Nezakonito da državni službenik bude stečajni upravnik

Angažovanje državnog službenika za stečajnog upravnika u postupcima gdje je povjerilac država nije u skladu sa zakonom
511 pregleda 1 komentar(a)
Suzana Pribilović, Foto: Savo Prelević
Suzana Pribilović, Foto: Savo Prelević
Ažurirano: 02.11.2017. 06:30h

Angažovanje državnog službenika u svojstvu stečajnog upravnika u stečajnim postupcima u kojima je povjerilac država nije u skladu sa odredbama Zakona o državnim službenicima i namještenicima.

To je istakla u mišljenju ministarka javne uprave Suzana Pribilović odgovarajući na pitanje Komore stečajnih upravnika Crne Gore.

Ona je objasnila da se u takvom slučaju dovodi u pitanje nepristrasnost i objektivnost stečajnog upravnika koji je ujedno i državni službenik jer bi, pored ostalog, u stečajnom postupku trebalo odlučivati o pravima i obavezama svog poslodavca - države.

Mišljenje Pribilovićeve, u koje “Vijesti” imaju uvid, naći će se u novom broju časopisa “Reorganizacija, bankrotstvo, likvidacija”, a koji izdaje Komora stečajnih upravnika.

Država je povjerilac u 99,9 odsto stečajnih postupaka koji se vode u Crnoj Gori.

Pribilovićeva je objasnila da član 69 Zakona o državnim službenicima i namještenicima propisuje “da je državni službenik i namještenik dužan da u vršenju poslova izbjegava situacije u kojima privatni interes utiče ili može da utiče na nepristrasno i objektivno vršenje poslova njegovog radnog mjesta, te da se pod privatnim interesom podrazumijeva vlasnički i drugi materijalni ili nematerijalni interes državnog službenika, odnosno, namještenika”.

“Odredbom člana 74 (stav 1) istog Zakona propisano je da državni službenik, odnosno namještenik, može van radnog vremena, po prethodno dobijenom pisanom odobrenju starješine državnog organa, obavljati poslove ili pružati usluge fizičkom ili pravnom licu, samo nad tim djelatnostima, odnosno radom državni organ u kojem radi ne vrši nadzor ili kao takav rad nije zabranjen posebnim zakonom i ne predstavlja sukob interesa ili prepreku za uredno vršenje redovnih zadataka, odnosno, ne šteti ugledu državnog organa”, dodala je Pribilovićeva.

“Vijesti” su u aprilu ove godine objavile imena nekoliko stečajnih upravnika koji pored osnovnog radnog vremena u državnoj službi, vode desetine stečajnih postupaka o kojima preostali upravnici sa licencom mogu samo da sanjaju…

Rekorder po broju stečajnih predmeta, posljednje tri godine je činovnik Poreske uprave Vladimir Ivanović. On je tokom 2015. godine dobio 36 predmeta, u 2016. godini 12 predmeta, a od početka 2017. četiri predmeta.

Zaposlena u Agenciji za antikorupciju Dušica Rečević dobila je u 2015. 24 predmeta, u 2016. godini 14, a u 2017. pet novih predmeta.

Isti broj predmeta kao ona dobio je i Borko Abramović, zaposlen u Sudskom savjetu. Njemu je 2015. dodijeljeno 20 stečajnih postupaka, u 2016. godini 19, a u ovoj još četiri.

Ani Drašković, zaposlenoj u Fondu rada, stečajne sudije dodijelili su 2015. godine 26 predmeta, 2016. devet, a u ovoj godini tri predmeta.

Radojica Ilić, jedan od stečajnih upravnika koji je tokom 2017, prema podacima iz Službenog lista dobio najveći broj predmeta, radi u Pošti Crne Gore.

“To mišljenje je fokusirano na upravnike radno angažovane u institucijama koje finansira država iz budžeta, a Pošta se sama finansira. Na sve dodatne prihode državi plaćam poreze”, objasnio je “Vijestima” Ilić.

Pošto se stečajni upravnik registruje u CRPS kao ovlašćeno lice ispred kompanije u kojoj se vodi postupak, jasno je da on može, u krajnjem, donositi odluke na štetu ili u korist svoga poslodavca-države.

Budući da je taj dopunski rad godinama odomaćena praksa, pitanje je da li stečajni upravnici prilikom imenovanja daju stečajnom sudiji odobrenje za rad nadležnog starešine organa i kakav je interes države u davanju tog odobrenja.

Pitanje je da li je moguće da zaposleni u javnom sektoru raspolaže tolikim viškom radnog vremena i da li je moguće obavljati više odgovornih poslova istovremeno. To iz razloga jer je stečaj složen postupak koji podrazumijeva veliki broj radnji koje se obavljaju u toku radnog vremena, a koje su zakonom predviđene i kojih ukupno ima 21.

Najveća enigma u sudu, po osnovu dosadašnje prakse, je na koji način stečajne sudije prepoznaju kvalitet i znanje određenog stečajnog upravnika, koje biraju za određene predmete, budući da posljednje tri godine najveći broj predmeta u odnosu na ostale stečajne upravnike dobijaju neki državni službenici?

“Ne postoji konflikt interesa, mišljenje Priblilovićeve djelimično je kontradiktorno”

Stečajni upravnik Vladimir Ivanović kazao je “Vijestima” da smatra da ovim slučajem treba da se bavi Agencija za sprečavanje konflikta interesa, da je u Poreskoj upravi stalno zaposlen od 23. oktobra ove godine i da je ranije u istoj instituciji bio radno angažovan oko reprograma dugova, ali ne i stalno zaposlen.

“Starješina državnog organa daje odobrenje. To mišljenje nije čisto i dijelom je kontradiktorno”, tvrdi Ivanović.

On je objasnio da godišnje dodatno zarađuje oko 4.500 eura, a da većinom dobija male predmete koji se tiču trafika i prodavnica u stečaju.

“Ne postoji konflikt interesa. Da postoji konflikt to bi bilo zakonom regulisano”, tvrdi Ivanović.

Borko Abramović iz Sudskog savjeta kazao je juče ujutro “Vijestima” da „prvi put čuje“ za mišljenje ministarke Pribilovićeve, dok je u popodnevnom razgovoru saopštio, da ne želi ništa da komentariše. On je novinara “Vijesti” uputio na mišljenje Privrednog suda.

Ne može biti upravnik gdje je zaposlen

Iz Privrednog suda je juče saopšteno da je krajem prošlog mjeseca održana sjednica sudija stečajnog odjeljenja povodom zahtjeva Komore stečajnih upravnika da saopšten stav na mišljenje Pribilovićeve.

„Državni službenik ne može biti imenovan za stečajnog upravnika ako je povjerilac u stečajnom postupku organa uprave kod kojeg je zaposlen“, konstatovano je na sjednici stečajnog odjeljenja Privrednog suda.

Bonus video: