelegalne prodaje njihovog proizvoda u Crnoj Gori. Dostavljene su im i fotografije paklica cigareta i pitanja da li se ove cigarete proizvode u njihovoj fabrici; da li ih prodaju u nekom Duty Free šopu u Crnoj Gori, da li ih preko Crne Gore transportuju na neka druga tržišta i da li znaju kako su se ove cigarete mogle naći na nelegalnom, uličnom tržištu u Crnoj Gori: odgovor na ova pitanja “Vijesti” nijesu dobile.
Na sajtu kompanije navodi se da su osnovani 1993. godine za trgovinu robe široke potrošnje na veliko, a da su 1999. godine donijeli “stratešku odluku o novom razvojnom programu i investiranju u djelatnost duvanske industrije”.
Kako je navedeno dvije godine kasnije na tržište Srbije i Crne Gore plasirali su svoj brend “fast”, kojeg su u početku proizvodili u fabrikama cigareta u Nišu, Vranju i Podgorici, a od 2005. u svojoj fabrici u Inđiji.
“Prepoznajući veliki potencijal poslovanja u bescarinskim zonama, menadžment Monusa je 2009. godine doneo još jednu stratešku odluku - da se poveća izvoz i da se proširi saradnja sa Duty Free i Travel retail kanalima”, navedeno je na sajtu.
Od 1. januara najjeftinija legalna paklica cigareta biće 2,7 eura
Od 1. junara naredne godine, prema kalendaru koji je utvrdila Vlada, akciza na cigarete će biti još veća za 50 centi po paklici.
Najjeftinija cigareta na legalnom tržištu tada će koštati 2,7 eura, jer a akciza ulazi u obračun za PDV a i sam PDV se od 1. januara povećava sa 19 na 21 odsto.
Nakon toga postojaće još veće razlike u cijenama cigarete između crnog i legalnog tržišta.
Naprimjer, pušaču koji dnevno potroši jednu paklicu mjesečno će za najjeftiniju legalnu trebati 81 euro, dok će kod prodavaca na crno istu količinu moći dobiti za 30 eura.
Od surčinskog klana do Forbsove liste
Zvanični vlasnik kompanije Monus je Dejan Stanković, ali mediji i zvaničnici iz DOS-ove vlasti povezivali su je sa surčinskim klanom i Peconijem. Nakon proizvodnje prvog brenda cigareta “fast”, 2.000. godine, Ranković širi svoj legalni biznis kupujući neke od najpoznatijih robnih brendova u Srbiji. “Fast” je tada bio jedna od najprodavanijih marki cigareta zahvaljujući povoljnostima da se na njih ne računa puna akciza, pa su bile i jedne od najjeftinijih. Preko mreže povezanih firmi, Peconi profit usmjerava na kupovinu bivših giganata. Preko firme Invej kupio je Rubin Kruševac, fabrike ulja Vital i Sunce, fabriku šporeta “smederevac” - “Milan Blagojević”, Luku Beograd u Pančevu,... Dio njegove imperije je i beogradska Hepy televizija, kao i poznati skadarlijski restorani "Dva bela goluba" i "Tri šešira". Od 2009. godine nalazi se i na Forbsovoj listi najbogatijih Srba.
Bonus video:
