Odgovor novinara "Vijesti" menadžmentu "Barske plovidbe": Ni da "pošteno slažete"

Nepotpisano reagovanje “predstavnika državnog kapitala u Odboru direktora i menadžmenta Društva ‘Barska plovidba’” u vezi sa navodima mog teksta o ostavci predstavnika manjinskih akcionara u Odboru direktora Aleksandra Jovovića i razlozima koje je on naveo za taj svoj postupak, bjelodano još jednom potvrđuju svu (ne)sposobnost novog menadžmenta te kompanije iza kojeg stoji aktuelna crnogorska Vlada.

Naime, izvršni direktor Barske plovidbe Zoran Tajić (PzP) koji se potpisao u mejlu kojim je poslato reagovanje, nesposoban je očito čak i da “pošteno slaže”.

”Ponude koje su dobijene od unajmitelja i to u dva navrata su na Odboru direktora društva jednoglasno odbijene, kao neprihvatljive, o čemu u predmetnom tekstu nema ni naznake, osim što je netačno navedeno da se pregovora sa sadašnjim unajmiteljom, što nije tačno”, veli Tajić, masno zaobilazeći istinu.

Prvo - u tekstu jasno stoji da je Tajić u mejlu koji je 6. jula uputio “Sea Pioneeru” “na znanje g Cemilu Tumkayi”, rekao da mu je neprihvatljiva dosadašnja vozarina od 8.200 dolara dnevno po kojoj su sa “Sea Pioneerom” zaključeni brodovi “Bar” i “Budva”.

Drugo i mnogo, mnogo važnije - Tajić pregovara sa aktuelnim unajmiteljem i nudi mu dvije varijante za nastavak saradnje. Obje (prva na rok od šest mjeseci po cijeni od 10.200 dolara dnevo po brodu i druga po cijeni od 18.000 dolara dnevno po brodu na period od godine) su niže od aktuelnih cijena time charer aranžmana za handy size bulkcarierre kakvi su “Bar” i “Budva” na svjetskom tržištu. Naime, početkom jula ovakvi brodovi su se u šestojesečni time charter zaključivali po cijeni od 24.000 do 26.500 dolara dnevno (preko tri puta više nego štro je Cemilu Tumkayi tada nudioTajić), dok su jednogodišnji time charteri početkom jula zaključivani po cijeni od 21.000 dolara (skoro za šestinu više nego što je Tajić tada nudio “Sea Pioneeru”).

Kako bi otklonili svaku dilemu oko toga ko govori istinu - ja ili on koji tvrdi da nije pregovarao sa “Sea Pioneerom”, ovdje kao ilustraciju prilažem mejl koji je izvršni direktor “Barske plovidbe” Zoran Tajić 6. jula poslao “Sea Pioneeru”, odnosno njegovom vlasniku i direktoru Cemilu Tumkayi.

Što se njegove plate kao izvršnog direktora tiče, nju je problematizovao g. Jovović, a ne ja kao novinar jer je ni ja, ni ostatak javnosti do sada nismo ni znali. Ovo iz razloga što je (vrlo zanimljivo), g. Tajić u svom imovinskom kartonu koji je 12. maja, preko 30 dana po stupanju na dužnost izvršnog direktora “Barske ploviodbe”, podnio Agenciji za sprečavanje korupcije, uopšte nije ni naveo podatak o primanjima koji ostvaruje na toj dužnost zbog koje se i smatra javnim funkcionerom.

”Sposobnost” Tajića i ostataka novog Odbora direktora “Barske” pokazuje i to što do danas, skoro deset mjeseci od kada je sklopljen po svim parametrima izuzetno štetan posljednji ugovor sa “Sea Pioneerom” o najmu brodova, nisu uspjeli niti da taj ugovor raskinu, a, čak, ni da pravovremeno naplate sve finansijske obaveze partnera po tom aranžmanu. Traže da im vjerujemo na riječ da se “radi o čvrstom ugovoru, čiji bi raskid ili eventualno jednostrano postupanje, nanijelo veliku i nenadoknadivu štetu našem društvu”, a zbog čega su oni spremni da tolerišu milionske dugove “Sea Pioneera” koji neredovno plaća najam, te da brodove upošljavaju po cijeni koja je tri puta manja od tržišne. Svakog dana “Bar” i “Budva” po ovom ugovoru koji Tajić i Odbor direktora neće ili ne umiju da raskinu, svojim vlasnicima (državi i manjinskim akcionerima) trenutno prave direktnu štetu u iznosu od 43.600 dolara. To je 15,9 miliona dolara na godišnjem nivou, g. Tajiću - dovoljno da naredne četiri godinje “Barska” sama kineskoj Exim banci plaća rate kredita za gradnju “Bara” i “Budve”, umjesto da to čine svi građani Crne Gore u njeno ime - bili oni akcionari kompanije ili ne.

Zahvaljujem g. Tajiću za pokušaj kratke lekcije o poslovanju na svjetskom tržištu brodskog prostora. Naučio sam ja to nekad davno na Pomorskom fakultetu, a iz te lekcije je nadam se i Tajić konačno danas shvatio da je cijela umjetnost preživljavanja ili zarade brodara na svjetskom pomorskom tržištu upravo u tome da se na vrijeme prepoznaju buduća kretanja svjetske ekonomije, potražnje za glavnim teretima koje vozi određena vrsta brodova, rast ili pad raspoložive tonaže brodova, a time i buduće kretanje vozarina. Onda se po tim parametrima na vrijeme sklapaju ili adekvatni ugovori o tajm čarteru sa unajmiteljima koji će u sebi u visini ugovorene vozarine imati “rezervu” za peglanje mogućih fluktuacija na tržištu ili se (što je za Tajića i ostale menadžere crnogorskih pomorskih kompanija očito, nedostižni science fiction) prave ugovori na putovanja, po kojima kompanija sama svome brodu nalazi teret i posao, a ne da to radi unajmitelj broda za svoj račun. Što se odnosa sa manjinskim akcionarima kompanije tiče, to prepuštam njima da, po izgleda pred sudovima, razjasne sa menadžmentom i bivšim i sadašnjim jer i oba već imaju i više nego dovoljno “putera po glavi”.

Siniša Luković novinar ND “Vijesti”