Pošta: Tvrdnje inspekcije o zapošljavanju bez javnog oglašavanja su neutemeljene

Pošta Crne Gore reagovala je na tekst "Vijesti" pod naslovom "Desetine nezakonito zaposlenih u Pošti".

Kažu, između ostalog, da su neutemeljene tvrdnje inspekcije o zapošljavanju bez javnog oglašavanja.

"Prije svega autor teksta je svojim naslovom i načinom prezentovanja okolnosti u predmetnom tekstu već pravosnažno presudio u pogledu zakonitosti zasnivanja radnog odnosa pojedinih zaposlenih u Pošti Crne Gore i donio konačnu odluku o obavezi povraćaja zarada od strane zaposlenih. Pri čemu, kao da ne primjećuje da postupak inspekcijskog nadzora nije okončan, niti je eventualna odluka inspekcije rada donijeta, a ne da je pravnosnažna, što bi opravdalo kvalifikacije iznijete u tekstu, pa na taj način prejudicira odluke nadležnih organa.

Ono što je još začuđujuće je da se oglasila i Uprava za inspekcijske poslove koja najavljuje da će Inspekcija rada donijeti rješenje o otklanjanju nepravilnosti, a da sve procesne radnje u upravnom postupku nijesu sprovedene, posebno zato što je javnopravni organ dužan da cijeni izjašnjenje stranke kao dokaz u postupku, pa se postavlja pitanje da li je odluka donijeta prije nego što je nadzor i započet.

Polazeći od navoda iz teksta da je inspekcija rada zaključila da sporazum o preuzimanju predstavlja nezakonito zasnivanje radnog odnosa u smislu člana 24 stav 3 Zakona o radu, ukazujemo na sljedeće:

Inspekcija rada u svojim aktima - zapisniku i obavještenju o rezultatima ispitnog postupka, konstatuje dvije navodne napravilnisti kod zasnivanja radnog odnosa i to: preuzimanje zaposlenih iz privatnog u javni sektor bez javnog oglašavanja i direktno stupanje na rad nakon isteka ugovora o radu bez preuzimanja i bez javnog oglašavanja.

Navedene konstatacije vezane navodnu nezakonitost za zasnivanje radnog odnosa putem sporazuma o preuzimanju iz privatnog u javni sektor bez javnog oglašavanja su apsolutno bez utemeljenja u članu 24 Zakona o radu na koji se inspekcija rada poziva. Član 24 Zakona o radu u stavu 1 propisuje obavezu za poslodavca da prijavi slobodno radno mjesto Zavodu za zapošljavanje u skladu sa posebnim zakonom, u stavu 2 propisuje obavezu Zavoda da na zahtjev poslodavca javno oglasi slobodno radno mjesto. Zatim u stavu 3 propisuje izuzetak da se slobodno radno mjesto od strane Zavoda javno oglašava u privrednom drustvu čiji je osnivač država u skladu sa posebnim zakonom. Konačno, stavom 4 istog člana je jasno propisano da se pod slobodnim radnim mjestom ne smatra slučaj preuzimanja zaposlenog na osnovu sporazuma poslodavaca, uz njegovu saglasnost.

Dakle, uslov bez koga se ne može vršiti prijavljivanje i javno oglašavanje jeste slobodno radno mjesto, dok se slobodnim radnim mjestom ne smatra slučaj kod preuzimanja zaposlenog putem sporazuma poslodavaca, uz njegovu saglasnost. To znači da sporazum o preuzimanju isključuje prijavljivanje, a nakon toga i oglašavanje radnog mjesta i u tom smislu zakonodavac ne pravi razliku vezanu za sporazumu o preuzimanju u javnom ili privatnom sektoru, već to isključivo predstavlja konstrukciju koja nema svoje uporište u citiranom članu 24 ili članu 51 Zakona o radu.

Ponovo naglašavamo da nasuprot navodima inspekcije rada zakonodavac nigdje ne normira razliku vezano za zaključenje sporazuma o preuzimanju zaposlenog uz njegovu saglasnost između privatnog i javnog sektora, čime inspekcija uvodi arbitrarnost u postupanju i odlučivanju.

Ovo potvrđuje i pravosnažna Presuda Osnovnog suda u Baru Pbr. 1181/22 od 12.06.2023. godine koju je potvrdio Viši sud u Podgorici u kojoj sud u bitnom zaključuje da Zakon o radu ne propisuje bilo kakve razloge za ništavost odnosno rušljivost ugovora o radu pa zasnivanje radnog odnosa prethodnog prijavljivanja slobodnog radnog mjesta u smislu člana 24 Zakona o radu ni u kom slučaju ne može imati za posljedicu ništavost ugovora o radu. Presuda je donijeta u istovjetnom slučaju gdje je poslodavac iz javnog sektora nakon naloga inspekcije rada tražio da se utvrdi ništavost ugovora o radu na neodređeno vrijeme zbog neoglašavanja slobodnog radnog mjesta, a sud je takav tužbeni zahtjev odbio iz već navedenih raloga. To se podudara i sa pravnim shvatanjem Građanskog odjeljenja Vrhovnog suda iz 2015. godine.

Konstatacije vezane za direktno stupanje na rad su takođe bez osnova, budući da je Zakon o radu u članu 38 stav 1 pored ostalog propisao da ako zaposleni nastavi da radi kod poslodavca nakon isteka roka na koji je zaključio ugovor o radu ili sporazum o ustupanju zaposlenog smatra se da je zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme, a stavom 2 je propisano da je poslodavac dužan da u roku od pet dana od dana kada je utvrđena nepravilnost, odnosno istekao prethodni ugovor o radu sa zaposlenim zaključi ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

Jasno je da je ovdje propisana zaštitna odredba za zaposlenog, a poslodavcu sankcija za neadekvatno postupanje, pa kada bi inspekcija naložila da se takav ugovor o radu otkaze to bi prestavljalo kaznu za zaposlenog, a ne za poslodavca, na što sve upućuje pravosnažna presuda Osnovnog suda u Baru. Mora se imati u vidu da navedeno stanovište ovog suda i da Zakon o radu i konvencijsko pravo predstavljaju mehanizme zastite prava zaposlenog, što se ovdje nastoji pretvoriti u svoju suprotnost.

Shodno navedenom, indikativno je da je u ovakvom postupanju Pošte Crne Gore koje datira i prije dolaska novog menadžmenta inspekcija rada prilikom vršenja nadzora nije nalazila nedostatke na koje sada javno ukazuje i prije okončanog upravnog postupka.

Kada je riječ o navodima sagovornika autora teksta, Stojana Sjekloće, ukazujemo autoru da je njegov sagovornik, koji tvrdi da striktno drži do raspisivanja oglasa, zasnovao radni odnos u Pošti Crne Gore na osnovu sporazumu o preuzimanju iz privatne firme čiji je vlasnik rođeni brat njegove supruge, a kod kojeg je zasnovao radni odnos dva mjeseca prije zaključivanja sporazuma o preuzimanju između poslodvaca uz njegovu saglasnost. Isto tako, ovaj pravni posao je zaključio bez saglasnosti Odbora direktora, budući da je ta obaveza bila na njemu da je pribavi, kao članu Odbora direktora, u smislu člana 36 i 37 Zakona o privrednim društvima, kao i da pribavi mišljenje Agencije za sprječavanje korupcije u smislu člana 7 Zakona o sprječavanju korupcije.

Drugi član Odbora direktora Aleksandar Dakić, koji se pominje u tekstu, je sve ove saglasnosti prije zasnivanja radnog odnosa uredno pribavio, pa je zakonitost njegovog postupanja nesumnjiva.

Prema tome, neka na osnovu navedenog čitaoci cijene kakav je kredibilitet ličnosti i izjava sagovornika autora teksta. Sa druge strane, navodi sagovornika o navodnim nepravilnostima već su bili predmet razmatranja po osnovu prijava koje je podnio nadležnim inspekcijama, koje nijesu potvrdile tačnost njegovih navoda", navodi se u reagovanju.