Nacrtom novog zakona o radu ukidaju se ili umanjuju stečana prava radnika, diskriminišu građani i ne poštuju univerzalna ljudska prava, tvrdi za „Vijesti“ Radoje Lakušić, član Radne grupe ispred civilnog sektora i predsjednik Udruženja za prava radnika "Status".
Lakušić posebno prigovara na ukidanje obaveze javnog oglašavanja radnih mjesta u primjerenom roku i zastaru potraživanja iz rada u roku od četiri godine.
„Osnovna karakteristika u organizaciji i radu radne grupe bila je to da su dominirali članovi radne grupe predstavnici Unije poslodavaca i Unije slobodnih sindikata, te Saveza sindikata koji su često 'snagom većine', i posebno predstavnici poslodavaca bez argumenata, otežavali krajnji cilj usaglašavanje Zakona sa EU standardima i univerzalnim pravima građanina“, istakao je Lakušić i napomeno da su im tu mogućnost dali prestavnici Vlade.
Lakušić je u ime civilnog sektora pozvao Ministarstvo rada i ostale predstavnike Vlade da u cilju pripreme zakona za Evropsku komisiju izvrše izmjene i dopune zakona i usklade isti sa direktivama EU, univerzalnim ljudskim pravima i pravima iz rada.
On je posebno istakao prijavljivanje i javno oglašavanje slobodnih radnih mjesta koje važećim zakonom, ali i novim tekstom Nacrta zakona uređeno tako „da je Zavod za zapošljavanje dužan, na zahtjev poslodavca, da slobodno radno mjesto javno oglasi“, što podrazumijeva da Zavod to može objaviti isključivo na zahtjev poslodavca.
Predviđa "izuzetno" obavezu da se javno oglasi slobodno radno mjesto u javnim preduzećima, privrednim društvima i čiji je većinski vlasnik ili osnivač država, te u javnim ustanovama, ali nije određena dužina trajanja oglasa, pa to kao što u praksi često može biti i jedan dan i subota ili nedjelja, te državni praznik i dr.
"Ovim odredbama Zakona ne poštuju se Ustavom garantovana prava da 'svako ima pravo na rad na slobodan izbor zanimanja i zaspošljavanja' i da su 'svi pred zakonom jednaki'. Ugrožena su univerzalna ljudska prava iz Deklaracije o ljudskim pravima i to da su svi pred zakonom jednaki i imaju pravo na jednaku zaštitu protiv bilo kakve diskriminacije i njenog podsticanja. Činjenica je da su u ovom slučaju diskriminisani svi nezeposleni i zainteresovani građani za zaposlenje, jer im je to pravo nedostupno u ovim zakonom određenim slučajevima i pospješuje se diskriminacija", tvrdi Lakušić.
Nacrtom Zakona o radu utvrđuju se rokovi zastarjelosti potraživaja iz radnog odnosa prvi put u radnom zakonodavstvu. Odredba Nacrta glasi: „Novčana potraživanja iz rada zastarijevaju u roku od četiri godine od dana nastanka obaveze“. Sada važećim Zakonom utvrđeno je da novčana potraživanja iz rada ne zastarijevaju.
"Ustavom CG je garantovano da zaposleni imaju pravo na odgovarajuću zaradu. Ako zaradu posmatramo kao svojinu, Ustavom je određeno: „Jamči se pravo svojine, i niko ne može biti lišen ili ograničen prava svojine, osim kada to zahtijeva javni interes uz pravičnu naknadu. Ustavom je takođe određeno da je socijalno osiguranje zaposlenih obavezno, a ova odredba nacrta Zakona ograničava i ovo pravo", naveo je Lakušić.
On procjenjuje da grupa od 50.000 radnika „nikada neće biti u mogućnosti da ostvari pravo na manje isplaćenu zaradu, zarađena uvećanja po svim osnovama i druga lična primanja u ostavljenom roku zastarelosti“.
Radi se, kako je objasnio, o zaposlenima u trgovini, ugostiteljstvu, građevinarstvu i drugim djelatnostima u privatnom sektora. “Jer tamo rade pod prijetnjom, strahom i stresom te često i mobingom da usljed straha od otkaza ne smiju ni pitati za svoja prava a kamoli podnijeti tužbu sudu ili uložiti žalbu nekoj drugoj instituciji, Inspekciji rada ili Agenciji za sprečavanje korupcije, jer ih čeka otkaz,“ kazao je on.
"Stoga je naš predlog bio da ako se ipak odredi zakonom zastara da taj rok teče od dana prestanka radnog odnosa kod tog poslodavca, što nije prihvaćeno. Druge velike grupe koje će biti zakinute za svoja prava su bivši radnici čija su poreduzeća u stečaju, penzioneri koji imaju privremena rješenje kojima nije uplaćen veliki dio doprinosa iz socijalnog osiguranja, zaposleni u velikim kompanijama čiji su žiro-računi u dužoj i dubokoj blokadi", zaključio je Lakušić.
Odbijene sugestije Agencije
Član Radne grupe posebno napominje pitanje zapošljavanja i oglašavanje u javnom sektoru čime se bavila i Agencija za sprečavanje korupcije.
Agencija je dala mišljenje, zaključak i preporuke (28. aprila) prema kojima „neodređenost zakonskih normi i opštih propisa o radu koji se odnose na zasnivanje radnog odnosa u javnom sektoru otvara mogućnost ugrožavanje javnog interesa, narušavanja integriteta, ravnopravnosti i transparentnosti procedure zapošljavanja.
Agencija je, međutim, uzalud socijalne partnere upućivala „na razmatranje potrebe izmjena Zakona o radu i ostvarivanju prava iz osiguranja od nezaposlenosti u zapošljavanju u javnom sektoru na način da obaveza oglašavanja bude konstituvni elemenat zasnivanja radnog odnosa sa preciziranjem početka i dužine trajanja oglasa za slobodno radno mjesto i uz obavezu donošenja odluke o izboru kandidata u određenom roku, kao i da Zakon o radu uvede pravni osnov za donošenje podzakonskih akata u tom cilju“.
„Sve ove činjenice i saznanja, te zalaganje u radnoj grupi su jednostavno odbačene od strane predstavnika Unije poslodavaca uz podršku predstavnika dvije centrale nacionalnih sindikata“, naglasio je Lakušić.
Šta po ovom pitanju predviđa Krivičnik zakonik Crne Gore
Član Radne grupe naglašava da odredba o zastari potraživanja iz Nacrta zakona ima za cilj da uskrati prava na zaradu zaposlenih.
"I ta finansijska sredstva pokloni vlasnicima kapitala ne vodeći računa na višestruku štetu pričinjenu radnicima za plate i osiguranje, ali i štetu državnog budžeta i socijalnih fondova u relativnom iznosu od jedne trećine ukupnih srestava bruto radničkih zarada," smatra on.
On je napomenuo da član 229 Krivičnog zakonika određuje da „ko se svjesno ne pridržava zakona i drugih propisa i opštih akata o socijalnom osiguranju i time uskrati ili ograniči nekom licu pravo koje mu pripada, kazniće se zatvorom do dvije godine.
Bonus video:
