Strategijom upravljanja vodama, koju je Vlada usvojila 30. juna, predloženo je poskupljenje vode na teritoriji cijele Crne Gore 100 odsto do 2030. godine i da se svi problemi snabdijevanja vodom svale na leđa građana, saopštila je poslanica i potpredsjednica Demokrata Zdenka Popović.
Ona je upozorila da i najmanje povećanje cijena vode može dovesti do pogoršanja životnog standarda građana, posebno u ovakvom ekonomsko-socijalnom trenutku, gdje ispod granice apsolutnog siromaštva, koja po podacima Monstata iz 2014.iznosi 187 eura živi preko 50 hiljada stanovnika, i gdje preko osam hiljada penzionera prima najnižu penziju od 121 euro.
Vlada je na predlog Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja usvojila Strategiju tbog obaveza usklađivanja sa evropskim zakonodavstvom u procesu pristupanja EU i očekivanom otvaranju Poglavlja 27 koje se tiče zaštite životne sredine.
“Nigdje se tako dobro ne vidi pogubnost vođenja ekonomske politike u posljednjih tridesetak godina, posebno u dijelu investiranja u komunalnu infrastrukturu, kao što se to može pročitati u ovoj Strategiji. Sada kada usklađujemo propise sa evropskim zakonodavstvom, konstatuje se da je potrebno uložiti značajna sredstva u zaštitu voda, zaštitu od voda, izvođenje prioritetnih radova na regulaciji rijeka, odvođenje i unapređenje snabdijevanja vodom. Za sve je potrebno obezbijediti dugoročno 1,145 milijardi eura”, rekla je Popović na konferenciji za novinare.
Prema njenim riječima, jasno je da Crna Gora mora iz sopstvenih prihoda obezbijediti značajan izvor sredstava koja je neophodno uložiti u vodovodnu infrastrukturu.
“Međutim, Ministarstvo poljoprivrede konstatuje da cijena kubika vode nije odgovarajuća, da ne pokriva troškove funkcionisanja i održavanja sistema i morala bi da bude osnovni resurs budućeg razvoja vodovodnog sistema. Dakle, Ministarstvo je izvelo računicu, a Vlada prihvatila da cijena kubika vode mora biti ekonomska, i da bi sistem bio održiv, cijena vode po kubiku mora biti uvećana za preko 100 odsto”, rekla je Popović.
Kako je dodala, nevjerovatno je da Ministarstvo, umjesto rješavanja ogromnih problema iz oblasti vodoprivrede, realnog obračuna i naplate vodnih naknada od tzv.biznis elite poseže za najlakšim načinom pribavljanja novca kojim bi se finansirali vodovodni sistemi.
“Posebno je važno istaći da će građani Crne Gore na taj način finansirati oko 710 miliona eura koliko Vlada planira Strategijom do 2030. da investira u oblast vodosabdijevanja i upravljanja otpadnim vodama. Što se tiče vodnih naknada, evidentan je pad naplate, posebno naknada za zaštitu voda od zagađivača, i koncesione naknade za gotovo 80 odsto u odnosu na 2011. godinu. Koncesiona naknada je, po posljednjim podacima za cijelu 2014.godinu, iznosila 27 hiljada eura”, saopštila je Popović.
Dodaje da toliko jedan koncesionar može da zaradi za desetak dana samo u Podgorici.
“Dakle, prihod po osnovu vodnih naknada umjesto da se povećava, na kraju 2015. u odnosu na 2011, bio je niži gotovo 20 odsto”, navela je Popović.
Strategijom se, takođe, konstatuje da se sva preduzeća koja se bave uslugom vodosabdijavanja susreću sa ogromnim problemima iz redovnog poslovanja.
“Podsjećam da su ta društva baza partijskog zapošljavanja, a na njihovom čelu visoki DPS partijski vojnici, a u nekim lokalnim samoupravama i prvi ljudi DPS-a u tim lokalnim zajednicama. Ova d.o.o. nemaju dovoljno prihoda za pokrivanje troškova poslovanja, i nisu u mogućnosti da investiraju u vodovodni sistem”; rekla je Popović.
Smatra da je skandalozno je da zbog ogromnih administrativnih i tehničkih gubitaka na mreži, koji se kreću od 40 -74 odsto proizvedene vode u pojedinim gradovima, a na nivou Crne Gore ti gubici iznose 63 odsto, niko nije snosio odgovornost zbog izbgubljenih ozbiljnih novčanih sredstava, slabog rada i na efikasnosti.
“Jasno je da nije riječ o problemima iz redovnog poslovanja, već je u pitanju pogubno loša organizacija, neprofesionalan i nestručan rad i neodgovoran menadžment”, istakla je Popović.
Ministarstvo moralo da postavi pitanje odgovornosti
Popović smatra da je Ministarstvo poljoprivrede moralo da naloži menadžmentu svih društava koja se bave vodosnabdijevanjem da smanje troškove poslovanja kroz smanjenje broja zaposlenih, (najizraženije prekomjerno partijsko zapošljavanje u ovim društvima) da povećaju procenat naplate potraživanja, da postavi pitanje odgovornosti zbog nedostatka akumuliranih finansijskih rezervi koje služe za finansiranje investicija u vodovodne sisteme.
“Najuočljiviji primjer promašenosti analize ove Vladine Strategije koji se tiče snabdijevanja građana vodom vidi se na primjeru Vodovoda i kanalizacija Podgorica. Prema izvještaju o radu za 2016.godinu, društvo je ostvarilo dobit od 417 hiljada eura i pored toga što su gubici na mreži oko 50 odsto, a nenaplaćena potraživanja 11,3 miliona eura, troškovi bruto zarade naknada 5,9 miliona, to je rezultat drastičnog povećanja bez realnih potreba broja zaposlenih. Društvo je od 2011.godine do danas uložilo u razvoj oko 20 miliona eura. Nije tačno da poslovanje po aktuelnim cijenama dovodi u pitanje operativnu efikasnost i mogućnost finansiranja postojećih i novih investicija, već ogromni gubici na mreži, velika nenaplaćena potraživanja, neracionalno i neefikasno poslovanje, kao i nesrazmjeran broj zaposlenih prema evropskim standardima”, zaključila je Popović.
Bonus video:
