Komisija za ekonomsku politiku Vlade juče nije predložila konkretan pravni akt kojim bi ukinuli koncesione ugovore za terminale za klađenje u ugostiteljskim objektima, jer nijesu sigurni da li i kako to treba uraditi kako bi izbjegli tužbe za naknadu štete koje su priređivači već najavili u pismu Vladi. Prema informacijama "Vijesti", predloženo je da se do sjutrašnje sjednice Vlade zatraže dodatna mišljenja i analize.
Za Vladine činovnike koji treba da donesu odluku postoji više spornih pravnih stvari ako žele da izbjegnu tužbe. Prva je da li se postojeći važeći ugovori mogu poništiti uredbom Vlade ili bi se morao donijeti poseban zakon. Druga je što su ugovori o koncesijama za terminale u ugostiteljskim objektima od aprila 2013. do jula 2016. potpisivani na osnovu Zakona i pravilnika koje je potpisao bivši ministar Radoje Žugić i koje Ustavni sud nije osporio, pa je pitanje da li odluka Ustavnog suda može da važi i za njih.
Treća sporna stvar je da Zakon o Ustavnom sudu predviđa da njegove odluke ne važe retroaktivno.
Ustavni sud je 24. februara ove godine ukinuo dio pravilnika o prostornim i tehničkim uslovima za priređivanje kladioničkih igara, odnosno dio rečenice "i u ugostiteljskim objektima". Kako Ustavni sud nije rekao šta treba uraditi, proteklih sedam mjeseci Ministarstvo finansija i Uprava za igre na sreću su njegovu odluku tumačili tako da od njenog objavljivanja u Službenom listu 10. aprila ne izdaju nove koncesije, a da postojeće važe do njenog isteka.
Ministar finansija Darko Radunovića je prije 10-ak dana odgovarajući na poslaničko pitanje Aleksandra Damjanovića kazao da će terminali biti uklonjeni, ali da sada analiziraju finansijske efekte ukidanja izazvane mogućim zahtjevima za naknadu štete.
Priređivači igara na sreću na terminalima su protekle sedmice uputili pismo Vladi u kojem su naveli uporednu pravnu praksu u zemljama Evropske unije i regiona gdje postoje terminali za klađenje u ugostiteljskim objektima, i najavili tužbe za naknadu štete ukoliko im se ukinu ugovori potpisani prije odluke Ustavnog suda.
Oni su naveli da bi država ostala bez oko pet miliona eura prihoda od koncesije za naredne dvije godine, na koliko traje većina ranije potpisanih ugovora, kao i da bi tražili naknadu za investirani novac i izgubljenu dobit, što bi moglo koštati oko hiljadu eura po terminalu (sada ih ima 326) mjesečno u naredne dvije godine ili oko sedam miliona eura.
Priča o terminalima u ugostiteljskim objektima počinje 7. febrauara 2013. godine kada jedinstveno Udruženje priređivača igara na sreću Montenegro bet traži od Ministarstva finansija da se precizira da li se terminali mogu postavljati i u ugostiteljskim objektima. Tadašnji ministar Radoje Žugić u aprilu 2013. donosi izmjenu pravilnika u kojoj navodi da se terminali mogu postavljati i u "posebno uređenim prostorijama".
Iako se ne pominju direktno ugostiteljski objekti, tadašnji direktor Uprava za igre na sreću Marko Ćulafić počinje da izdaje koncesije za terminale u ugostiteljskim objektima. U međuvremenu dolazi do rascjepa u Montenegro betu, i njega napuštaju oni koji su krenuli u postavljanje terminala, a Udruženje pokreće kampanju protiv terminala.
Zbog potrebe da se i terminali priključe na onlajn nadzor, ministar finansija u prelaznoj Vladi Raško Konjević 29. jula prošle godine potpisuje izmjene pravilnika kojim su navedena sva mjesta gdje se već nalaze i mogu naći terminali - kladionice, kazina, automat klubovi i ugostiteljski objekti.
U istom pravilniku Konjević prvi put donosi i mjere da su koncesionar i vlasnik objekta odgovorni ako se kladi maloljetnik. Ustavni sud zatim poništava dio rečenice "i u ugostiteljskim objektima", jer se oni ne pominju u zakonu i odbacuje inicijativu za ukidanje pravilnika zbog mogućeg maloljetničkog klađenja.
Bonus video:
