Iako je prosječna zarada sada za 35 odsto veća nego prije godinu, a godišnja inflacija zvanično iznosi 16 odsto, radničkih protesta i zahtjeva za većim zaradama ima više nogo ikada.
Veće zarade su od Vlade tražili vatrogasci, policajci, prosvjetari, zaposleni u državnoj upravi... Nezadovoljstvo su javnim okupljanjima više puta iskazivali stočari, taksisti, autobuski prevoznici, penzioneri...
Poslanica Pokreta za promjene Branka Bošnjak fenomen sve većeg broja protesta objašnjava time da je promjena vlasti donijela mnogo više slobode i da sada ne postoji grč i strah od odmazde kod radnika kada zahtijevaju svoja prava i veće zarade.
”Svrgnuti režim je od sindikalaca pravio svoje poslušnike i marionete, a one rijetke koji su se bavili svojim poslom i organizovali štrajkove uglavnom ostavljao bez posla ili nalazio neki drugi način da ih ukloni. Sad toga srećom više nema i osjeća se ta sloboda, pa je sve više nekih radničkih zahtjeva, što je dobro ako su zahtjevi realni i opravdani”, navela je ona.
Vapaj radnika u javnom sektoru očekivan
Vatrogasci su nezadovoljni obračunom zarada jer su im, kako tvrde, iz obračuna za minuli rad isključeni sati za noćni, prekovremeni i rad u vrijeme državnih praznika.
Premijer Dritan Abazović im je nadavno na sastanku kazao da će do 31. decembra biti promijenjeno zakonsko rješenje i da će vatrogasce zakon prepoznati na drugi način, odnosno da će im povećati koeficijente za izračunavanje zarada.
Policajci su ukazali da se zarade zaposlenih nisu uvećavale od 2016. godine, ne računajući rast kroz program “Evropa sad” i da je vrijeme da se materijalni status policijskih službenika što hitnije popravi, kao što je to urađeno sa zaposlenima u zdravstvu, prosvjeti i vojsci, kojima su izmjenama kolektivnih ugovora i na drugi način povećavane zarada i mimo programa “Evropa sad”.
Iz Vlade su im kazali da će se u što kraćem roku organizovati sastanak sa resornim ministrima radi definisanja modela za povećanje zarada i vraćanje dijela novca za aprilske, majske i junske zarade. Takođe, jedan od zaključaka je da se u što kraćem roku usaglasi i potpiše kolektivni ugovor.
Prosvjetari su tražili dodatno uvećanje zarada za 45 odsto, a na zajedničkom sastanku resornih ministara i predstavnika sindikata je nedavno dogovoreno da zaposlenima u prosvjeti slijedi uvećanje koeficijenta za zarade od 15 odsto, počevši od 1. janura 2023. godine, uz nastojanje da se povećanje, istom ili sličnom dinamikom, nastavi i tokom 2024, odnosno 2025. godine.
Na sastanku Sindikat uprave i pravosuđa i Ministarstva finansija je dogovoreno da će se inicirati izmjene Granskog kolektivnog ugovora kako bi se stvorile zakonske pretpostavke za uvećanje zarada za zaposlene u državnoj upravi.
Istraživačica javnih politika u NVO “Institut alternativa” Milena Muk smatra da su zahtjevi zaposlenih u javnom sektoru za boljim uslovima rada očekivani i prirodni, “naročito u okolnostima gdje se povremeno, bez plana i na osnovu ‘ad hok’ pojedinačnih zahtjeva prave ustupci određenim kategorijama zaposlenih, a da se ne sagledava uticaj tih ustupaka na sistem zarada u javnom sektoru u cjelini”.
Izmjenama zakona došlo do selektivnosti određenih profesija
Upitana da prokomentariše efekat svih pomenutih zahtjeva na državni budžet, Muk podsjeća da su posljednje dvije dopune i izmjene Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru došle na inicijativu poslanika, odnosno poslanice, i da one nijesu praćene obaveznom analizom uticaja propisa, koja se, barem formalno, dostavlja uz predloge zakona koje utvrđuje Vlada.
”Samim tim, te zakonodavne inicijative često sadrže jednu neodređenu rečenicu u pogledu očekivanog finansijskog efekta. Primjera radi, Vlada je dala negativno mišljenje na povećanje zarada određenim kategorijama zaposlenih u sektorima zdravstva i obrazovanja, uz objašnjenja da može dovesti do selektivnosti u primjeni zakona a fiskalni efekat procijenila na godišnjem nivou od najmanje 23,5 miliona eura, ali su te zakonske izmjene ipak usvojene od strane većine u Skupštini. Na drugoj strani, izostaju odlučni koraci koji bi doveli do optimalnog broja zaposlenih u javnom sektoru u cjelini, jer smo svi svjesni da u određenim institucijama i javnim preduzećima i te kako ima viškova, dok na brojnim mjestima fali kvalifikovani kadar, kojeg je neophodno dodatno motivisati”, navela je ona.
Ističe da se o povećanju zarada ne može govoriti izolovano, jer bi čak i kratkoročni negativni fiskalni efekti da su propraćeni drugim odlučnim mjerama, makar u načelu, na duži rok mogli dati pozitivne rezultate.
Skupština je proljetos na inicijativu potpredsjednice Bošnjak usvojila izmijene Zakona o zaradama u javnom sektoru kojim su uvećani koeficijenti pojedinom osoblju na Univerzitetu Crna Gora, ali i ljekarima.
Koeficijenti univerzitetskim redovnim profesorima sada iznose 21,62, vanrednim 19,89, ljekarima od 19,02 do 20,75, a profesorima u osnovnim i srednjim školama koeficijent za obračun zarada iznosi 7,67.
Zakonom se redovnim profesorima plata povećala za 65,4 odsto, vanrednim za 71,5, a docentima za 65,3 procenta.
Veću platu od jula dobili su i ljekari, pa je plata ljekara supspecijalista oko 1.500 eura.
Osim pomenutog, tadašanja Vlada Zdravka Krivokapića je u mišljenju navela da ove izmjene zakona nisu u duhu socijalnog dijaloga i da bi odredba, da se kolektivnim ugovorima za pojedine zaposlene u zdravstvenom sektoru i Univerzitetu ne određuju koeficijenti, dovela do neravnopravnog položaja u odnosu na druge zaposlene u javnim ustanovama u sektoru zdravstva, prosvjete, nauke, kulture, socijalne zaštite, u okviru univerziteta.
Ministarstvo finansija dok je njime rukovodio Milojko Spajić tada je utvrdilo i da je izmjenama predviđeno da se godišnje za 430 zaposlenih na UCG izdvaja za 4,76 miliona više, i za 18,7 miliona više za 1.970 zaposlenih u oblasti zdravstva nego prije izmjena, ne računajući pripravnost, dežurstvo, noćni rad, prekovremeni, praznične i druge dodatke koji se uvećavaju povećanjem osnovnog koeficijenta.
”Evropa sad” zapostavila ugrožene kategorije, a ne izmjene zakona
Poslanica Bošnjak je kazala da su promjene koje je predložila imale za cilj poboljšanje statusa ljekara i univerzitetskih profesora, jer je bila državna sramota da Zakon o zaradama u javnom sektoru ne prepoznaje ove dvije profesije koje čine krem inteligencije.
”Da bi došli do njih treba vam da ste kroz svoje školovanje najbolji i da učite i usavršavate se nakon završenog fakulteta od sedam do 15 godina. A oni su bili bačeni na margine, pod ostalim u neku C i D kategoriju ispod nivoa sekretara nekog radnog tijela u Vladi. Dakle pitanje je statusa i poštovanja ovih za jedno društvo najznačajnijih profesija”, navela je.
Ona poručuju da su pri usvajanju izmjena namjerno odložili njegovu primjenu do jula mjeseca, da bi se iznivelisali koeficijenti kroz granske kolektivne ugovore za ostale zaposlene u ovim sektorima.
”Ali sindikati su bili potpuno pasivni sve vrijeme, kao da nisu očekivali početak primjene zakona, i onda su se probudili tek kada je počela primjena, što je naravno kasno za tako ozbiljan i krupan posao, a rebalans budžeta je već završen”, navela je čoslanica Bošnjak.
Ona smatra i da izmjene zakona nijesu dovele do pomenutog bunta radnika i domino efekta
”Već je to program ‘Evropa sad’ koji je zapostavio neke ugrožene kategorije i koji je povećanjem minimalne zarade onima koji imaju najniže kvalifikacije i obesmislio kvalifikacije i nivo obrazovanje i zato je neophodna nivelacija i pravedna raspodjela koeficijenata. To traži vrijeme i izmjene zakona i kolektivnih ugovora, a onda kroz obračunsku vrijednost zarade se uklopiti u budžet, pa da smo svi u istom košu, ali da je raspodjela koeficijenata pravedna i da svi zajednčki jednako snosimo teret krize”, zaključila je Branka Bošnjak.
Vlada diskrecionim pravom dodatno produbljuje jaz
Milena Muk smatra da Zakon o zaradama zaposlenih u javnom sektoru propisuje izuzetno netransparentnu strukturu zarade, sa mnoštvom dodataka i izdvaja “dodatak za obavljanje poslova na određenim radnim mjestima”, koji može iznositi i do 30 procenata osnovne zarade.
”Bez ikakvog kriterijuma u samom Zakonu, Vladi je ostavljeno diskreciono pravo da utvrđuje ovaj dodatak za pojedina radna mjesta. Upravo se Odluka o utvrđivanju tih radnih mjesta dominantno koristi za povremene ustupke određenim kategorijama zaposlenih, što za efekat može imati dodatno produbljivanje jaza u zaradama među institucijama ili zaposlenima na sličnim pozicijama. Time se princip ‘jednaka plata za jednak rad narušava’. Druga strana priče je i pravna nesigurnost pozicija onih kojima se zarada reguliše na osnovu odluka Vlade. Ako ovu Odluku za pet godina mijenjate sedam puta a sam Zakon o zaradama zaposlenih u javnom sektoru osam puta, onda je to definitivno pokazatelj da nešto nije u redu ili sa samim Zakonom ili sa samim pristupom regulisanju ove materije”, smatra ona.
Državni budžet za neto zarade biće duplo veći nego 2019.
U državnom budžetu za 2019. godinu, do sada rekordnu po iznosu BDP-a, ukupan iznos za neto zarade u javnom sektoru iznosio je 280 miliona eura, dok je u rebalansu za ovu godinu taj iznos već narastao na 412 miliona eura. Tako je, prema podacima Monstata, prosječna neto zarada u zdravstvu u decembru 2019. godine iznosila 557 eura a sada je 865 (za 55 odsto), u prosvjeti je prosječna zarada porasla sa 499 na 705 eura (za 41 odsto), a u državnoj upravi sa 610 na 744 eura (za 22 odsto)...
Ukoliko bi se prihvatili novi zatjevi za zarade u javnom sektoru od 20 do 45 odsto, po različitim sektorima, iznos za neto zarade bi prešao 500 miliona godišnje, odnosno bio bi duplo veći nego prije samo tri godine.
U ovom uporednom periodu zarade i u privatnom sektoru, koji u stvari izdržava javni sektor, povećane su uglavnom zbog uvećanja minimalne zarade sa 222 na 450 eura (rast od 103 odsto). Posječna plata u prerađivačkoj industriji u decembru 2019. godine iznosila je 400 eura a sada je 569 (rast 42 odsto), u građevinarstvu je povećana sa 436 na 664 (rast od 52 odsto), a u trgovini sa 387 na 614 eura (rast od 58 odsto).
Bonus video:
