Vlada je u skupštinsku proceduru predala Predlog Carinskog zakona, koji, između ostalog, podrazumijeva pojednostavljenje, modernizaciju i racionalizaciju carinskih procedura, kao i kompletan prelazak na bespapirno poslovanje i potpuno elektronsko okruženje.
Predlogom Carinskog zakona se obezbjeđuje veća pravna sigurnost, predvidljivost i jednoobraznost poslovanja i jača status i pogodnost ovlašćenog privrednog subjekta (OPS).
Reforma crnogorskog carinskog zakonodavstva, kao i proces usklađivanja sa relevantnim propisima Evropske unije (EU), započeti su donošenjem Carinskog zakona, čija su osnovna rješenja u primjeni od 1. aprila 2003. godine.
EU je 9. oktobra 2013. godine usvojila novi Carinski zakon Unije, u skladu sa realnim potrebama savremene međunarodne trgovine, imajući u vidu promjene u društvu i ekonomiji, nastale kao posljedica globalizacije i savremenog načina komunikacije.
Većina materijalnih odredbi stupile su na snagu 1. maja 2016. godine. Puna implementacija Zakona podrazumijeva nadogradnju ili stvaranje elektronskih sistema koji se uvode postupno - kroz tranzicione periode, sa rokom implementacije do kraja 2025. godine.
S obzirom na osnovno opredjeljenje Crne Gore da postane punopravna članica EU, to je obaveza usaglašavanja nacionalnog zakonodavstva, uključujući i carinske propise, sa evropskim, jedna od najznačajnijih obaveza državnih organa.
U odnosu na važeći zakon, kako se navodi u obrazloženju, novi zakon formalno je drugačije koncipiran.
“Naime, odredbe o carinskom dugu i obezbjeđenjima za plaćanje carinskog duga sadržane su na početku zakona, a takozvane nacionalne odredbe, odnosno odredbe koje nijesu preuzete iz Carinskog zakona EU, nalaze se na kraju zakona – oslobođenja od plaćanja carine, slobodne carinske prodavnice, snabdijevanje prevoznih sredstava u međunarodnom saobraćaju, prodaja robe, prekršaji”, dodaje se u obrazloženju.
Značajna novina je definisanje odredbi koje se odnose na upotrebu tehnika elektronske obrade podataka, pomoću kojih će se vršiti razmjena informacija iz deklaracija, zahtjeva ili odluka, između carinskih organa, kao i između privrednih subjekata i carinskog organa.
Ovim odredbama definiše se i čuvanje tih informacija.
Za njihovu primjenu potrebno je razviti nove i nadograditi postojeće IT sisteme.
„Imajući u vidu činjenicu da se radi o finansijski veoma zahtjevnim projektima za čiju implementaciju je potreban duži vremenski period, njihovo uspostavljanje će se vršiti kako na nacionalnom nivou, tako i uz pomoć i podršku EU“, dodaje se u obrazloženju.
Zakonom se uvodi sistem carinskih odluka koji obuhvata podnošenje, prihvatanje i odbijanje zahtjeva, dodatne informacije, konsultacije, odustajanje, donošenje odluke, poništenje i slično, kojim je definisano postupanje po zahtjevima, rokovi, pravo na izjašnjenje i osnov za IT sistem carinskih odluka.
U postupku donošenja odluka po zahtjevu stranke utvrđene su dodatne obaveze carinskog organa, da prije donošenja odluke, koja nije u interesu stranke, o tome obavijesti podnosioca zahtjeva, kako bi imao mogućnost da se izjasni o razlozima koje carina ističe kao osnov za donošenje negativne odluke.
Suštinske novine odnose se na registraciju, i u tom dijelu predviđeno je da se privredni subjekti sa sjedištem, odnosno prebivalištem u Crnoj Gori, registruju kod carinskog organa nadležnog za mjesto na kojem su osnovani.
Lica koja nijesu privredni subjekti nemaju obavezu registracije.
„Uvedena je nova podjela carinskih postupaka na stavljanje robe u slobodan promet, posebne postupke i izvoz. Poseban postupak je novi termin koji zakon uvodi za dosadašnje postupke sa ekonomskim dejstvom. Posebni postupci obuhvataju tranzit, smještaj robe (carinska skladišta i slobodne zone), posebnu upotrebu (privremeni uvoz i upotreba u posebne svrhe) i oplemenjivanje (aktivno i pasivno)“, navodi se u obrazloženju.
U dijelu koji se odnosi na privremeni smještaj, po predlogu novog zakona, roba će morati da se deklariše deklaracijom za privremeni smještaj, na koju se odnose odredbe zakona u vezi sa sadržinom, kontrolom i izmjenom carinske deklaracije.
Rok u kojem roba može da bude u privremenom smještaju je povećan sa 20 na 90 dana.
Takođe, smještanje robe u slobodne zone postaje carinski postupak, a roba bi trebalo da bude predmet carinskih kontrola pri ulasku, i u pogledu evidencije.
Bonus video:
