Sve što je saopštio predsjednik odbora direktora beranske mljekare “Zora” AD, o proizvodnji i broju zaposlenih, mogao je reći i nekoliko dana ranije i sve bi bilo objavljeno. Kao više puta na početku privatizacije, kada su se gajile velike nade.
Ne vjerujem da ga njegov direktor fabrike nije obavijestio o telefonskom pozivu i odgovoru da nije ovlašten za informacije i da će proslijediti broj vlasnika ili nekoga zaduženog za medije. Poslije toga više nije odgovarao na telefonske pozive i SMS poruke. Zašto, nije mi poznato.
To je bilo 4. i 5. maja, a tekst je objavljen 8. maja. Sasvim dovoljno vremena. U tom tekstu u prvoj rečenici stoji da na tršištu još nema nijednog proizvoda sa nazivom “Zore”, i to je potpuno tačno. To da li je neki sir ili kajmak pod robnom markom Mljekare “Lazine” proizveden u “Zori2, nikada nije saopšteno, niti obični kupac može znati.
Ali, nije poenta priče u tome da li vi nešto radite i da li poslije pet godina privatizacije zapošljavate deset radnika. Hvalite se činjenicom da ste za dvije godine preradili 1,6 miliona litara mlijeka.
Javnost ima pravo da zna da je ta količina kada je fabrika građena projektovana da se preradi za samo jedan mjesec. I javnost ima pravo da pamti da je fabrika koštala više od deset miliona eura da bi proizvodila dugotrajno mlijeko. To je, naravno, period prije privatizacije i za to s pravom možete reći da nije vaš problem.
Ipak, treba li kolektivno da se zaboravi da je uzalud strani donator, odnosno Vlada Luksemburga, uložila više od deset miliona eura u projekat pod nazivom Mednem, razvoj mljekarstva na sjeveroistoku Crne Gore.
Da bi sve propalo. Kako, zašto i čijom krivicom? Krupan je to projekat i krupne pare da bi tako lako bilo zaboravljeno. I vama je fabrika pred pred parlamentarne izbore 2012. godine prodata za dvjesta pedeset hiljada eura.
Tufik Softić, novinar
Bonus video:
