Povodom teksta “Sud odbacio tužbu vlasnika Solane”, reagovao je “Eurofond”, navodeći da je on i dalje većinski vlasnik akcija Solane Bajo Sekulić.
”Kao prvo Sud nije mogao odbiti tužbu vlasnika jer je tužba podnesena od strane Privrednog suda, tačnije stečajnog upravnika koji štiteći stečajnu masu zakonski ne može dozvoliti populističke promjene u vlasništvu Solane a posebno ne članom 419 zakona o imovinsko pravnim odnosima, a i Zakon o stečaju je lex specialis, iz čega je vidljivo da je naslov jučerašnjeg teksta tendeciozan i populistički.
Povezani članci
Dalje, tužba u Upravnom sudu u obrazloženju jeste nedozvoljena ali ste trebali i objasniti zasto, citiram: odredbom člana 18 zakona o upravnom postupku propisano je da upravni akt, je akt kojim javnopravni organ u pravnoj stvari odlučuje o pravu, obavezi ili pravnom interesu stranke.
Dalje se u presudi kaže: po nalaženju Suda da akt - mišljenje Savjeta nije upravni akt, u smislu člana 18 gore pomenutog zakona, jer njime nije odlučivano o bilo kakvoj obavezi, pravu ili pravnom interesu Solane.
Zaključak bi bio sljedeći: imajući u vidu da mišljenje Savjeta, a po obrazloženju Upravnog suda nije upravni akt, Upravni sud smatra i da država nema osnov da na sebe upiše zemljište Solane.
Na kraju ovakva odluka Upravnog suda vraća nam optimizam da ono što smo mi akcionari tvrdili godinama govori i jeste stvarno stanje te da će se pitanje Solane pozitivno riješiti u korist akcionara.
Ipak posebno značajnu ulogu u svemu ima član 419 na koji se Savjet za privatizaciju poziva kada je u pravnom nonsensu htio da imovinu Solane jednostavnim mađioničarskim trikom upiše na svoj konto, a sve iz razloga što se članom 419 ne može mijenjati nosilac-titular, već se mijenja samo obim prava koji nosilac ima a to je korišćenje ili svojina.
Svojom odlukom da se upiše na imovinu Solane država je, na čelu sa odlazećim premijerom Zdravkom Krivokapićem, po svaku cijenu htjela da uradi beskrupuloznu, nezakonitu, neosnovanu nacionalizaciju Solane za 0 eura. Ako je ovo način za rješavanja svojinsko pravnih pitanja onda postoji zaista velika briga i za neke buduće potencijalne investitore koji bi preko noći, jednom Odlukom Savjeta, koja pritom nije upravni akt, mogli ostati bez svoje imovine.
Još veća degradacija pravnog sistema su bile i Odluke savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte a koje su se odnosile na to šta je privatizovano, da li zemljište “ispod, pored ili iznad” mašina, građevinskih objekata.... Zapravo su bile dvije odluke Savjeta. Prva Odluka je bila pravni promašaj kojeg bi se postidjeli i studenti prve godine Pravnog fakulteta, dok je druga odluka kojom se donekle pokušao umanjiti prvi promašaj i pravno neznanje, a u stvari se skrenulo u pravnu hajdučiju već gore objašnjenju.
Rješenje ovog problema je bilo jednostavno i to je Radna grupa Savjeta za privatizaciju, koja je pravila nacrt Odluke, morala znati. Rješenje je trebala pronaći u zvaničnom dokumentu - popularno zvanom “žuta knjiga” a koja predstvlja zvanični, javni dokument koji se odnosi na sva preduzeća koja su u to vrijeme određena za privatizaciju u Crnoj Gori, a koja se temelji na elaboratu urađenom od strane Ekonomskog fakulteta. Iz tog dokumenta se može vidjeti šta je ušlo u ukupnu imovinu Solane koja je data na privatizaciju 2001. godine: zemljište 1.300 ha koje činio 76% imovine Solane, građevinski objekti 22% imovine i proizvodna oprema 2% imovine.
I na kraju možemo istaći, mada izgleda nažalost mnogih, da su akcije Solane i dalje u većinskom vlasništvu Eurofonda, a da se zbog pravnih problema unutar ugašenog kastodi sektora NLB banke, vode dva spora u Privrednom sudu i to iz razloga što te akcije Solane kao i druge koje se nalaze u portfoliju Eurofonda uprava NLB banke nije na vrijeme prebacila na vlasnički račun Eurofonda u Centralnom klirinškom depozitarnom društvu nekada poznato kao CDA”, navedeno je u reagovanju Eurofonda.
Bonus video:
